Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Moj pogled na brak

Objava 18. siječnja 2015. 1 komentara 2109 prikaza
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Brak

Svaki dan dobivam gomilu članaka o samopomoći, duhovnoj obnovi, zdravstvenim savjetima, još jednom novom super uspješnom učitelju, novoj čudotvornoj tehnici,... i svaki članak obećava brda i doline, kad ga čovjek čita misli da je zauvijek spašen. Na tržištu vlada poplava svega i svačega i nije niti čudno da ljudi pomalo bježe od svega i više ni u što ne vjeruju, kada smo bombardirani obećanjima, koja djeluju samo dok ih čitamo, nakon čega potonemo još dublje u oceane svojih problema kojima ne vidimo rješenje. Današnja kultura nuđenja super spasonosnih, ekstra brzih i nikad dosad viđenih ili boljih rješenja, gura čovjeka još dublje u probleme, jer mu poručuje da je nesposoban, kad ih niti uz tako super uspješne savjete, ne može riješiti.

Posebno volim savjete za skladne veze i brakove, tipa "kada ste kući obavezno stavite svoj najljepši ruž za usne, umjetne trepavice, naglasite struk i istaknite grudi, prpošno se smješkajte svom muškarcu i nikada mu nemojte proturječiti". Baš me zanima ima li doista žena koje u to vjeruju i tako se ponašaju, a i ako slijede takve savjete, imaju li doista uspješne veze ili brakove?! I što doista znači imati uspješnu vezu?! Ako uspješna veza znači da gutam i šutim, ne iznosim svoje mišljenje, ne zalažem se za svoje potrebe ili prava, na van se smješkam i govorim svima kako sam sretna, hvala ne bih takvu. Meni osobno je najveći neuspjeh izdati samu sebe i biti onakvom kakvu me netko želi napraviti samo da bi bilo mira u kući. Koliko god zatomili sebe da bi onaj drugi bio zadovoljan, nikada ga nećemo moći do kraja učiniti zadovoljnim, a izdavši sebe, napravili smo vrlo veliki korak prema neuspješnoj vezi ili njezinom kraju.

Prema mom iskustvu nema savršene veze, niti idealnog braka. Onaj tko kaže da ga ima ili namjerno laže ili laže sam sebe. Po meni idealan brak nije onaj u kojem se partneri nisu nikada posvađali, jer čini mi se nemogućim da stalno imamo isto mišljenje kao i naš partner i da nam on baš u svemu i baš uvijek odgovara. Možda ja nemam sreće kad tako nešto nisam osobno, ali niti indirektno osjetila ili čula, no prije bih rekla da oni koji u tako nešto vjeruju, vjeruju u bajke. Ako je svatko od svakog različit (naravno da smo u suštini svi isti, ali mi ljudi ne živimo svoju suštinu nego se kroz život trudimo doći do nje), onda nije moguće da se nađu dva ista ili dva potpuno kompatibilna partnera. To prije svega nema smisla, ako pođemo od pretpostavke da je život učionica, a da najbolje učimo kroz emotivne, roditeljske i prijateljske odnose. Učiti znači često se mučiti, istraživati, isprobavati, tražiti najbolje rješenje, uskladiti se sa učiteljem, prilagoditi se, razmjenjivati iskustva i mišljenja,...

Da se razumijemo, nisam pobornik svađa i "zakuhanih" odnosa, ali me život naučio da nije drama i kraj svijeta ako do njih dođe, a prije ili kasnije, će sigurno doći. Nekad davno, odgajana na bajkama, reklamama i ljubavnim romanima, mislila sam, kad se jednom udam to će biti rapsodija, uvijek će biti proljeće i cvjetati će najmirisnije cvijeće. Jedan moj učitelj, vrlo slikovit i humorističan čovjek, brak je opisao slijedećim riječima: "brak je kanta govana na čijem vrhu je med, pa kad poližeš med, ostaje ti ono drugo". Ne bih se složila sa njime, prije bih rekla da je brak hrpa prilika za osobni razvoj, ali da počne tako da se prvo uživa u medu, pa kad dođe onaj manje slatki dio, često smo skloni zvati ga onako kako se našalio moj učitelj. O tome hoćemo li taj dio nazvati neprilikom ili prilikom ovisi i daljnji razvoj braka, kao i njegov opstanak. Ako nakon prvotnog šoka ili buđenja poslije perioda nazvanog medeni mjesec, a koji i ne potraje tako dugo koliko bismo htjeli, krenemo destruktivno i borbeno u osvajanje teritorija, nemamo puno šanse za mir. Jedna je moja prijateljica, kada se odlučila drugi put udati, rekla da je pušku ostavila kod kuće, jer je shvatila da samo tako njezin brak ima šanse. Ona je naučila nešto iz prvog iskustva, pa sad živi u skladnom braku. To skladno ne znači da ponekad ne izađe iz kože, ali znači da nakon svake takve situacije svoj brak i svog muža cijeni još više.

Netko me pitao nedavno kako se snalazim u braku, obzirom da tek nekoliko mjeseci živim zajedno sa suprugom, nakon dugogodišnje veze na daljinu. Rekla bih da imam skladan brak i odličnog supruga i da sam sretna što sam naišla na takvog. No, to ne znači da je idealno, da se ne svađamo, da nemamo drugačije mišljenje, da nema perioda kada se čovjek ne pita što mu je to trebalo. To samo znači da ga i nakon takvih situacija još više cijenim i volim, da me takve situacije uvijek iznova natjeraju da preispitam svoje stavove, da saznam nešto novo o sebi ili njemu, da još više otvorim svoje srce za ljubav, maknem zidove obrane koje sam sagradila oko sebe. Svaki naš nesporazum me tjera da se stavim u njegove cipele, uči me toleranciji, strpljenju, pozitivnom razmišljanju, ali i tome kako da kažem svoje mišljenje bez drame i tako da bude i razumljivo onako kako sam ga rekla. Brak me uči vještini komunikacije, davanju, ali i primanju. Uči me i prihvaćanju razlika. Zato i kažem da je dobar, jer uz njega evoluiram kao ljudsko biće. Da to nije uvijek jednostavno i da ne ide bez poneke suze, povišenog tona, uvredljive face ili nepoželjne, ali ponekad neizbježne ćutologije, mislim da znaju već i ptice na grani, osim što su kiosci i dalje puni raznoraznih izdanja koja i dalje uporno pišu o sladunjavim situacijama koje nemaju veze sa realnošću.

Brak nije mrak, nego prilika za stalno svjetlo, ponekad jače, ponekad slabije. Da bismo to iskusili, trebamo skinuti ružičaste naočale, prestati čitati bajke i ljubavne romane, .... no prije svega, trebamo u brak ući kao zrele i formirane osobe, koje znaju što žele i niti iz jednog drugog razloga, osim iz čiste ljubavi i široko otvorenih očiju. Moram priznati da žalim ljude koji u brak "ulete" zbog djece, financijske sigurnosti, nagovora roditelja, samoće, raznoraznih strahova, ... Obično tada naletimo baš na ono od čega smo htjeli pobjeći, suočimo se sa našim najgorim noćnim morama i često to bude tema crnih kronika ili sudskih procesa. Kao majka troje ženske djece, nastojim ih odgajati bez naočala, posebno onih ružičastih i uvijek im napominjem da ne bježe od sebe, ne izdaju sebe i posebno, ne ulaze u brak niti iz jednog drugog razloga osim iz čiste ljubavi, koju su imale prilike živjeti prije braka neko vrijeme da se uvjere da nije zaljubljenost nego doista ljubav. Nadam se da sam im dala ispravan recept i da će im u životu koristiti. A možda i vama koji sada imate problema u braku pomogne shvatiti da su to prilike iz kojih možete izrasti i da nije sve izgubljeno koliko god sad tmurno sada izgledalo.

  • Avatar Daisy Pozitivka
    Daisy Pozitivka:

    Ništa nije savršeno, ali odnos čini savršenom volja ljudi da rade na tom odnosu, izglade nesuglasice, riješe probleme, usuglase razlike. Ima lijepih trenutaka, sladunjavih, bajkovitih, prekrasnih, ali ima i onih manje slatkih, gorkih. No sve je to za ljude, bitno ... prikaži još! da nam je stalo dovoljno da se trudimo jedni oko drugih :)