Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Povratak prema sebi

Objava 11. studenoga 2015. 2 komentara 2375 prikaza
vlastiti album
vlastiti album
srce na nebu

Prije nekoliko dana suprug i ja smo obilježili 7. godišnjicu svog prvog susreta. Toga dana prije 7 godina u Ciboni je održan prvi humanitarni koncert udruge „Sve za nju“, koju smo tada činile Vesna, Almenka i ja. Tri žene koje su se u to vrijeme liječile od karcinoma dojke, uspjele su ostvariti svoj san, organizirati koncert na kojem je prisustvovalo gotovo 8.000 ljudi i prikupiti dovoljno novca za izgradnju i pokretanje prvog psihološkog centra za pomoć ženama oboljelim od karcinoma dojke. „Sve za nju“ djeluje i danas, pruža besplatnu psihološku i drugu pomoć mnogim oboljelim ženama, te mi je čast i zadovoljstvo što sam bila jedan od pokretača.

Ta večer je bila oda ljubavi. Iz ljubavi sam, uz Vesnu i Almeni, pokrenula projekt „Sve za nju“, a za nagradu, Bog mi je te iste večeri poslao ljubav života. Od te smo večeri nerazdvojni i zajedno rastemo. Prevladali smo sve prepreke koje su stajale između nas, iako su izgledale gotovo nepremostive zbog života na različitim krajevima svijeta. Našeg upoznavanja ne bi bilo da nije bilo prsta sudbine, a kao nagradu za „položene ispite“ dobili smo u već poprilično poznim godinama i našu curicu. Često razmišljam o snazi i veličini njezine duše, jer toliko se toga trebalo dogoditi kako bi ona došla na ovaj svijet. Posebna mi je čast što je to maleno i vrlo osebujno biće baš nas odabralo za svoje roditelje.

Kako vjerujem u cikluse, a iznad svega u ljubav, ovaj posebni, sedmi, sam odlučila obilježiti radionicom o ljubavi. Nazvala sam je „Povratak prema sebi“, jer ljubav stanuje u nama i da bismo prizvali oblik ljubavi koji priželjkujemo izvan sebe u svoj život, taj isti oblik ljubavi moramo prvo razviti sami prema sebi. Bolje reći, trebamo ga osvijestiti unutar sebe. To danas mnogima nije lagano, iako je to ustvari najlakša i najljepša stvar na svijetu. Često mi bude žao što smo se jako udaljili od sebe i što smo se zaboravili voljeti. Mnogo je ljudi koji žive ispod mnogobrojnih maski, koji ne znaju tko su, koja im je svrha, bez životne radosti i sa bezbroj negativnih filmova koje vrte u glavi. Postalo je previše lako izgubiti sebe, a jedino bez sebe ne možemo živjeti. Mislimo da ne možemo bez novca, posla, partnera, djece, stana, …., te u toj trci za onim što mislimo da nas čini, izgubimo sebe. Zalud nam tada trud svirači, jer bez mene ničega nema niti išta ima smisla. Nikada nas ništa izvan nas ne može učiniti sretnima, barem ne zadugo. Čak ni ljubav našeg života. Ali, ako smo sami sa sobom sretni, tada imati pored sebe ljubav svog života znači imati sve i još više od toga. To je onda bingo, poseban bonus, sreća iznad sreće. Hvala životu što mi je podario to iskustvo, doista je velikodušan prema meni.

Radionicu nisam razglasila jer sam htjela da na nju dođu oni kojima je to najpotrebnije. Zanimljivo je bilo gledati kako se „rasprodala“ u svega 2 dana, međutim kako je vrijeme prolazilo, promijenilo se 80% ljudi. Znam da nema slučaja i da uvijek bude upravo onako kako treba biti i na kraju se okupilo zaista probrano društvo posebnih žena. Bila mi je čast učiti ih i učiti od njih o ljubavi. Na dan kada sam dala i dobila ljubav prije 7 godina, ponovno sam dala i dobila ljubav, na manje pompozni, ali vrlo dubok način. Volim obilježavati godišnjice, posebno one koje imaju veliki značaj za moj život.

Oni koji znaju moju priču, znaju da sam jako ranjena u partnerskim odnosima i da mi je trebalo puno ljubavi prema sebi kako bih mogla iscijeliti svoje rane. Iako je u moj život ušla ljubav mog života, nisam joj se do kraja otvorila, jedan sam dio srca zadržala kod sebe, iz duboko neosviještenog straha od nove povrede. Taj je strah kroz vrijeme jenjavao, ali nije skroz nestao. Da bih ga do kraja suzbila, pobrinuo se život. Morali smo odlučiti gdje ćemo živjeti i iako sam se opirala i rukama i nogama, na kraju sam ipak preselila kod supruga u Njemačku. Jako sam se teško adaptirala na život u Njemačkoj, jer sam bila iščupana od gotovo svega što volim. Imala sam osjećaj da sam izgubila sebe, da mi je život oduzeo tlo pod nogama i da je to prevelika cijena za zajednički život. Znala sam da i za to postoji odličan razlog, iako ga nisam mogla dokučiti. Ta me spoznaja držala i iz nje sam crpila snagu kada je bilo teško. Suprug je bio od velike pomoći i znala sam da sam učinila najbolje za nas, ali nije mi mogao pomoći pri privikavanju na novonastalu situaciju, jer niti meni nije bilo jasno otkuda toliki otpor prema životu u novoj zemlji.

Tijekom radionice sam shvatila što se dogodilo. Gledala sam svog supruga kako brine o našoj curici, koliko me podržava u mom radu, te razmišljala o naših proteklih godinu dana zajedničkog života u kojem smo bili prepušteni sami sebi u stranom svijetu. I ne samo da smo bili prepušteni sami sebi, nego sam ja bila prepuštena njemu, bez vlastitih prihoda, bez prijatelja, posla, rodbine, ...svega što volim. Shvatila sam da sam imala unutarnji užas od prepuštanja ljubavi svog života u potpunosti iz straha da me ne rani, da se ne ponovi nešto što je ostalo do kraja neriješeno u ropotarnici prošlosti. Njemačka mi je trebala da se oslobodim te ropotarnice, da svoje srce do kraja predam bez zadrške i straha. Nema istinske ljubavi bez 100%-tnog davanja. Ta me spoznaja oslobodila i bezgranično otvorila. Ne mogu uopće izreći što se u meni prelomilo i koliko sam postala senzitivnija i otvorenija za druge i njihove potrebe. Naprosto imam osjećaj da sve vidim i osjećam, da mi nitko više ništa ne treba reći, da se stvari same događaju. Nema slučaja. Radionicu sam još prije nekoliko mjeseci, kada sam je odlučila održati, nazvala „Povratak prema sebi“. Što je to moja duša morala znati puno prije mene kada mi je šapnula naslov?! Nema slučaja, nema kontrole, nema potrebe da išta požurujemo ili se protiv ičega borimo. Život ide svojim tijekom i radi najbolje za nas. Uvjet da to osjetimo je da se prema tome otvorimo, da dajemo i primamo ljubav. Na početku će to biti sa manjom ili većom zadrškom, no kako će vrijeme prolaziti, ta će ljubav biti sve veća i život će se na kraju pobrinuti da bude beskonačna poput oceana ljubavi. Ne vjerujete? Probajte pa ćete vidjeti vrijedi li to i za vas.

  • Čiba:

    Predivno Bojana i istinito.Drago mi je što si jedna od rijetkih osoba koja je iskrena bez zadrške.Voli te i cijeni Iva Mart.

  • Avatar Put prema sebi
    Put prema sebi:

    Hvala puno draga Iva