Blogosfera Put prema sebi

"Više" razine svjesnosti

Živimo u svijetu iluzije i odvojenosti te mislimo da smo u odnosu s nekim izvan nas. No kako je sve jedno, onda smo samo u odnosu sa Sobom. Ja sam Ja. Ja sam u odnosu sa Sobom. Ja sam Sobom. Ja sam Duša. Ja nisam odvojena od Duše. Ja jesam Duša. Svejedno je kada ću to osvijestiti i osjetiti jer ja to već JESAM. Život je evolucija. Druga riječ za evoluciju je prisjećanje.
Objava 03. srpnja 2018. 0 komentara 2347 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Svjesnost

U prethodnom blog tekstu sam pisala o razinama svjesnosti i navela prve dvije. Danas nastavljam sa preostalima.

3. Razina protočnosti - život se događa kroz nas U ovu razinu svjesnosti ulazimo kad osvijestimo i svjesno odlučimo otpustiti kontrolu. U ovoj razini mičemo ustrajanje na tome da se sve događa onako kako smo zamislili. Dopuštamo životu da teče i poput djeteta se svakog dana čudimo njegovoj veličanstvenosti. U ovoj razini sve zovemo čudom jer osjećamo da nam sve što želimo i trebamo dolazi lagano i bez grča, bez previše tehnika i afirmacija, gotovo samo od sebe. Izazove prihvaćamo s razumijevanjem da iz njih imamo prigodu nešto spoznati o sebi ili otpustiti jedan sloj koji nas udaljava od naše suštine.

Na ovoj razini otpuštamo osjećaj odvojenosti od drugih ljudi i skidamo svoje maske. Tu nam je važnije biti u ljubavi i miru, nego u pravu. Razumijemo da svatko ima svoju životnu priču i da nitko nikome nije kriv. Razumijemo da je svatko u pravu za sebe i da nema apsolutne istine.

Na ovoj razini svjesnosti bez osjećaja krivnje postavljamo jasne granice između nas i drugih ljudi. To ne znači da se od njih odvajamo, nego da cijenimo sebe, svoje potrebe, ali jednako tako i druge ljude i njihove potrebe. Samo onaj tko može postaviti jasnu granicu i duboko poštovati sebe i svoje potrebe, može to dopustiti i drugom biću.

Tu shvaćamo da smo kanal za uzvišenu inteligenciju i ta nas spoznaja čini poniznima pred veličinom Boga/Tvorca/Života. Zahvalni smo za sve što imamo, činimo, za sve što nas okružuje i što nam se događa. Svjesni smo da su svi naša zrcala i da sva ta zrcala služe nama kako bismo bili što bliže svojoj suštini.

Na ovoj razini većina ljudi radi posao koji voli, ima razriješen odnos s novcem, pokraj sebe svoju srodnu dušu ili joj je blizu, harmonične obiteljske odnose, razriješene odnose s roditeljima. Na ovoj razini čovjek jednostavno voli sebe i sve oko sebe, poštuje život u svim njegovim oblicima. Tu nema laganja, potrebe za prijevarom, a ljubav, zahvalnost, istina i poštenje ne dovode se u pitanje. To ne znači da osobe koje su na ovoj razini nemaju nikakvih izazova i da su im sva područja života riješena, nego da osjećaju da imaju sve što im je potrebno, a da će ono što nemaju, doći kada bude pravo vrijeme. Na ovoj razini nismo žrtve, nego gospodari svojeg života, ali ne kontrolom, nego lakoćom, opuštenosti i prepuštenosti.

Na ovoj razini nema prosjaka, ogorčenih, zlih i nesretnih ljudi. Nema lopova, kriminalaca, nezadovoljnih, negativnih i neuspješnih ljudi. Na ovoj razini može biti osoba bilo kojeg zanimanja, stupnja obrazovanja, inteligencije i imovinskog stanja. Zapamtite, nisu samo bogati i obrazovani ljudi vrijedni ili na visokoj razini svijesti. Majka Tereza nije bila materijalno bogata, ali je bila bogata duhom, a to je ono što opisuje visinu razine svijesti. Takva osoba, što god radila, u tome beskrajno uživa i širi oko sebe radost, zadovoljstvo i nadahnuće. Tu mogu biti i bolesne osobe, ali one svoju bolest nose sa smiješkom na licu i iskorištavaju je kao poligon da budu još bolji ljudi.

Ova je razina čudesna, znatno lakša od druge razine, a da bismo osjetili njezin blagoslov, jednostavno u nju moramo zaroniti. Čudesna je zato što, unatoč izazovima koje donosi sa sobom, u njoj ne živimo u borbi sami sa sobom i svijetom koji nas okružuje, nego dopuštamo životu da nas iznenadi svojim rješenjima. Znamo da je sve što se događa najbolje za nas i ne sumnjamo u Božju inteligenciju i njezina kreativna rješenja. Ova nas razina vodi u sljedeću, a da bismo otišli više, preduvjet je osjećaj jedinstva sa svime što postoji.

O ovoj vam razini mogu najviše pričati jer ona je donedavno bila moja realnost. Kad sam počela pisati knjigu, bila sam na granici između nje i sljedeće razine, u kojoj sam svakog dana sve više i dulje, iako još nisam potpuno kroz svijest stopljena s njom. Zato ću vam o njoj pisati samo onoliko koliko će se i meni pisanjem otvarati uvidi koje ću vam moći prenijeti jednostavnim jezikom. Jednostavnost izražavanja znak je da nešto duboko razumijemo i da to živimo, da to jesmo. Samo ono što ne razumijemo ne možemo jednostavno objasniti.

4. Razina Jednosti – jedno smo sa životom i beskrajnom inteligencijom Na ovoj razini shvaćamo da se sve događa istodobno. Shvaćamo da smo mi Univerzum i Bog i da se ništa ne događa izvan nas, nego u nama. Jednostavno znamo da smo Život - Mi. Više nemamo potrebu obraćati se nekom izvan nas jer znamo da je sve u nama. Bog i mi smo jedno. Ja i ti smo jedno. Sve je JEDNO. Nema više mene i tebe, jer ti si ja i ja sam ti.

Tu razinu zovem "Stoliću, prostri se!". Sve što nam je potrebno dolazi s lakoćom, a da ništa ne tražimo za sebe. Znamo da je sve u nama, da smo kreatori i da kreiramo namjerom, bez truda. Svakog doživljavamo poput sebe i živimo u potpunoj harmoniji sa svime, odnosno sa sobom. Najvažnija je karakteristika ove razine da smo odustali od sebe da bismo se rodili Sebi. Kad kažem sebe – mislim na osobnu svijest o sebi. Kad kažem Sebi – mislim na Dušu. Sada znamo da je naša istinska svrha služiti drugima. Kad kažem služiti, ne mislim da smo sluge. Riječ sluga u mnogima izaziva otpor. Taj otpor ne dolazi iz ljubavi, nego iz ljudske svijesti, točnije iz ega i uma. Ego kaže "ja nikome ne služim jer ja sam slobodan". Čim imamo otpor prema riječi služiti, znači da smo još jako vezani za svoj život u fizičkom tijelu i da nismo svjesno povezani s Dušom. Sunce služi. Kiša služi. Naš organizam nam služi. Svi naši organi u službi su našeg organizma. Mi smo u službi svoje djece. Mi smo u službi svojeg života. Sve duše služe drugim dušama. Čak nam i ono što zovemo pogreškama služi jer kroz to spoznajemo svoju istinu. Sumnja nam služi da bismo ojačali vjeru. Sve služi svemu i svima.

Kako je sve jedno, možemo se igrati razumijevanjem te riječi. Iz nje dolazi riječ svejedno. Nije li predivna ta igra riječi? Svejedno je znamo li što ili ne, jer sve već jest, sve je već jedno, samo mi toga još nismo svjesni. Svejedno je kada ćemo postati svjesni jer jednom, kad za to dođe vrijeme, sigurno ćemo postati svjesni. Ne može biti drugačije. Zato je sve svejedno. Jer sve je JEDNO. Razumijete?! Svejedno je živite li život svojih snova ili ne, jer vi već živite. Svejedno je imate li partnera svojih snova ili ne, jer vi već jeste ljubav i imate sve što vam je potrebno, jer sve je JEDNO.

Živimo u svijetu iluzije i odvojenosti te mislimo da smo u odnosu s nekim izvan nas. No kako je sve jedno, onda smo samo u odnosu sa Sobom. Ja sam Ja. Ja sam u odnosu sa Sobom. Ja sam Sobom. Ja sam Duša. Ja nisam odvojena od Duše. Ja jesam Duša. Svejedno je kada ću to osvijestiti i osjetiti jer ja to već JESAM. Život je evolucija. Druga riječ za evoluciju je prisjećanje. Mi se kroz sva naša iskustva, a iskustva čine život, prisjećamo tko jesmo. Ne postajemo ništa što već nismo. Samo se prisjećamo što i tko jesmo. Cijelo vrijeme dok se toga prisjećamo, JESMO. Nikad nismo izgubljeni i odvojeni od sebe, zato je svejedno jesmo li toga svjesni ili ne, jer cijelo vrijeme jesmo. Iluzija odvojenosti služi nam da se toga prisjetimo. Što je bolnija, što su iskustva zahtjevnija, to se brže i s više strasti i žara prisjećamo. Zato je svejedno što se događa jer sve je samo u funkciji prisjećanja. Ne možemo pasti i nestati jer ne postoji ništa. Postoji samo sve. Kad padnemo, samo utonemo u sve. Zato je toliko divan trenutak predaje i pada jer to je trenutak uronjavanja u sve. Tome se opiremo samo zato što iluzorno mislimo da postoji ništa. Ništa ne može postojati jer uvijek je nešto. Uvijek je sve. Ni iz čega ne može nastati ništa. Samo iz svega nastaje sve. Sve je uvijek bilo i uvijek će biti, bili mi toga svjesni ili ne. Ja sam sve. Ti si sve. Oni su sve. Ako smo svi mi sve, onda smo svi mi jedno. Jedno u svemu, jedno sa svime, jedno sa sobom, jedno s tobom.

Kad to znamo, onda znamo da ne služimo nikome jer sve je već tu. Jedino što se kroz osjećaj služenja predajemo svemu. Kroz osjećaj služenja otpuštamo sve ono što nije sve. Prestajemo se identificirati s onim što nije sve. Znate li što je sve? Razmislite. Bolje rečeno, osjetite. Nemojte odmah tražiti odgovor. Pustite duši da vam odgovori. SVE JE LJUBAV. LJUBAV JE SVE. DUŠA JE LJUBAV. BOG JE LJUBAV. JA SAM LJUBAV. TI SI LJUBAV. ONI SU LJUBAV. ŽIVOT JE LJUBAV. Sve je nastalo iz ljubavi, sve je ljubav i uvijek će biti. Kako bi se reklo: "U vijeke vjekova. Amen." Bogu hvala.

I za kraj, iznenađenje. Četiri razine svjesnosti priča je za vaš um. Ona vam je potrebna da razumijete put kojim se povezujemo s dušom. U konačnici, razine svjesnosti uopće ne postoje, barem ne onako kako ih mi vidimo. Postoji samo ljubav i naše prepuštanje njezinoj dubini. Što dublje kroz ljubav kročimo, što joj se više prepuštamo, to više sami postajemo ljubav. S obzirom na to da je ljubav sve što postoji, koliko smo ljubav, toliko smo sama suština postojanja. Nakon određene razine postojanja više nećemo imati potrebu objasniti postojanje jer će ono samo po sebi biti potpuno jasno. Do tada, neka vam priča o razinama svjesnosti posluži da se oslobodite svih identifikacija od onoga što ljubav nije, kako bi bili ono što jeste – ljubav.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.