Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Misli na frižideru

Objava 29. listopada 2015. 0 komentara 654 prikaza
vlastiti album
vlastiti album
prirodni ciklus

Na frižideru imam jedan list papira na kojem zapisujem misli koje me inspiriraju. Nema na njemu previše misli, jer iako smo bombardirani gomilom informacija, malo ih je koje duboko odzvanjaju. Sve zapisane misli, kad god ih pročitam, a čitam ih često (da, da, pogađate, frižider često otvaram), me uvijek pogode pravo u sridu. Podijelit ću ih sa vama, jer vam možda neka od njih „zazvoni“. Uz svaku rečenicu navodim misli koje mi uglavnom prolaze glavom kada ju pročitam.

Materija je projekcija svijesti! - Dakle, materija kao „stvarna stvarnost“ ne postoji, već postoji svijest koja ju projicira. Onakva kakva je moja svijest, takva je i materija oko mene. Vau, ne trebam tražiti krivca ako mi se ne sviđa materijalni svijet oko mene, jer sam ga sama stvorila svojom sviješću. Dodatni vau - ključ je u mojim rukama, ja sam kreator, ja stvaram, biram, projiciram. Uf, koja odgovornost! Ujedno i divota, jer imam moć. Hvala podsjetniku da me uvijek ispočetka na to podsjeća.

Moraš posjedovati ono što želiš promijeniti! - Vauuuuu! Dakle, ako želim promijeniti svoje misli, moram ih posjedovati - shvatiti da su moje, osvijestiti ih i još važnije prihvatiti ih, ma kakve god bile. Ne trebam se kamenovati ako su loše, nego ih samo prihvatiti i kroz prihvaćanje, ako mi se ne sviđaju – mijenjati. Tako lako. Isto je sa bilo čime. Mogu promijeniti frizuru samo ako je na mojoj glavi, jer mi susjeda vjerojatno neće dozvoliti mijenjati njezinu. Mogu promijeniti svoj auto samo zato što je moj. Ok, ne mogu promijeniti (svoje) dijete. Ne mogu ga promijeniti zato što ga ne posjedujem, ono je u konačnici samo svoje (i Božje). Koliko vremena i energije ljudi gube pokušavajući mijenjati druge, a to je nemoguće!!! Ne mogu/moram promijeniti niti sebe, jer se ne posjedujem, ali nije niti svrha da se mijenjam, jer me Bog već stvorio savršenom. Stvorio me na svoju sliku i priliku! Svrha je da spoznam tu savršenost u sebi koju je Bog stvorio, a o kojoj sam kroz život izgubila pojam i udaljila se od nje. Ne trebam se mijenjati, nego samo spoznati! Koji vauuuu odgovornosti i olakšanja istovremeno! Trebam se samo povezati sa Bogom i to je to!

Vidimo stvari ne kakve jesu već kakvi mi jesmo! - Koja istina! Sjeti se Bojana čarobnog ogledala. Ljudi oko tebe su projekcija tebe. Ne možeš spoznati samu sebe kroz sebe, barem ne u svoj svojoj različitosti. Bog je bio domišljat pa je stvorio i druge da se u njima možeš ogledati. Sviđaju li ti se ljudi oko tebe, je li ti lagano sa njima, imaš dobre i ugodne odnose, to su krasni i ljubazni ljudi puni poštovanja i ljubavi prema sebi i drugima, šire radosne vibracije i zabavno ti je u njihovom društvu? Ili si možda okružena samoživim, napornim, dosadnim, lijenim, napuhanim,... osobama? Sjeti se, svi su oni tvoja ogledala. Ako ti se ne sviđa odraz u ogledalu (drugi ljudi), nemoj ubiti glasnika, nego se okreni prema sebi i pitaj se je li to odraz Boga u tebi ili trebaš malo dublje uroniti u sebe i pronaći onu ljubav, poštovanje, ljepotu, radost, … koju ti je Bog darovao kad te stvorio, jer stvorena si na njegovu sliku i priliku. Čim ti se odraz ne sviđa, odmah znaš da si se udaljila od Boga, pa je jedino što trebaš učiniti, vratiti se tom izvoru ljepote u sebi. Kako se to radi? Tako da osvijestiš naslage nepotrebnih uvjerenja i stavova koje si prikupila ne živeći 100% svjesno 100% svog vremena. Nemoj se kriviti što to ne radiš, jer nije to niti moguće. Međutim, da ne odeš predaleko od Boga, odnosno ljepote u sebi, zahvali se svima koji ti se ne sviđaju, jer oni ti samo pokazuju što trebaš u sebi osvijestiti, koji sloj skinuti, da dođeš do srži onoga što uvijek jesi. Divno! Kako je rekla jedna divna osoba „plati kavu (ne mora biti stvarna, nego misaona) onima koji ti učine zlo ili ti se ne sviđaju“, jer su ti pokazali ono što ti se u tebi ne sviđa.

Imam svo vrijeme ovoga svijeta! - Kako dobro! Sve ono što nisam učinila, nisam niti trebala. Ovdje sam sa zadatkom i ostavljeno mi je dovoljno vremena za sve što je moja duša odlučila iskusiti. Čak i kad mislim da nemam dovoljno vremena i to je dio učenja da se sjetim i do kraja naučim da ne moram ništa, da sve već jesam. Ideja da imam vremena dovodi me u vibraciju da ga imam u obilju. Ne trebam ništa osim osjećati da imam svo vrijeme ovog svijeta i svaki puta kada nešto ne učinim, sjetiti se toga da to nisam niti trebala i da je baš tako kako je – najbolje za mene.

Životna svrha je dati životu svrhu! - Kako jednostavno, a divno. Ne moram je tražiti izvan sebe, jer ona je uvijek u meni, a život služi tome da to otkrijem dajući svom životu svrhu. Dati svrhu svom životu znači dati najbolje od sebe drugima u svakom trenutku svog života. Ne mogu dati najbolje od sebe drugima, ako ne spoznam svoje kvalitete i ako nemam osjećaj vlastite vrijednosti i ljubav prema sebi. Kako mogu dati ono što nemam? Pitanje je samo što osjećam da imam. Svaki dan je to drugačije, ovisno o mom stanju, ali u svakom danu uvijek ima nešto dobro u meni što mogu dati drugima. Ponekad je to samo osmijeh, a ponekad je to puno više od toga. No, i osmijeh je dovoljan, jer ne mogu ga dati ako ga nemam u sebi. Svrha se živi kroz davanje sebe. Ona se mijenja iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, kroz život. Svrha nije posao koji obavljamo, ne moramo od nje živjeti, ne moraju se dešavati vatrometi kada je otkrijemo, nije fiksna i stalna, nije izvan mene, već stalno u meni. Ja nisam bez svrhe, jer da jesam, ne bi me bilo. Nitko se ne rađa bez svrhe, a umiru oni koji više ne daju životu svrhu. Istinska svrha je dati životu najbolje od sebe. Kako mi rastemo, tako raste i količina dobrog u nama. Kad prestanemo rasti, umiremo. Kao godišnja doba – proljeće, ljeto, jesen, zima – ciklusi rasta i umiranja.

I to je to! Nema više. To ne znači da me ne inspiriraju mnoge druge misli, ali ove rezoniram kao svoju duboku istinu, a podsjetnik na frižideru mi služi da ih ne zaboravim, što čovjeku, bombardiranom svim i svačim, nije uopće teško. Za one koji vole i moj glas, a ne samo slovo na papiru, stavljam meni vrlo drag osobni filmić o iskustvu sa djecom, mojom i općenito. Pogledajte kako razgovaram (posebno kad su škakljive teme u pitanju) sa svojom djecom i što mislim o njihovim ulogama u svom životu.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.