Naslovnica BooGata Žena

Jesam li uspješna ? Ne znam, ali znam da sam sretna

Objava 13. ožujka 2017. 0 komentara 300 prikaza
Uspjeh me ne zanima, zanima me jesam li sretna.
Uspjeh me ne zanima, zanima me jesam li sretna.
Uspjeh me ne zanima, zanima me jesam li sretna.

Jesam li uspješna ? Ne znam, ali znam da sam sretna

Napunila sam 40 godina, još u listopadu prošle godine. Na prvu se čini puno, a to je malo godina. Malo je, jer tek sad živim. Negdje sam pročitala kako je netko izjavio da se prvih 40 godina samo pripremao za život.

Što sam radila do punih 40? Pokušavala sam shvatiti koji je smisao življenja, nadajući se kako će mi to pomoći da postanem uspješna osoba.

Smiješno…. koje zavaravanje samoga sebe. Znam da tako razmišlja i većina ljudi. Malo je onih koji iskreno kažu: čuj može li mi ta duhovnost osigurati put do puno love …a to zapravo misle. Istu temu vrte u svojim mislima čak i tvrdokorni vjernici kojima je vjera jedini smisao života, a novac su porekli. Oni samo preformuliraju pitanje u: “Kako ću postati uspješan vjernik?

Isto pitanje postavljamo kada postanemo roditelj, kada dođemo prvi dan na novi posao pa čak i u prvim godinama braka:”Kako postati uspješan?” Ako nemate potrebu biti uspješna osoba, opet imate istu, samo okrenutu situaciju:” Kako biti uspješan u izbjegavanju odgovornosti i prekrivanju svojih istinskih želja?” Shvatila sam da je čovjeku dano da bude sretan i da ima novac, za koji se toliko bori.  Postoji samo jedan uvjet da to i ostvari. Uvjet kaže: Ostvari svoju svrhu!

Kako ne ostvarujemo svoje istinske želje i ne poznajemo svoju svrhu, novac zarađujemo teško i nismo sretni. Smislili smo taktiku koja kaže: kada postaneš uspješna osoba imat ćeš puno novca i bit ćeš sretan. Tada nam naš ego nudi dvije opcije: potvrđivati svoju vrijednost već izmišljenom slikom o sebi ili izmisliti sliku kojom ćemo potvrditi već zamišljenu vrijednost. Razlog je ego uvjerenje koje kaže da nismo vrijedne osobe, što i nismo, u pravu je. Mi smo ljudska bića koja sudjeluju u Stvaranju zajedno sa Stvoriteljem. Naš zadatak je stvarati, ne boriti se za već ostvareno.

Tako živimo, želeći samo jedno: Biti uspješan . Oh….. koliko uspješnih osoba, a nijedno uspješno dijete. Koliko osoba, a dijete u nama vrišti, želim van…. Želim se ostvariti, želim narasti. Zašto mi braniš da budem ono što hoću. Zašto mi ne daš da radim što želim, da stvaram što želim. Tvoja uspješna osoba mi brani da budem sretan.

Svaki puta kada se susretnem s ljudima koji su uspjeli odvojiti se od uspješne osobe u sebi, čujem u pravilu uvijek isti scenarij. Scenarij koji kaže: “Danas radim ono što sam kao dijete maštala da želim raditi, živim onako kako sam kao dijete maštala. Imam obitelj onakvu kakvu sam sanjala kao dijete. Ja sam zapravo dijete u tijelu odraslog čovjeka.” Najljepši je dječji osmijeh na licu odrasle osobe koji se nekim čudom nije zagubio, nego je čak i procvjetao.

Tako sam shvatila učeći na svojoj koži i proučavajući druge živote da uvijek možemo postati uspješni. Ali to nije uspješna osoba. To je uspješno dijete. Dijete u nama kojemu smo dozvolili da mašta život i ostvaruje svoju maštu. Da ostvaruje maštu u svijetu odraslih. Svijet odraslih zovemo realnim, a on je spoj svih iluzija, samo nije realan. Jedina je realnost ona u našem umu, ona o kojoj maštamo. Ostalo su sve nečije tuđe realnosti koje nesvjesno prihvaćamo kao svoje.

Ako vas zamolim da nabrojite na prste jedne ruke ljude koji su iz ničega stvorili nešto i time doprinijeli dobrobiti čovječanstva složit ćemo se u jednom, a to je da su oni svoju dječju maštu pretvorili u stvarnost. Kao djeca, dok su maštali nisu imali proizvod, ali su imali jasnu svrhu. Svrhu koju žele ostvariti. Sebe su doživljavali maštajući kako ostvaruju svrhu. Proizvod je bio nebitan, postojalo je neko unutarnje znanje da će oblik proizvoda doći sam od sebe sve dok postoji njegova svrha. Znate kako je kamen u igri imao vrijednost zlata, a tu vrijednost smo mu mi dali. Tako i naši životi imaju vrijednost koju im sami damo, ni više ni manje.

Za vrijeme mojeg “urednog radnog vijeka” dok sam još pokušavala biti uspješna osoba, radila sam i u marketingu. Uvijek smo smišljali dubokoumne rečenice za vizije i misije poduzeća. Dan danas kada čitam pod naslovom "naša vizija i misija" ili me hvata jeza ili se rasplačem. Suze radosnice poteku kada je iza jednostavnih rečenica vidljiva misao vodilja onoga koji je svojom maštom postavio svrhu poslovanja. Obično su te rečenice jednostavne jer je smisao života i našeg rada jednostavan. Svodi se na dvije riječi: Dobrobit Svima

One druge me podsjećaju na citat: Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobivaju živi, a ruže mrtvi. Misleći da smo najbolji i uspješni, mislimo da smo bolji od konkurencije. A konkurenciju imamo onda kada se natječemo za već materijalizirano i ostvareno.Takvo natjecanje nije posuto ružama, posuto je trnjem.

Jednom sam imala klijenta koji je bio po zanimanju bravar. Želio je web stranicu pa sam mu slagala tekst za stranicu. Gospodin je sa slovima i riječima baratao vrlo labavo, ali su mu okice sjajile kao 100 sunca kada je u pitanju bila njegova bravarija. Sam je u tri rečenice složio svrhu svojeg rada, a glasila je ovako: “Svi znate kaj je bravarija i kaj mogu kao bravar napravit za vas, znate i kad zovete bravara. Ne bum vam to pojašnjaval, to učim svoje unuke. Petravić ( to je bilo njegovo prezime) vam neće samo popraviti, on će vam reći kaj možete još lepšeg napraviti. “ Web dizajneru je bilo loše kada sam ostavila tekst u izvornom formatu, ali dobro s malo šarma smo i to prebrodili.

Petravić nije više bravar, sad nešto radi u drugim nebeskim svjetovima, ali Petraviću web stranica nije trebala. On je bio rasprodan tjednima unaprijed. Petravić je bio bogat. Bogat u duhu, ali i u novčaniku. Petravićeva bravarija je imala svrhu.

Uzela sam namjerno njegov primjer, primjer iz života. Nekako imamo tendenciju kada je riječ o svrsi i smislu uzimati primjere umjetnika, pjesnika i sličnih životnih uloga koji su “lebdeći”. Time si dokazujemo da nije moguće imati svrhu, da nije moguće maštu pretvarati u stvarnost i od toga živjeti. Petravić nije sanjao note, platna i pero. On je sanjao brusilicu, bušilicu, čavao i čekić… i da bio je sretan. Nije maštao o nekoj izmišljenoj ulozi pjesnika pa jednog dana kada se u nju pretvori bit će konačno sretan. Njegova bravarija je imala vrijednost najljepšeg pjesničkog stiha.

Svaki vaš posao koji je nastao u vašoj mašti, za kojim čeznete vaš je poziv duše. Maštate i zamišljate proizvode i usluge ne samo zbog vas nego zbog ljudi kojima ćete ih predati i učiniti svijet boljim mjestom za život, na dobrobit svima. Da je Petravić danas živ potvrdio bi kako je za vrijeme radnog vijeka bio vrijedan i cijenjen, a niti novca mu nije manjkalo. Radio je ono što je bilo u njegovoj mašti. Sasvim sam sigurna da nije niti razumio što bi točno značila riječ: uspješan. On je bio vječno dijete koje je maštalo i maštu na svoj način pretvaralo u stvarnost.

Kako dijete ne poznaje uspješnu osobu, ne poznaje niti strah od egzistencije i propasti, pa može jasno vidjeti svrhu i nju pretvoriti u proizvod. Svrhu poznaje dijete u vama, koje je maštalo i koje će maštati i stvarati. Poslušajte ga i vjerujte mu na slijepo. Tada život počinje.

Biti najbogatiji čovjek u groblju mi ne znači ništa. Ići navečer u krevet, govoreći da smo uradili nešto predivno, je ono što mi je bitno.- Steve Jobs

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message