Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Proljetna alergija

Prije nekoliko dana se kod nas pojavilo sunce, predivno proljeće. Obožavam prirodu i proljeće i najprirodnije mi je tada boraviti vani. Kad je tijekom šetnje krenulo sa curenjem i svrabom nosa, neprestanim kihanjem i potocima suza kroz iziritirane oči svrabom, došlo mi je da zavrištim od ljutnje na samu sebe što nisam svih tih 27 godina uspjela "pobijediti" alergiju. Uhvatio me sram, ljutnja, nemoć, gubitak nade, samosažaljenje, ali i misao koja se pojavila po ne znam koji put – ma, doskočit ću ja već tome. No, ovog puta sam rekla samoj sebi da mi je to već dobro poznat reaktivni obrazac, te da je super da sam ga primijetila.
Objava 24. veljače 2021. 0 komentara 1018 prikaza
slika alergije
slika alergije
unsplash.com

Već 6 tjedana provodim Proces prisutnosti prema knjizi Michaela Browna. Preporučam knjigu i proces opisan u njoj, jer pomaže povezivanju sebe sa sadašnjim trenutkom i svojim unutarnjim djetetom, odnosno svojim emotivnim ranama. Proces je zamišljen kao osvještavanje, otpuštanje, prihvaćanje i povezivanje sa sobom. Osim odluke da na njega krenete i da ga završite do kraja, ne treba vam ništa drugo. Čak ne morate kupiti niti knjigu, jer proces imate snimljen na internetu, kroz youtube videa, što ćete jednostavno pronaći, ako se odlučite na to, iako ja uvijek podržavam kupiti knjigu autora i tako poduprijeti ili poštovati njegov rad, znanje i vrijeme. No, to je već druga tema.

U okviru šestog tjedna, afirmacijska izjava koja se ponavlja kroz dan je – neutraliziram svoj emocionalni naboj. Kako proces pruža priliku osvijestiti gdje nismo u skladu sa afirmacijom i to integrirati, došla mi je prilika za neutralizaciju. Već 27 godina imam proljetnu alergiju. Nikad se nisam testirala da otkrijem uzročnika, niti sam ikad išta uzimala od farmaceutskih lijekova kako bih je spriječila ili smanjila simptome, nego sam od početka u stavu – ja ću to riješiti, ne znam kako, ali znam da hoću. Poduzimala sam svašta, od detoksa, raznih tehnika, drugačijeg režima prehrane, meditacija, afirmacija, homeopatije, biorezonance, .... no alergija se svake godine ponovno pojavila. Ustvari, nije je bilo samo jednog ili dva proljeća, što može biti i zbog male količine alergena u zraku, a može biti i od stanja mog duha. Nebitno, činjenica je da je nisam izliječila, nego je ona i dalje tu kao glasnik nečega u meni. Ukratko, IRITIRA ME. Zanimljivo je znati da je duhovni uzrok alergije – iritacija. Alergija mi služi da osvijestim iritaciju unutar sebe. Zato me i iritira toliko što me MRZI sebi priznati da uopće imam iritaciju u sebi. Nisam slučajno napisala riječ mrzi velikim slovima. Dakle, iritacija i mrzi su riječi koje su ključne kod alergije. Iritira me nešto što mrzim. Drugim riječima, nešto u sebi i svom životu NE PRIHVAĆAM. Još bolje rečeno, nisam u suglasju sa svojim životom, jer me iritira i nešto u njemu/sebi mrzim. Kad to konačno sebi priznamo, došli smo do važne točke u svom životu. Tek tu počinje prihvaćanje.

Prije nekoliko dana se kod nas pojavilo sunce, predivno proljeće. Obožavam prirodu i proljeće i najprirodnije mi je tada boraviti vani. Kad je tijekom šetnje krenulo sa curenjem i svrabom nosa, neprestanim kihanjem i potocima suza kroz iziritirane oči svrabom, došlo mi je da zavrištim od ljutnje na samu sebe što nisam svih tih 27 godina uspjela "pobijediti" alergiju. Uhvatio me sram, ljutnja, nemoć, gubitak nade, samosažaljenje, ali i misao koja se pojavila po ne znam koji put – ma, doskočit ću ja već tome. No, ovog puta sam rekla samoj sebi da mi je to već dobro poznat reaktivni obrazac, te da je super da sam ga primijetila. Nakon šetnje sjela sam u meditaciju kroz svjesno disanje. Nisam pokušavala ništa riješiti, nego samo osvijestiti kako se osjećam. Dozvolila sam sebi sve osjetiti, ali bez potrebe da išta razumijem ili riješim. Nisam tražila rješenje, bila je dovoljna prisutnost sa sobom i svim svojim emocijama. Ništa nisam radila da ih otpustim, razumijem, razriješim, samo sam bila kroz disanje sa njima, prisutna u njima. Zanimljivo da tijekom meditacije nisam imala niti jedan simptom, iako je prozor bio otvoren.

Što se dogodilo? Jesam li riješila alergiju? Odmah ću vam odgovoriti – nisam još. Nemam niti ideju da trebam išta učiniti ili riješiti. Unutar mene se promijenio moj pristup prema alergiji. Više nemam potrebu doskočiti joj ili ju pobijediti. Više nemam osjećaj da je pogrešno što se pojavljuje ili što je nisam pobijedila ili izliječila 27 godina. Sad sam prisutna u njoj sa sobom. Ne pitam se zašto je tu, niti koliko će trajati, nego joj dopuštam da bude, tečem sa njom.

Pitate se vjerojatno što se onda promijenilo kad se naizgled ništa nije promijenilo. Puno se promijenilo. Nestao je moj otpor i iritacija, kao i osjećaj da išta moram ili trebam, da je nešto pogrešno ili da sam ja pogrešna. Nastalo je potpuno prihvaćanje. Nastao je život sa alergijom, a ne ja i alergija, ili ja protiv nje ili ona protiv mene. Nastala je Bojana koja ima alergiju i koja ju više ne mrzi i koju ona više ne iritira, niti definira. Ta Bojana i dalje šeće, vozi bicikl, uživa u proljeću, sjedi pored otvorenog prozora, kiše, svrbe ju oči, ali to ju ne iritira i ne misli da nešto treba biti drugačije. Nestala je ideja da sam pogrešna zato što imam alergiju i zato što je nisam izliječila. Nestalo je potreba da dokažem sebi da se mogu samoizlječiti da bih imala pravo sebe doživjeti vrijednom i savršenom. Priznala sam sebi da je u redu da nisam savršena. Prihvatila sam sebe kao nesavršeno biće, dozvolila sebi da se volim takvu. Po prvi put sam zavoljela nesavršenu Bojanu i kroz to otkrila njezino savršenstvo.

Nestalo je odbijanje, a nastalo prihvaćanje. Ne mogu vam opisati koja je to lakoća bivanja. Ustvari, ovog trenutka pišući ovaj tekst sam osvijestila da se nešto i fizički promijenilo. Možda to nije puno, možda je i slučajno, ali ovog trenutka sam osvijestila da tekst pišem pored otvorenog prozora i ne kišem i ne svrbe me oči. Ustvari, od jutros nisam kihnula, a čitavu noć sam spavala pored otvorenog prozora, a jutros sam bila i na terasi. Ustvari, toliko sam prihvatila sadašnji trenutak da nisam niti primijetila da ne kišem i da me ne svrbe oči. Vau, tek sada sam spoznala. I nisam euforična u smislu "jupiii, riješila sam", nego mi je zanimljivo to spoznati. I ne znam je li to slučajno ili mi život pokazuje da moja alergija prolazi. Nije važno, jer ja sam osjetila što znači prihvatiti nešto što nisam mogla prihvatiti 27 godina i po prvi put sam slobodna od alergije, bez obzira imam li ju ili ne.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.