Blogosfera Put prema sebi

Želite biti uspješni?

Svaka vezanost stvara pritisak, a pod pritiskom se prije ili poslije sve raspadne.
Objava 19. ožujka 2019. 0 komentara 375 prikaza
cilj
cilj
pixabay.com

Najbolji način da budemo NEuspješni je da budemo vezani i ovisni o cilju kojeg si postavimo. Svaka vezanost stvara pritisak, a pod pritiskom se prije ili poslije sve raspadne.

Zamislimo da držimo dva kraja konca, svaki u jednoj ruci. Ukoliko ih držimo labavo i opušteno, uvijek imamo prostora dodatno ih raširiti. Ukoliko naglo povučemo ili trznemo, konac puca. Ukoliko ih raširimo do kraja, osjetit ćemo zategnutost i potpuni potencijal konca. Tako ga možemo držati dugo, ali ukoliko ga krenemo opterećivati i širiti preko njegovih granica, prije ili kasnije će puknuti. Važno je znati da smo mi ti koji drže konac i da samo o našoj odluci ovisi hoćemo li ga, kako i koliko dugo držati. Mi nismo konac, bez obzira koliko ga dugo držali i koliko nam je on bitan. Mi smo ti koji drže konac i u svakom trenutku ga možemo odlučiti prestati držati ili promijeniti način na koji ga držimo.

Znam da vam zvuči smiješno kako mogu izreći takvu glupost da bismo mi mogli pomisliti da smo konac, međutim razmislite koliko često se stopimo sa životnom situacijom ili određenim problemima i mislimo da je naš život propao ukoliko propadne neka situacija uz koju smo se vezali?! Zamislite koliko ste vezani za neke svoje ciljeve koje smatrate životodajnima i kako se nemoćno i propalo osjećate ukoliko se oni ne ostvare. Znate da pukne li konac, život ne prestaje i da uvijek možete, ukoliko to želite, puknuti konac zamijeniti cijelim. Koliko taj isti princip sa jednakom lakoćom primjenjujete kada je u pitanju neki vaš cilj kojem ste pridijelili pridjev životodajni?

U pjesmama je puno istine pa tako Balašević u jednoj svojoj kaže „princip je isti, sve su ostalo nijanse“. Uistinu su svi zakoni i principi isti za sve i za svakoga. Najbrži put do ostvarenja cilja je da ga postavimo u svojoj mašti, da se dovedemo u stanje svijesti kao da već uživamo u njegovim plodovima, te da odmaknemo od sebe sva očekivanja i loše misli. Ne trebamo poduzimati mjere da ciljeve štitimo, jer sve što želimo zaštiti, smatramo ugroženim. Zapitajmo se želimo li raditi ugrožene poslove? Želimo li stalno osjećati opasnost i potrebu da se branimo, borimo, mučimo, patimo? Što uistinu želimo? Što uistinu volimo? U čemu toliko uživamo raditi da ne osjećamo vrijeme koje protiče? Što bismo radili kada bismo imali na raspolaganju sav novac ovog svijeta? Ako imate odgovore na ova pitanja, onda znate u čemu ste najbolji i što je pravi posao za vas. Ako nemate, vrijeme je da se zapitate. I krenete prema tome bez straha, dvojbi, sumnji i otpora. Mi smo ono što mislimo, te ako možemo upravljati našim mislima, možemo upravljati i našim životima.

Da bismo to mogli, treba biti opušten i NEzakačen. Svaka zakačenost nas udaljava od onoga što želimo. Kad uživamo u onome što radimo, opušteni smo. Kad smo opušteni, ne osjećamo brige. Kada ih ne osjećamo, niti ih nemamo. Kad ih nemamo, još smo opušteniji. A kad smo opušteni, onda nam pritječe sve što nam treba sa lakoćom. Nebitno je li to posao, klijenti, novac, .... Drvo ne razmišlja o tome kako će naći hranu, nego opušteno živi u skladu sa svojom prirodom i svrhom. Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.