Blogosfera Put prema sebi

Što učiniti ako se nalazimo u nezadovoljavajućoj vezi

Svi koji želite da vam odgovorim na neko vaše pitanje, napišite mi pitanje u komentaru ovog bloga, pa ću redom odgovarati na najkorisnija pitanja. Počinjem sa prvim, vrlo čestim: Iz svog upornog fokusa na njegove vrline i iz straha da neće doći bolji, kao i iz uvjerenja da ne zaslužujem boljeg, u vezi sam sa partnerom koja me ne zadovoljava. Što mi je činiti? Fokusirati se na njegove vrline i činiti kompromise ili se maknuti iz te veze i suočiti se sa strahom i osjećajem da nisam vrijedna za boljeg partnera?
Objava 01. svibnja 2017. 1 komentara 42 prikaza
Nezadovoljavajuća veza
Nezadovoljavajuća veza
pixabay.com

Ovdje vidimo čest primjer kako iz straha da ćemo ostati sami pristajemo na partnerstvo koje nas iscrpljuje, ne čini sretnima i zahtijeva od nas puno kompromitiranja. Osoba djelomično kroz svoja pitanja ide u dobrom smjeru, ali joj nedostaje jasnoća, vodstvo, znanje o odnosima, kao i duhovno znanje. Ono čime obiluje je osjećaj nedostatka vlastite vrijednosti koje je osnovni razlog zašto je u svoj život privukla upravo ovog partnera. Partnera nije izabrala svjesno, nego ju je njezina podsvijest upravo njemu privukla, jer kroz njega ima priliku iscijeliti svoje unutarnje dijete, kao i povezati se sa svojom dušom i svojom vlastitom moći. Znajući to, osoba može početi gledati na tog partnera i na tu vezu sa puno blagoslova, ljubavi i zahvalosti. Već ta promjena pogleda na partnera i na odnos, mijenja vibraciju osobi, ali i utječe na dinamiku i kvalitetu veze.

Kako smo mi, prije svega, vibracija, tako promjena naše vibracije iz patnje, ljutnje, nepravde, nemoći, nezadovoljstva u vibraciju blagoslova i zahvalnosti, donosi u naš život mir, što se automatski prelijeva i u partnerski odnos. To je prvi korak koji trebamo učiniti i on često već sam po sebi donosi kvalitetne promjene unutar partnerstva, jer i mi unutar sebe osjećamo drugačiju kvalitetu emocija.

Drugi korak je maknuti fokus sa partnera i staviti ga na sebe. U tom koraku je od velike koristi vodstvo iskusnog terapeuta, jer će nas voditi kraćim i bržim putem prema sebi. To nije dokaz nemoći, nego odluka koja će u velikoj mjeri promijeniti kvalitetu vašeg cjelokupnog života. Srećom, danas postoje mnoge besplatne mogućnosti rada na sebi, od knjiga, youtube videa, radionica, međutim, u moru svega i svačega i bez jasnog vodstva, lagano se možemo izgubiti ili ostati samo na teoretskim znanjima bez njihove praktične primjene, a što je od krucijalne važnosti. Znanje koje nije primjenjivo u praksi nema uporabnu vrijednost.

Staviti fokus na sebe znači promatrati kako se osjećamo u odnosu na partnerovo ponašanje i njegovo mjesto u našem životu. U tome je izuzetno važno imenovati svaki osjećaj, osjetiti gdje se u tijelu nalazi te preuzeti odgovornost za njega. Praktično to izgleda ovako. Imate dogovor da zajedno odete na neki vama važan događaj. Tamo trebate stići na vrijeme i partner je sa time upoznat. Unatoč tome, on kasni više od sat vremena i pritom vam se ne javlja. Kako se osjećate pritom? Je li partner kriv i odgovoran za to kako se vi osjećate ili su vaši osjećaji vaša odgovornost? Da li je moguće da bi se netko drugi na vašem mjestu možda potpuno drugačije osjećao? Da li je moguće da vi možete izabrati kako ćete se osjećati? Da li je moguće da vaši osjećaji ovise o vašem trenutnom raspoloženju, o vašim uvjerenjima, očekivanjima, programima? Razmislite malo o tim odgovorima, jer će vam već oni puno reći o tome gdje griješite i na čemu trebate poraditi.

Recimo da na ovakav događaj reagirate ljutnjom, bijesom i osjećajem izdanosti. Vrlo vjerojatno čim partner dođe kući reagirate napadom ili povlačenjem. Recimo da reagirate napadom i da odmah s vrata krenete optuživati partnera, vrištati na njega, vrijeđati ga, bez da ste ga uopće pitali zašto je zakasnio ili se prije toga povezali sa sobom. Reagiranje nije djelovanje, nego samo uvjetovana reakcija, koja dolazi iz nesvjesnosti ili niske razine svjesti. Djelovanje je odraz preuzimanja odgovornosti za svoje osjećaje i u svakom slučaju odraz više razvijene svijesti. Suočen sa napadom, partner se brani, napadom ili povlačenjem, ovisno o tome kakav je tip. To vodi u još jače reagiranje sa vaše strane i tako sve do iscrpljivanja bez rješenja, koje vodi u još dublje nezadovoljstvo odnosom ili njegovim prekidom.

Kako djelovati, a ne reagirati? Djelovati znači pitati se kako se osjećam dok on kasni i pritom se ne javlja? Recimo da osjećate ljutnju. Zatim se zapitate koja vaša potreba nije zadovoljena pa se tako osjećate? Recimo da nije zadovoljena potreba da ste mu važni, da ste mu prioritet, da vas voli. Tada se zapitate da li on ima odgovornost zadovoljavati vaše potrebe ili vi trebate naći strategiju kojom ćete ih sami zadovoljiti. Ništa izvan nas ne može zadovoljiti naše potrebe, jer to je samo vaš zadatak. Zapitajte se je li ta potreba nezadovoljena samo u odnosu sa tim partnerom ili je nezadovoljena i u drugim aspektima vašeg života. Na koji način ste dosada zadovoljavali tu potrebu, je li to bilo izvana ili iznutra? Kako to možete činiti od sada? Odredite strategije kako ćete si pomoći, a one mogu biti razne: pročitati literaturu, sa nekim razgovarati, razgovarati iskreno sa partnerom, pronaći coacha, otići na radionicu, gledati videa autoriteta na tom području, povezati se sa svojom dušom, prepustiti Bogu da vas vodi,... Mogućnosti je pregršt, samo da biste to osvijestili, morate osvijestiti svoju potrebu i činjenicu da ste vi ti koji ste odgovorni za njezino zadovoljavanje, te da ta odgovornost nikada nije, niti može biti na nekom drugom.

Pretpostavimo da ste se u međuvremenu razboljili ili ste i sami izgubili motivaciju otići na dogovoreni događaj, te da biste možda radije ostali kući i čitali. Sigurno bi vam u tom slučaju i odgovaralo da partner kasni, zar ne? U tom slučaju bi sigurno i vaše emocije glede njegovog kašnjenja bile bitno drugačije, zar ne? Možda biste osjećali zadovoljstvo i zahvalnost što kasni, jer imate odličan izgovor da budete malo u miru sa sobom ili da imate uvjerljiv i opravdan razlog da otkažete dogovor. Nije li to znak da na isti događaj možemo imati različite osjećaje, ovisno o okolnostima? Znamo i da okolnosti možemo kreirati sami svojom vibracijom? Ako vibracijom kreiramo okolnosti, je li isto tako moguće da sami izaberemo kako ćemo se osjećati vezano uz svaku okolnost koja nam se događa? Drugi nam mogu činiti svašta, ali mi imamo i izbor i moć odabrati kako ćemo se u odnosu na to osjećati i djelovati. Ako se svedemo na nesvjesno reagiranje na naše unutarnje sadržaje, onda nemamo kormilo svog života u svojim rukama, nego dozvoljavamo događajima, ljudima, emocijama i umu da upravljaju našim životom. Da li biste radije bili u avionu kojim upravlja priseban i školovan pilot sa iskustvom ili u avionu kojim upravlja dijete predškolskog uzrasta? Vjerujte mi da usporedba nije nimalo pretjerana. Reagiranje potječe od preškolskog djeteta i njegovih rana, a djelovanje je čin zrelog pilota. Vi odlučujete, a u skladu sa vašom odlukom, mijenjate sebe, a time ne samo svoj partnerski odnos, nego i čitav život.

Da se vratim na pitanje. Ovdje nije tema da li napustiti partnera ili se fokusirati na njegove vrline, nego je tema fokusirati se na sebe i svoje emocije, koje će osobu poput savršenog navigatora voditi prema tome da ili unaprijedi odnos sa partnerom ili da ga u miru ostavi ili on ostavi nju na njezino zadovoljstvo. U svakom slučaju, osoba će dobiti mir i ljubav, a hoće li to biti sa tim partnerom ili sa nekim drugim, teško je sa sigurnošću predvidjeti, niti je u konačnici važno. Ako je ostvarenje konačnog cilja osigurano kroz put prema sebi, a to je povezanost sa sobom, osjećaj vlastite vrijednosti i moći, te ljubav prema sebi i svemu što je okružuje, a postojeće partnerstvo jedna značajna lekcija i mogućnost na tom putu, onda je ono ustvari idealno. Tu ne mislim da je idealno da nas netko zanemaruje, ali mislim da je idealno da kroz takvu vezu osvijestimo da smo zanemarivani zato što zanemarujemo sami sebe i zato što nosimo u sebi programe i obrasce koji nam vibraciono privlače takva iskustva. Osviještavanjem i mijenjanjem tih iskustava, dajemo mogućnost sebi živjeti ljubav prema sebi i partnersku ljubav. Sa kime? Možda i sa postojećim partnerom, ako je njegova duša za to spremna. A možda i sa nekim drugim? U svakom slučaju, tko god to bio, biti će najbolji za vas. Kao što je i ovaj partner SADA, najbolji za tu osobu, jer je vodi prema njoj samoj.

 

  • mmirenaa:

    Pozdrav Bojana, hvala na Vašem tekstu. Opisala bih Vam svoju situaciju. Imam partnera koji tvrdi da me voli. U braku smo oko godinu i po dana. Svaki put kada se vrati sa posla, ima potrebu da gleda seriju, utakmicu ili ... prikaži još! da igra igrice. Zbog njegovog posla se ne vidimo više od pola dana, a kad dođe kući, imam utisak da ga sve drugo interesuje osim mene. Tu nema nežnosti, grljenja, dodira, svakodnevne pažnje. Ranije sam to inicirala ja, ali nekako ga je to uvek smaralo. Generalno nije lik koji voli da se mazi. Jednom dok je gledao utakmicu, pokušala sam da ga zagrlim i milujem, a on je viknuo na mene, rekavši kako ja ne želim da on bude srećan jer ga ometam prilikom njegovog najvećeg zadovoljstva (gledanja utakmice). I onda se ja povečm, jer ispadne da sam neka baba-roga koja mu ne da da bude srećan. Pitanje: kako da postupam u odnosu u kojem druga strana nema potrebu za nežnošću, dok je ona meni veoma potrebna? Nežnost i pažnju doživljavam kao potvrdu ljubavi, a njemu nežnost ne znači ništa. Njegov doživljaj ljubavi je više platonski. On je jako dobra osoba, ima većinu osobina kvalitetnog muškarca, ali nikada nije imao potrebe da ispolji emocije, nežnost, ili učini neki gest. Da li je u redu što ja očekujem od njega pažnju? Treba li da ga pustim da on prosto uživa u tome što uživa (bez mene)-u ovom slučaju, ne znam šta da radim sa svojom potrebom za nežnošću... Pozdrav i hvala!