Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera BooGata Žena

Bože moj, zašto si me ostavio?

Objava 17. listopada 2016. 0 komentara 600 prikaza
stencil
stencil
fotka

Svi smo već negdje čuli da je najcrnje prije svitanja. To crnilo je lijepo opisano riječima: Bože moj, zašto si me ostavio? Opisat ću vam kako sam ja gledala to crnilo u svojem životu, kako ga prepoznajem u tuđim životima i što to crnilo točno znači.

Iako je vrlo popularno pozitivno razmišljanje, svi koji poznaju moj rad, znaju da o pozitivnom razmišljanju mislim da je bezvrijedna tema. Ljude upravo tomu i učim. Što se prije makneš od pritiska da je dobro pozitivno razmišljati, imaš više šanse. Jer sve dok se nalaziš pod uvjerenjem da je dobro pozitivno razmišljati, ne razmišljaš pozitivno, nego potiskuješ negativno razmišljanje. Tako radiš sve do prve prilike kad pukneš pa ode sva pozitiva u nepovrat, točnije u agresiju. Kad dođemo do stupnja da pozitivno razmišljamo, tada niti ne razmišljamo kako razmišljamo. Do tog stupnja ne dolazi se pozitivnim razmišljanjem, nije to sportski trening. Dolazi se otkrivanjem tko smo i što smo kao ljudsko biće.

Sve dok se pitate, razmišljam li pozitivno ? Odgovor vam je ne. Potiskujete svoje razmišljanje, trudeći se pozitivnim razmišljanjem biti dobar čovjek. To je ispravna namjera jer svi želimo biti dobri ljudi, ali je teži put.

Pokraj svih neuspjelih rezultata pozitivnog razmišljanja i pokušaja da budemo bolji ljudi, ovdje ću se osvrnuti samo na jedan primjer i pomoću njega pojasniti usklik: Bože moj, zašto si me ostavio!

Često se nadamo da ćemo postajući vegetarijanac biti bolji čovjek. Sukladno tomu imat ćemo bolje odnose, bolje poslove, bolju plaću. Još ako se tu uplete neki pravac duhovnosti, koji nam svašta obeća, vegetarijanstvo postaje "životni izbor". Puno vegetarijanaca ne ostvari ništa od svojih očekivanja. Ono što ostvare su zdravstveni problemi i srdžba prema onima koji nisu vegetarijanci. Nakon što hrpu novca bace za "zdraviju i duhovniju" prehranu, najžešće bacanje dogodi se upravo na dobro začinjene batke i zabatke. Da se razumijemo, sama sam vegetarijanka već 9 godina skupa s izletima u mesne prerađevine i to u fazama ljutnje. Kada sam imala izlete u ćevape, bila sam ljuta. Bila sam ljuta na koga? na Boga. Jer nisam dobila ništa zauzvrat iako sam prinijela žrtvu.

Vegetarijanac se postaje, svjesnom odlukom da je to tvoj životni izbor, koji ne ovisi o nikomu i o ničemu. Nema nikakvih očekivanja što će biti kada budem vegetarijanac, vjerujte da vam se ta očekivanja neće ostvariti. Mi nismo bolji, ni pametniji, ni duhovno razvijeniji jer smo vegetarijanci.

Ljudsko biće se treba hraniti onom hranom za koju intuitivno osjeća da je dobra za njegovo tijelo i duh. Ako je to ćevap, jedi ćevape, ako je to peršin, jedi peršin. Čim osjetite da ste "nešto više" od drugih pošto je vegetarijanstvo vaš životni stil, odmah se bacite i to na duple ćevape...... i jedite ih sve dok ne postane jednaki kao i drugi. Kupite si majicu na kojoj piše: ja sam lovac. U onom trenutku kada ste isti kao drugi i kada vaše vegetarijanstvo nije izlet u "važnost" vratite se nazad vegetarijanskoj prehrani, ako vam intuicija potvrđuje da je to dobar izbor za tijelo i duh.

Bog, Svemir, Učitelj i sva duhovna vodstva neće vam izaći u susret jer ste vegetarijanac. Nećete imati bolje odnose, nećete se prosvijetliti, nećete imati bolji posao i nećete postići savršenu težinu. Vrhunac svega što nećete, bit će trenutak kada ćete se pitati: Bože moj, zašto si me ostavio?..... a bio sam tako dobar. Nitko vas nije ostavio jer vas nitko nije niti trebao. Samo ste izabrali put s predumišljajem. Put na kojem ste mislili ako sam pozitivan i dobar, sve će mi se kad tad dobrim vratiti.

Znam da je ovo teško za pročitati, pogotovo onima koji se bore za nečija i nekakva prava, i koji streme duhovnosti, koja se nalazi izvan Sebe. Isto tako znam da oni imaju još kilometre borbe pred sobom pa njima nisam niti namijenila ovaj tekst. Svi moramo proći neke izazove jer se život sastoji od iskustava tako da je sve onako kako treba i biti.

Tekst je namijenjen onima koji su došli u fazu da su ljuti na onoga kojem su predali sve i zauzvrat dobili ništa. Bili su dobri ljudi, koji ni mrava ne bi zgazili, a sada bivaju zgaženi od svih pa i mrava, koji im napadaju kuhinjske elemente, tražeći u njima nešto za pojest. Želim im poručiti da je najcrnji trenutak upravo trenutak prije svitanja, kada se pitate : "Bože moj, zašto si me ostavio?"  Pitate se jer vam je jedino Bog tada još i preostao slobodan da ga nešto upitate. Svi drugi su ili zauzeti ili su već odavno otišli.

Tada u tim tamnim trenucima skidate koprenu kojom ste zamračili svoju moć i predali je svima pa i Bogu. Tada se na Boga ljutite, a On upravo to i želi, da se na njega naljutite svom svojom snagom i žustrinom. Tim činom vraćate svu snagu Sebi, kojima jedino ona i pripada. Prestajete biti dobri, obazrivi, ma..... prestajete biti ljudi, boli vas briga tko ste i što ste u tijelu osobe, prestajete biti bilo čime društveno uvjetovani. Kada vas je i Bog ostavio postajete slobodni od svih i svakog i možete biti što god hoćete. Možete raditi što hoćete, možete otići gdje hoćete, nikome pa čak ni Njemu ne morate više polagati račune svoje ljudskosti. Tada slijedi nagrada, a ona se zove NANOVO ROĐEN.

Skinuvši tu koprenu otkrivate Boga u sebi, koji ste upravo vi. Tada postajete ono čemu ste kao čovjek stremili biti. Postajete ljudsko biće u jedinstvu duha i tijela. Misli su vam tada samo pozitivne jer drugačije i ne postoje kada ste svjesni kreator svojeg života. Iz pozitivnih misli stvarate pozitivne osjećaje, pomoću kojih ostvarujete Sebe onako kako želite.

Da, On vas je ostavio. Ostavio vas kako biste se ponovno rodili. Na kraju krajeva, tako nam i u  Bibliji piše.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.