Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Svatko je krojač svoje sreće

Objava 19. srpnja 2015. 0 komentara 2323 prikaza
vlastiti album
vlastiti album
krojaci srece

Svi mi u životu s vremena na vrijeme moramo proći kroz neke događaje i situacije koje su daleko od željenih ili ugodnih. Uvjerena sam da ne postoji čovjek kojem samo cvjetaju ruže i koji nikada nije imao niti jedan problem. Isto tako sam uvjerena da ne postoji niti čovjek koji je čitav život bio u problemima i nije osjetio lakoću življenja. Sve je u životu stvar ravnoteže i duboko sam uvjerena da je svakome od nas dana mogućnost i prilika da budemo sretni većinu svog života, jedino što uglavnom toga nismo svjesni pa živimo nesvjesno i nesretno, dozvoljavajući vanjskim okolnostima života da nam određuju kako ćemo se osjećati i što ćemo činiti.

Na ovaj tekst me ponukao razgovor sa jednom osobom koja je u stanju očaja i bijesa zbog postojećih životnih okolnosti koje doista ne izgledaju ružičasto i ako ih gledamo onako kako smo navikli gledati svoje ili situacije drugih ljudi, odmah se zgrozimo i osjetimo nemoćnima. Takvi ne možemo biti od pomoći osobi koja se trenutno osjeća kao da je pred zidom, jer se spuštamo na njezinu vibraciju koja ju je i dovela do postojeće situacije. Dobro ste pročitali, osoba koja se nalazi u nekom problemu je sama odgovorna što se našla u toj situaciji!!! Nije za to kako se ona osjeća odgovoran nitko drugi, ma koliko god tako izgledalo. Npr. ako nekoga opljačkaju, osoba je sama odgovorna što su je opljačkali. Ne kažem da je lopov dobar i da je u redu to što je učinio, no on je odgovoran samo za svoja djela i svoj život i to što čini će mu prije ili kasnije doći na naplatu. Onaj koji je opljačkan ili kako volimo reći, žrtva, je sam odgovoran što mu se to desilo jer se u nekom periodu, duljem ili kraćem, prije nego se pljačka dogodila, osjećao kao opljačkan, bojao se pljačke, osjećao se kao žrtva ili sl. Drugim riječima, opljačkana osoba je pljačku privukla svojim vibracijama, osjećajima, mislima,... koje je osjećala mjesecima ili čak godinama prije nego se pljačka desila. Mi sve vibracije nosimo u sebi, dio svjesno, a najveći dio nesvjesno, a one se materijaliziraju kada se za to poslože sve okolnosti. Dakle, pljačka se desila kada su se vibracije pljačkaša i opljačkanog privukle, zarezonirale. I desio se čin, sve se spustilo na materijalnu razinu. Ako ste ikada opljačkani, a pljačku ovdje navodim samo kao primjer, jer tako je sa svim zbivanjima, samo se prisjetite jeste li ikada o tome razmišljali, time se bavili, bojali se toga, … te na takav način, kroz vibraciju, privukli takav događaj u svoj život kad su se za to stvorile okolnosti?!!!

Ono što tvrdim iz svog životnog iskustva, pročitanih knjiga, te iskustava svojih klijenata i ljudi koji me okružuju, sve što nam se događa u životu je isključivo naša odgovornost. I to je odlično, super vijest, spoznaja,... samo ako je želimo prihvatiti. Neke to ljuti prihvatiti, jer je teško shvatiti da smo mi odgovorni što nas je netko opljačkao, što nas je muž ostavio, poslodavac otpustio, dijete iznevjerilo, prijateljica ogovarala, … a mi smo bili tako dobri i činili smo sve da se to ne desi. U tome i je caka, činili smo sve da se ne desi, jer smo u svom umu imali ideju da bi se moglo desiti.

Ako smo mi odgovorni za sve što nam se događa, onda imamo i moć sve promijeniti. Promjena često ne ide od danas do sutra, jer to nije moguće u fizičkoj realnosti. Npr. kada vlak juri punom brzinom, ne može stati istog trena kad vozač stisne kočnicu, nego mu treba neko određeno vrijeme da se zaustavi, ovisno o tome kojom je brzinom jurio i koliko je masivan. Isto tako, tek kad vlak zaustavimo, možemo ga preusmjeriti u neki drugi smjer, a da bi stigao do željenog odredišta, opet će mu trebati neko vrijeme.

Isto se događa sa životnim zbivanjima. Ako smo dugo bili u negativnoj vibraciji i privukli si nesreće, bolesti, svađe, siromaštvo i druge neželjene okolnosti u život, ne možemo ih odmah riješiti čim se mi počnemo osjećati bolje, nego nam treba neko vrijeme da pozitivne vibracije koje smo počeli odašiljati, u fizičkoj realnosti dovedu do pomaka u smislu bolje kvalitete naših života.

Ono što je bitno znati je da se okolnosti neće promijeniti ako mi prije toga ne promijenimo vibraciju. To znači da nećemo ozdraviti, ma kakve god kvalitetne lijekove pili, ako se iz vibracije bolesne osobe ne prebacimo na vibraciju zdrave osobe. Prvo se moramo osjećati zdravima, da bismo mogli dozvoliti životu da nas ozdravi. Tek kada vibriramo zdravljem, život će nam poslati vrhunskog liječnika ili super novi lijek ili neki vid prehrane, neku novu alternativnu terapiju,.... ili bilo što drugo što će naše zdravlje najbrže dovesti u normalu. Ponekad to nažalost nije moguće ako je naše zdravlje već toliko ruinirano da povratka nema. Na primjeru vlaka ponekad dolazi do nesreća jer vlak ne stigne stati na vrijeme ako je onaj tko se pod njega bacio ili ga nije vidio bio preblizu. Samo je pitanje koliko smo dugo u lošim vibracijama i jesmo li spremni preuzeti odgovornost za svoju vibraciju i nešto učiniti sa njom.

Neke će ovaj tekst možda naljutiti, dok će nekima biti poput melema. Sve je stvar vibracije. I jedni i drugi su u pravu, jer u konačnici svatko je krojač svoje sreće (ili nesreće).

Da se vratim na početak priče o osobi sa kojom sam nedavno razgovarala. Sve što ona treba učiniti u ovom trenutku je da radi na svojoj vibraciji, da nastoji pronaći bilo što u svom životu, bilo koju misao, od koje će se osjećati bolje. To ide postepeno, a već je veliki uspjeh doći do misli od kojih osjećamo olakšanje. Kada dođemo do tog stupnja, onda je lako doći do misli od kojih osjećamo radost, sreću, pulsiranje života u nama,... koliko god su trenutne okolnosti i dalje dramatične.

Kada osoba dođe do vibracije radosti, njezin je zadatak i odgovornost nastojati ju održavati, uprkos vanjskim okolnosima koje će i dalje neko vrijeme (sjetite se vlaka) izgledati dramatično. Nakon nekog vremena (ovisno o brzini i masi vlaka ili ranijih negativnih vibracija), doći će do fizičke promjene samih okolnosti. Naprosto će se nešto dogoditi da se rješenja počnu ukazivati na svakom koraku. Tada osoba treba krenuti u akciju i izvan sebe, a ne samo unutar sebe, kao dotada. Kada se rješenje ukaže, osoba treba poraditi na njemu, nazvati nekoga, učiniti nešto, dati si truda. No, to vanjsko djelovanje se čini tek nakon što se rješenja krenu ukazivati, kada smo u dobroj vibraciji.

Mi smo naučili da trebamo djelovati i rukama i nogama se truditi nešto riješiti kda nastupe problemi. Život nam je milijun puta pokazao da je teško mijenjati okolnosti trudom kada su one loše, no mi to i dalje uporno činimo. To je osuđeno na propast, jer tim istim negativnim trudom smo se i doveli do tih okolnosti. Pokušajte shvatiti da prvo trebate promijeniti vibraciju, što će vas dovesti do rješenja, a tek onda krenuti djelovati. Dakle, prvo se primirite unutar sebe, a kada dosegnete stanje unutarnje radosti i mira, krenete u djelovanje koje će vam se ukazati iz stanja mira.

Sve napisano djeluje 100%. Ako mi ne vjerujete, pokušajte se uvjeriti. Ili razuvjeriti. Ionako samo o vama ovisi.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.