Blogosfera BooGata Žena

Dok karavane prolaze najbolje je gledati svoja posla.

Objava 17. ožujka 2017. 0 komentara 250 prikaza
getstencil.com
getstencil.com
getstencil.com

Jedina mogućnost da se u svijetu ukine materijalno siromaštvo leži u spremnosti uspješnih ljudi da pomognu neuspješnima savladati prepreke​, što unutarnje što vanjske​ i ostvariti uspjeh. Oni mogu ljude oko sebe potaknuti na poduzetništvo i potpunu odgovornost za radno mjesto.

Tada će ljudima biti svejedno jesu li poduzetnici ili rade u nekom poduzeću. Ljudi će uvijek biti samozaposleni, a okvir poduzeća može biti njihov ili tuđi, nebitno. Svi će raditi poslove koje žele raditi, zarađivati dovoljno za životni standard koji žele uživati. Sad bih mogla ovdje nakititi tu idealnu scenu raznim bojama, ali nema potrebe, kada znamo da to nije realnost. A mogla bi biti budućnost, vjerujem da nema nitko ništa protiv….

Osim... osim materijalno bogatih ( čitaj isključivo i samo materijalno) a i onih kojima se ne da preuzeti odgovornost u svoje ruke. Ili kako bismo to moderno rekli: Izaći iz zone ugode. Znate kako se narcis ogledao u vodi, tako se materijalno bogat čovjek koji ne poznaje svrhu svojeg materijalnog bogatstva ogledava u siromašnom čovjeku, a i obratno, nećemo se zavaravati.

Zlatna sredina je u onome čovjeku koji ostvaruje svoje snove svojim radom, na svoj način. Ima li takvih? Ima, samo su tihi, nemaju vremena potrošiti ga uzaludno, oni stvaraju, grade, ostvaruju dok karavane prolaze.

Materijalno bogati ljudi su oni koji mogu svojim primjerom dati najviše razvoju poduzetništva, međutim ne gledamo često takve primjere.​ Češće gledamo primjere kako svoju težnju za materijalnim bogatstvom zadovoljavaju tako što osiromašuju druge. Iako se ne čini kako u njima postoji obazrivost prema drugima i njihovim životima, ona zbilja postoji. I svaki materijalno bogat čovjek koji nema duhovnu svrhu poslovanja, to će vam i potvrditi….. i bit će u pravu.​ ​ Ovdje se želim time pozabaviti.

Gdje leži skrivena odgovornost za tuđe živote u životu jednog materijalnog bogataša?

Namjerno koristim izraz materijalni bogataš jer želim skinuti stigmu sa riječi bogat. Riječ Bogat je divna riječ, koja u sebi sadrži riječ Bog. Stoga izrazi Bogat i Bogatstvo imaju uzvišena značenja. Iz poštovanja prema njima, kada govorimo o nekome tko ima puno materijalnih dobara, a nismo upoznati s njegovim duhovnim bogatstvom, koristiti ćemo pravi izraz za našu temu: materijalni bogataš.

Materijalni bogataš je osoba koja ima uvjerenje o sebi kako je vrijedna i uspješna osoba. Upravo to uvjerenje mu je pomoglo da savlada prepreku neuspjeha i ostvari zadane materijalne ciljeve. Međutim, ako je imao samo materijalni cilj, a to je zaraditi novčanice i ostvariti se kao vrijedna i uspješna osoba izostala je svrha poslovanja.

Svrha ne može biti količina novčanica, auto ili kuća. Svrha leži u znanju kako želimo doživjeti sebe kao ljudsko biće. Da bismo se doživjeli potreban nam je materijalni kontekst. Ako znamo da nam je svrha u životu doživljavati sebe i u ulozi poduzetnika, tada nam treba poduzeće da bi se svrha ostvarila. Ako se želimo doživjeti u ulozi roditelja željet ćemo djecu. Ako želimo doživjeti sebe na pučini tada nam treba brod s kojim ćemo se dovesti do pučine.

A ako ne znamo svrhu, tada ćemo u ulozi poduzetnika nastojati sebi i drugima dokazivati vlastitu vrijednost, u koju istinski zapravo ne vjerujemo. Kad se dovezemo do pučine nećemo doživjeti ljepotu nego ćemo razmišljati o novom brodu za neke nove pučine jer nam ova nije potvrdila našu vrijednost i pružila osjećaj ljepote življenja. ​ Roditeljstvo nam je poznato, koliko se ljudi pokušava usaditi u tijelo svojeg djeteta.​ Poduzetnik koji ne poznaje svoju svrhu poslovanja postaje rob svojeg posla i nema te količine novca koja će ga učiniti sigurnim.

Na taj način u materijalnim dobrima uživamo onoliko dugo dok traje euforija. Ona traje sve dok sakupljamo priznanja koja hrane našu izmišljeno uspješnu osobu. Kad se svijetla ugase ostajemo sami sa svojom osobom koja nema svrhu, a onda na scenu dolaze strahovi. Strahovi koji tvrde da postoji mogućnost kako će se otkriti prava istina. Prava istina je da nismo iznutra vrijedne osobe pa smo vrijednost nalijepili na materijalna dobra. Ako izgubimo sav novac koji nam potvrđuje našu vrijednost tada nemamo više ogledalo. ​Možemo zaključiti :​ ​Kada čovjek nema svrhu, nema niti vrijednost.​ Kada novac nema svrhu, nema vrijednost.​

Dokaz da se pojedinac nalazi u poziciji: Imam svjesno uvjerenje da sam vrijedna i uspješna osoba, a nesvjesno znam da to nije istina, možemo pronaći u njegovom ponašanju i stilu rukovođenja. Kako se strah ne bi ostvario on je prisiljen gaziti preko drugih, onih ​ u njegovim očima​ manje vrijednih, da bi ostvario što želi. Jer na toj razini svijesti nema dovoljno​​ za sve, samo za one uspješne i vrijedne. Ako bi bilo dovoljno za sve i ako bi svi mogli postati materijalno bogati i uspješni, u čemu bi onda bila razlika među osobama. Kako bih onda ja dokazala svoju superiornost, ako si ti jednako uspješan kao i ja?

Iako će vam uspješan čovjek reći da želi i vaš uspjeh, on će vaš trud za uspjehom koristiti za svoje dobro. Poticat će vas na uspjeh i dokazivanje​, to nije upitno. Čim mu se približite postat ćete višak. Jednako visoki borovi niti u prirodi ne rastu jedan pokraj drugoga. Ali mi nismo borovi, mi smo ljudska bića koja imaju zadatak svojim stvaranjem činiti svijet sve boljim i boljim mjestom za življenje.

Odgovorinost materijalnog bogataša za siromašne na oko je nevidljiva, ali se ona itekako može osjetiti. Pa osjete ju oni koji rade za bogataša. On se brine da oni imaju posao​.​ ​Posao​ koji je u skladu s njegovom slikom o njima kao ​ne-​ uspješnim osobama.​ A oni rade u skladu sa svojom slikom o sebi i svojim mogućnostima. To nam nešto govori o međuljudskom odnosu vlasnika i zaposlenika. Da bih bio uspješan poduzetnik trebam vladati.....varka, koja puno košta!

Škicnemo li malo zapadnije srest ćemo neke zaposlenike i njihove gazde među kojima postoji tanka linija tko je tu glavni, a svi su zadovoljni.

Međutim, ako treba spašavati materijalno bogatog čovjeka, naći će se braća po jednakom uspjehu koja će spasiti.

Nitko ne želi gledati film s istim scenama koji bi se mogao odigrati i u njegovom životu. Nitko ne želi gledati tuđi bankrot, ako sumnja u svoj. Ovdje nema logike i neće je niti biti, sve dok vlada svijest o nedostatku, konkurenciji i potrebi da se čovjek dokazuje kao uspješna osoba. Sve dok ne spoznamo svoje vrijednosti iznutra, tražit ćemo ih izvana.

Kada je čovjeku svrha poslovanja nepoznata, a cilj u materijalnim dobrima je ostvaren, on uživa bogatstvo i uvjerenje kako je uspješna, vrijedna osoba. Cilj postaje sam sebi svrhom. Tad se sustav krene urušavati pošto više nema razloga za postojanjem, cilj je ostvaren, a svrhe nema. Prvo se uruši u čovjeku koji je cilj postigao pa se sustav urušava i oko tog čovjeka. Znate kako se kaže: Kako gore tako dolje, kako iznutra, tako izvana… .neke stare izreke su uvijek aktualne.

Nakon što se sustav uruši čovjek ima dvije mogućnosti:

1. ​odlučiti shvatiti Tko on kao ljudsko biće uistinu jest i graditi posao iz početka na temeljima svrhe
​2. ​graditi materijalno bogatstvo iz početka nadajući se da će ovaj put duže trajati iluzija. Iluzija o uspješnoj i vrijednoj osobi.

Odluči li se čovjek za prvu opciju ima šansu slijediti riječi iz Biblije: “Tražite kraljevstvo nebesko, ostalo će vam biti nadodano."

Odluči li se za drugu opciju, uvijek je zanimljivo promatrati koliko dugo će ovaj put trajati put do bankrota.

Obje opcije su uredu i prihvatljive su. Istina je da mi nismo svjesni ​mogućnosti biranja jer smo u zaboravu i poricanju sebe kao ljudskih bića, a taj zaborav traje koliko traje. Kada izađemo iz zaborava tada imamo mogućnost slobodne odluke. Do onda smo kao lutke upravljani koncima onog ega/zmije koji se kao glavni lik pojavljuje u sceni izlaska čovjeka iz raja.

​Zato nema pravog rješenja sve dok svatko od nas ne preuzme potpunu odgovornost za Sebe, svoj život i svoje odluke. Kako za stare tako i za buduće odluke. Ne sviđa li nam se porezni sustav ili vlast, ima na ovome svijetu puno poreznih sustava i politika. Preuzimanjem odgovornosti svaka politika se čini dobrom i pravednom, a ono nedovoljno dobro u njoj neće biti dio vaše realnosti. Kao što danas vlasnika uspješne tvornice parketa u Slavoniji,  koja ima prodanu i naplaćenu proizvodnju godinu dana unaprijed, ne zanima uspon ili pad ostalih poduzeća. Svima želi dobro, a zanima ga njegov stroj i zaposlenik koji je direktan i ravnopravan  suradnik u poslovanju.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.