Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Preseljenje iz Njemačke u Hrvatsku u doba korone

Zašto smo se preselili i kako je do toga došlo, te kakav način života stvaramo, možete pročitati i osjetiti. Ako će vas zanimati detalji, rado ću ih dijeliti sa vama i tako vas nadahnjivati da krenete živjeti vlastitu viziju života, kakva god ona bila.
Objava 24. lipnja 2021. 0 komentara 2999 prikaza
Križevačka polja
Križevačka polja
osobna arhiva

Prije sedam godina, u 45. godini života, doselila sam iz Zagreba u Njemačku. Moj drugi suprug je živio u Njemačkoj 25 godina i tada nam se činilo jednostavnije da se sa bebom i djevojčicom iz prvog braka preselim kod njega, nego da se on seli iz jedne od ekonomski najrazvijenije zemlje svijeta u Hrvatsku koja je daleko od tog statusa. Teško mi je palo preseljenje, jer sam imala osjećaj da ostavljam svoj identitet, prošlost, navike i način života, kao i sve za što sam se držala i odlazim negdje gdje mi se nije sviđalo, koliko god mnogima izgleda kao obećana zemlja. Izrazit sam empata i osjećam energije mjesta i ljudi i Njemačku nikad nisam osjećala kao zemlju u kojoj se živi život, nego kao zemlju u kojoj se sustav hrani kroz ljude koje jako uvjetuje i kontrolira. Kroz sedmogodišnji boravak u Njemačkoj naučila sam mnoge stvari, ali i potvrdila vrlo jasan prvotni osjećaj glede energije života koji se tamo živi. U Njemačkoj je sve sređeno, ali cijena te sređenosti je vrlo visoka i plaća se gubitkom osobne i životne slobode. Za one kojima su osnovne životne vrijednosti materijalne to ne smeta previše, no oni koji su osvijestili da je život daleko više od materije i cijene koja se za nju plaća, takav život teško pada.

Iako mi je bilo teško tamo živjeti, bilo mi je i vrlo nadahnjujuće istovremeno. Nemajući mogućnost socijalne konekcije na koju sam navikla u Hrvatskoj, bila sam prisiljena naći konekciju sa sobom i razviti vrlo prisne odnose sa članovima svoje obitelji. To je naš partnerski odnos razvilo do mjere do koje nisam imala niti ideju da partnerstvo može izgledati. Svjesno partnerstvo je razvilo svjesno roditeljstvo, a rezultat su djeca koja znaju osjetiti i slijediti svoju dušu i imaju hrabrosti stajati iza sebe i svojih odluka. Nismo bili roditelji koji su trčali za novcem prepuštajući djecu školi, društvenim mrežama ili vršnjacima, nego oni koji su bili duboko uključeni u njihov život i kojima ništa nije promicalo. Susret sa sobom mi je omogućio da napišem knjigu o putu prema sebi, razvijem youtube kanal na kojem govorim o životu i kako ga živjeti, te da svoje iskustvo i znanje podijelim sa svima koji žele živjeti život u punini u skladu sa sobom. Jednako tako, omogućio mi je da zajedno sa suprugom osjetim našu istinsku viziju života kakvu želimo živjeti iz duše. Sate smo provodili u razgovoru, meditacijama, analizama i usklađivanjima vizija kako bismo našli onu od koje naše duše pjevaju. Nismo odustajali dok nam se nije iskristalizirala jasnoća. Život u Njemačkoj nam je u tome itekako pomogao jer smo jasno znali što nikako ne želimo, ali i što je dobro od tamo prenijeti ovdje. Raniji život u Hrvatskoj nam je također jako pomogao, jer smo znali kakve nas zamke čekaju, ali i što je neprocjenjivi biser kojeg Hrvatska ima, a ljudi ga nisu svjesni. Nemamo ružičaste naočale niti oko jednog načina života, jer svaki ima svoje prednosti i mane. Zato smo tražili onaj sa kojim smo mi najviše usklađeni. I našli smo ga.

Shvativši zamke sustava, osjetili smo da je najbolji put postati što je manje ovisan o njemu. Život u velikom gradu, u buci i strci, koji čovjeka, htio ne htio, navodi na stres, smo odmah odbacili kao opciju. Osjetili smo da nam treba priroda, zdrava hrana i čist zrak, kontakt sa biljkama, životinjama i jednostavnim ljudima koji žive na tradicionalan način. Našoj djeci treba mogućnost školovanja i druženja sa vršnjacima, pa smo trebali pronaći selo u blizini manjeg grada, sa dobrom konekcijom sa velikim gradom. Vizija je bila postavljena i trebalo nam je dvije godine da nađemo mjesto koje u potpunosti odgovara našim potrebama. Pronašli smo ga onog trenutka kad smo odustali od toga da ga mi trebamo pronaći, nego pustili životu da nam ga on nađe. Veliku lekciju sam kroz traženje imanja savladala, a zove se povjerenje u život i odustajanje od kontrole. Naše se imanje nalazi u blizini Križevaca, gradića u kojem život bubri i napravljen je po mjeri čovjeka. Predivan je to kraj prepun brežuljaka, šuma, nepreglednih pašnjaka i polja, te izrazito bogat vodom. Na našem imanju nalazi se jezero koje je istodobno i vrelo. Okruženo je netaknutom prirodom i ogranak je jednog većeg sela, čiji je dio, ali ujedno i odvojen od njega. Imamo voćnjake, vinograd, polja, šumu i pašnjake. Oko nas je zeleni, a iznad nas plavi svod. Tišina i mir, a opet sve je tako blizu i dostupno. Život uvijek daje više nego se usudiš pomisliti da hoće. Tu ćemo graditi svoj dom i odgajati svoju djecu u skladu sa prirodom, uzgajati svoju hranu i živjeti život u skladu sa svojim biološkim ritmom i prirodom, a ne zahtjevima sustava. Nemamo ružičaste naočale i puno nas posla čeka, ali to nije posao u kojem te netko goni, nego ga gradiš u skladu sa sobom, svojom dušom, vizijom, prohtjevima i željama. Možeš se raširiti ili skupiti onoliko koliko želiš ili trebaš, a ne onoliko koliko moraš. To je drastična razlika u kvaliteti života, koje mnogi nisu svjesni. Nije isto živjeti život opušteno i pritom biti fizički aktivan ili ga živjeti u stresu, često bez prevelike mogućnosti zdravog kretanja. Nije isto jesti hranu iz svog vrta ili onu uvezenu iz Kine ili ubijenu transportima i hladnjačama. Nije isto znati da ćeš imati hranu na stolu ili se bojati hoće li je biti u trgovini ili hoćeš li dovoljno zaraditi da je možeš platiti. I jedno i drugo ima svoju cijenu, jer nešto od sebe moraš dati za oboje, no iskustvo života nam je iskristaliziralo jasnoću što smo mi spremni dati i kako želimo živjeti. Ne nagovaram nikoga na to, jer svatko ima svoj put, no dijelim svoju viziju onima koji misle slično, ali još nemaju hrabrosti krenuti tim putem.

Želim vam reći da svatko ima svoj vlastiti put i da nikoga ne treba kopirati. Pronađite svjesno svoj put, jer nalazimo se u vremenu tranzicije kad je pravo vrijeme za tako nešto, a pritom smo i podržani energijama koje nas navode u tom smjeru. Uzmite vremena za sebe i dobro promislite o svom životu i godinama pred vama. Maštajte, sanjajte, osjetite kako istinski želite živjeti i osjećati se u svojoj koži. Nemojte dopustiti da vam život prođe u tome da radite za mirovinu ili gradite zidine djeci koja će ih prije ili kasnije napustiti jer trebaju pronaći svoj put. Rodili smo se da bismo živjeli život u punini, a ne odgađali življenje za neku iluzorno sretnu budućnost. Ako ne znate biti sretni ovog trenutka i živjeti život u punini sada, nećete to znati niti onda kad ostvarite svoje zamišljene ciljeve. Poanta izrade vizije života nije u odgađanju života, nego u tome da svaki dan svog života živimo povezani sa sobom, onaj život koji našu dušu najviše veseli i širi. Pronaći svoju viziju života i biti hrabar doista krenuti tim putem ne djeluje jednostavno, no jednostavnije je nego što možete pomisliti. Život uvijek nagrađuje otvoreno srce i hrabrost i nudi rješenja koja ne možemo niti zamisliti. Donosi vam ideje, ljude, sredstva i pomoć.

I to govorim iz iskustva. Sada mi je 52, a mom suprugu 54. Krećemo iz početka i radosni smo poput djece. Kročimo svjesno, a ne nesvjesno, spremni za sve što nas čeka, znajući da će nam život u svemu nesebično pomoći i da će nam pokazati najlakši i najbolji put za nas. Najveći korak smo učinili. U doba korone smo ispisali djecu iz škole, dopustili smještaju da nas pronađe, preselili se na neviđeno sa punim povjerenjem i tako dopustili predivnim ljudima da uđu u naš život. Iako još nemamo svoj vrt, domaćica kuće u kojoj živimo, uzgaja svoj bio vrt i zdrave hrane imamo napretek, a svakodnevno upoznajemo ljude koji nam otvaraju put za dalje na najneobičnije načine. Mi smo zahvalni i svakog dana iz početka kažemo životu neka nas vodi kroz dan na najbolji način za nas i čitavu kreaciju. Život teče, čarolija se događa, vrata se otvaraju, a mi cvjetamo. To i vama svima želim, gdje god bili i kako god odlučili živjeti. Svaki izbor je pravi, gdje god bio, ako je iz duše i srca, a ne iz straha i nejasnoće. Stoga, jedini i pravi put je da zaronite duboko u sebe i pronađete svoju jasnoću, a ostalo će život učiniti za vas. Oni kojima je to teško, mogu uskoro virnuti na moj web jer ću alate za izradu vizije života učiiniti dostupnima onima kojima je to potrebno.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.