Blogosfera BooGata Žena

Išla kupit samo cipele, a kupila Agrokor.. .. nisu tražili da peglam dajners, kažu da može i na poreznu karticu!

Objava 07. travnja 2017. 0 komentara 350 prikaza
šopingholičarka, getstencil.com
šopingholičarka, getstencil.com
Šopingholičarka, nisu joj samo cipele dosta, oće ona i Agrokor

Nema para, a ima muzike.....za ples valjda dosta, e pa nije! Sjetih se maloprije kako je prije par godina dvije turističke sezone za redom žarila i palila vladavina zakona. Poduzetnicima su zatvarali slastičarnice za par kuna viška u blagajni, dok od tete u Konzumu nisi mogo dobit kusur kak valja, pa ni za lijeka. Što li je teti ostalo nego višak u blagajni, a nisam vidjela ni jednog inspektora da je potjerao ljude iz Konzuma, kao što su tjerali s terasa slastičarnica, restorana, kafića.. usred sezone.

Pitala sam se tada koji lik moraš bit, koju karijeru ganjaš i koliko para ti daju, da pustiš te inspektore na teren s naredbom da sve zatvaraju, glume goste, i upregnu nogice da potrče kada ih poduzetnici ( koji su se ohrabrili) potjeraju ko gladne pse iz dvorišta svog. Ako ćete onako iskreno, vidjela sam puno sramota, ali brate mili kad sladoledar navali na inspektora to ne želite gledat, vjerujte mi. I neka, s pravom. Nismo tražili inspektore da dođu u Konzum jer smo štitili svoje poslovanje. Točnije pomirili smo se da je to tak... da je vladavina pojedinaca normalna stvar pa i u demokraciji.

Što se s tim trčkaranjem inspektora dogodilo, ajde neki se red uveo, recimo. Dok je pravom ugostitelju presmiješna njihova zakonska procedura i stalne promjene. Davno je on njima reka: " Kad porastete javite se barbi". Barba otvori svake godine za tu sezonu novu firmu, bez pdv-a, naravski, i boli ga briga za zakonske promjene oko pdv-a kao i za kazne koje dođu kad je on već zatvorija i otiša na Floridu. I neka, s pravom.

Nadalje mi žao inspektora, pisali oni kazne, oblačili havajke, vjerujem da im je bilo istinski loše od tog radnog mjesta. Jedna moja prijateljica drži kafić u nudističkom dijelu kampa, kaže da nije imala inspekciju nikad, valjda im ipak bilo neugodno pred kolegicom inspektoricom, a ni nadzoru se ne oblači smokvin list. Eto.. može se i bez inspekcije.

Mislim da je prošle godine, ako se ne varam, bio onaj skup na Trgu za reformu školstva. Pitala me moja Inka oću li ići... a kako mi teško parkirat otkad ne živim više u gradu, naime uvijek zakačim neki stupić, nisam otišla. Tako da nemam iskustvo te atmosfere, čula sam da je bilo ok. Čini se kako je jedini smisao skupa bio podebljat dnevni promet u lokalnim kafićima i bome se Zagrebparking pošteno naradio.

Narodu se dalo malo prostora nek se ispuše. I neka, s pravom. Izijo vuk magare, ali su ugostitelji barem fino zaradili.

Kaže jedan moj prijatelj, kada ga pitaš kako mu u braku, da mala svađica sve riješi. Čuj, dam joj da viče, onda se ona smiri i dobro, sve po starom, čitaj: po mom! Ekola... evo rješenja. Ne znam jeli otvorio firmu u kojoj savjetuje političare, pitat ću ga, čini se ko da svi njega slušaju. Kad nema para, nabaviš ljudima muziku i nek plešu...malo po društvenim mrežama, novinama, kavicama....nek malo viču, onda se sve smiri i dobro, možeš gurat po starom, možeš im naredit da kupe Agrokor za svoje pare, bez da su skužili kako su uopće otišli u šoping. Ako ćete zdravorazumski, sanacija znači kupovina. Ne možete sanirati dobrom voljom, ali novcem koji ubacujete u državnu blagajnu, možete.

Majke mi .... otišla ja samo po cipele, vratila se s Agrokorom u vrećici, a još će mi ga i djeca otplaćivat na svoju poreznu karticu. Ne treba pin, potpis, ni pegla. Dovoljno je da se rodiš, prvi put zaplačeš i već si primljen.

A.... mene moj stari učio da ako nema para nema ni muzike pa ja ostala ko majmun s dvije lijeve. Naravno, kad nisam dosta trenirala jer je stalno nešto bilo s parama. Eh, da je moj stari postupao mudro, naučio bi me da plešem uvijek, sita i gladna. Danas bi plesala na glazbu neke korporacije, u latino ritmovima, s naglim okretom u lijevo ne bi li mi se haljina visoko i slučajno podigla. To mi donekle garantira da mogu biti u platnom razredu s muškim kolegama. E...pa, fala mu da nije, neka mi moje dvije lijeve, a on je mudar čovjek. Neću se više udavat da mi za prvi ples treba ritam, a nisam niti poduzetništva više željna pa ne moram slušat muziku dok plesajući čekam pare.

Naučila sam usput da ideš tamo gdje te dobro tretiraju, a da bi to mogli postoji prvi korak. On kaže: Treat yourself well... samo za info taj logo je zaštićen ( ne znam gdje mi je onaj R znak na tipkovnici) ali nije ni bitno, neće oni na mene. Zaštitili oni prvi korak, pametni ljudi, nego da vas pitam nešto: Tretirate li Sebe dovoljno dobro?

Prije jedno 8 godina puno poduzetnika je prestalo plesat u onom ritmu koji je tada bio debelo nametnut svakom ko je gradio carstvo iz nule. Ne iz privatizacijske nule, nego iz nule koju je donio sa sobom u vrećici. Bio je sretan onaj koji je tada razumio da to nikud ne vodi pa je reko e pa neću više, neki su se umirovili, neki su otišli tamo gdje ih država stvarno želi kao poduzetnika.

Sjećam se kako smo se već tada zekali s Agrokorom da će preuzet i kupit cijelu državu. Sve im je bilo dozvoljeno i put je bio prohodan ko glatka cesta za rolanje. Tvoje je samo da staviš role i okineš po njoj, ide ko zmaj. Tako je poslovno carstvo zmajski raslo. Gledajući danas situaciju, zamislite koliko je para čovjek uštedio... da je nastavio tako zmajski se kretat, morao bi još puno iskeširat, ovako je mudro postupio. Mi kupili njega...pa što fali. Svejedno nam ti proizvodi trebaju pa ćemo plaćat dok smo živi.... ne zaboravite da Konzum putuje s vama kroz život.

I ne zaboravite da se ne smije više kihat u autu ( da ne spominjem nešto drugo) odmah te plavci zaustave i naplate 100 kn ako je ukih bio blaži, ako je bio jači može i više.. treba napunit državnu blagajnu i namirit troškove šopinga. Ko voli kupovat neka i plati. Kako je to sad naše, ima da lijepo sve mrkve kupujemo u Konzumu, fućkaš ove trule Lidlove i Kauflandove, gdje je jeftinije, ali nema naljepnica za popunit album.

Ali pustimo Agrokor, zapravo je nebitan, želim vam poručiti da kada nema para ne plešite više, ne isporučujte robu, ne kompenzirajte za bonove, nego pustite zadužnicu odma...odma....i neće vas progutat mrak. Kad morate u braku plesat, a nema smisla, puštajte zadužnicu odma..odma.

A, ako vaš zaposlenik ne pleše na danu muziku, a dajete mu pare, tad se zahvalite i nađite drugog. Osim što ćete biti sretniji i njemu ste učinili uslugu da što prije nađe adekvatni ritam i okruženje.

Nećete vjerovat, ali radost stvara pare.... nema para nema radosti pa vam izvedba bude loša. Loša na lošu izvedbu i odoše pare. Čini se da je dobro držat se one gdje ima para ima i muzike. Tko pleše dalje bez para, to je na njegovu odgovornost.

Eto toliko, za kraj tjedna. Biću nadalje fina i zadržat se samo u svojoj sferi rada. Tu sam na svome, ovisim o sebi i dajem najviše od sebe. Vezano za pare, hoćete li se puno ljutit ako vam priznam da se informiram gdje ima demokracija u kojima kad izvadiš poreznu karticu ne moraš nužno s njome u šoping.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.