Naslovnica BooGata Žena

Kad je muškarac Bog, žena je Boginja i obratno

Objava 16. veljače 2017. 0 komentara 1350 prikaza
svatko je sretan za sebe, a u sreći borave zajedno
Ivana Debelić
svatko je sretan za sebe, a u sreći borave zajedno

 

U​ Bibliji​ piše​ kako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Prevedeno na jezik današnjice​ i naših​ spoznaja Tko smo i Što smo kao ljudska bića to bi značilo da smo beskrajni​,​ vječni i da imamo stvaralačku moć.

Pitanje je koliko smo toga svjesni pa u skladu s razinom svijesti stvaralačku moć koristimo za stvaranje ili razaranje. Idemo to odmah prevesti u upotrebljiv alat današnjeg vremena. Ispričat ću vam priču, koju obično pričam ljudima kada se obrate s "neupitnom i nepromjenjivom" konstatacijom ​da​ žive u braku s nepodnošljivom osobom od koje se hitno moraju razvesti kako bi im život konačno procvjetao.

Nije slučajno u ovoj priči muškarac glavni lik, a razumjet ćete i zašto.​ Isto tako nije smisao priče poruka da se svi odnosi mogu spasiti ili da ih ima smisla spašavati. Poruka je da smo mi ti koji smo odgovorni za svoje misli i da se u životu trebamo baviti samo s riječima i djelima koje iz nas izlaze prema van.

Priča ide ovako:

Jednom davno živjeli​ su​ muškarac i žena. Živjeli su​ odnosu koji se bio skladan samo izvana. Ona je imala dobar posao, karijeru, društvo, lijepo se oblačila, odlazila u teretanu i održavala liniju, međutim i dalje je u slobodno vrijeme kuhala večere. Iako nije bila vješta u kuhinji niti joj je kuhanje pričinjavalo zadovoljstvo, pristala je preuzeti kuhinju kao pozornicu na kojoj kako- tako treba odigrati ulogu žene, barem je tada tako mislila.

Kada je iznosila večeru na stol u silnom nezadovoljstvu svojom ulogom znala je gunđati​ i prigovarati​ kako on​​ po doma ništa ne radi i kako zarađuje malo novca. Njemu je to prigovaranje smetalo. ​Prigovaranje​ se učestalo ponavljalo. Nikada nije bio grub prema njoj, samo je u sebi k​ipio i mislio: “ Gle kakav jezik ima, kako je prljava u toj kuhinji, kako je zapuštena. Kada smo se oženili, bila je posve dru​gačija​ . Bila je lijepa, mlada, nježna​, bila je sretna što sam pokraj nje​ …. ma prevarantica, ja zaslužujem bolje !”

Tako dan po dan,​ ​ nakupilo​ se​ dovoljno istih predstava pa je kap prelila čašu i on je zavapio: “ Ovakav život stvarno više nema smisla. Zar da ostatak života provedem s tom ženom, to nije život, to je patnja. O, Bože, daj mi neki znak kako da se rastanem od nje!

Kako Bog odgovara na sve naše molitve, tako je odgovorio i njemu, rekavši: “ Pripremio sam jednu božicu za tebe. Ali, kada bih ti ju odmah isporučio tvoji prijatelji bi se otimali za nju​.​ ​B​olje da ne upadaš u takve nevolje. Zato ćemo napraviti ovako: tvoju ženu ću postupno mijenjati, u nju će se useliti duh božice, s vremenom će postati lijepa i mudra. Tvoj zadatak je, ukoliko želiš živjeti s božicom, postati dostojan božice.” .. i tako su se dogovorili. Muškarac je pristao na put promjene. Jasno je da ako želiš oženiti princezu trebaš biti princ, pošto brakovi s ​nepomirljivim razlikama​ loše završe.​Prema​ toj logici bajke​, muškarac je pristao na put promjene.​

Vratio se nazad za stol, počeo jesti, ali više nije bio gladan. Znatiželja što će se događati bila je jača od svih drugih želja. Ona je u kuhinji prala suđe puštajući još jednu suzu, u nizu puštenih suza niz obraze. Bila je okrenuta leđima dok je osjetila da ju on gleda. Okrenula se i pogledi su im se susreli. On je zaključio da ne vidi nikakve promjene, suze i nezadovoljstvo​ i dalje su tu.​

Ona je primijetila neuobičajenu pažnju, neku ​staru​ zainteresiranost u njegovim očima, ​a​ koju nije osjetila već godinama. Kako je taj pogled potrajao nastala je neuobičajena tišina, koju je trebalo hitno prekinuti.​ Ljudi ne vole tišinu, prekidaju govor tišine. Ako ne prekinu tišinu, moglo bi srce progovoriti, za taj govor treba biti spreman.

Ona je bila uronjena u sjećanja na nekadašnje zainteresirane poglede, nije se snašla prekinuti tišinu. On je zbunjen​o​ izgovorio što mu je prvo palo napamet pa je ponudio da opere suđe. -Ti bi meni pomogao?- Začuđeno, s blistavim okicama, upitala je ona.

Vidim neku promjenu na njoj, gle kako ima blistave oči. Primijetila je da sam joj uvijek pri ruci, da joj uvijek pomažem, kako li se samo vidno mijenja” Zaključio je on​ i preuzeo suđe.​

Narednih par dana izostavio je druženje poslije posla i žurio ​doma​ nadajući se novim transformacijama iz prljavice u božicu. “ Što ako je već postala božica, a ja se nisam promijenio. Što ako je krenu opsjedati ​prijatelji​ ” -razmišljao je.........“ Bolje da kupim cvijeće i čokoladu prije nego li i ona dođe doma.”

Tako je došao doma, stavio cvijeće u vazu, čokoladu zamotao u crvenu vrpcu i čekao božicu. Ona je odustala od kozmetičara, teretane, dodatnih satova naprednog engleskog i savjetovanja kako postati uspješna žena, te je pojurila doma. U autu je​ stavila​ crveni ruž, presvukla se iz poslovnog odijela u haljinu, koju joj je poklonio prije par godina, podigla kosu, razvukla osmijeh.​.. i rekla sebi: "Ne, nemaš pravo biti mrska. Biti mrska ne znači da si takva kakva jesi, nego da nisi spremna na promjenu. Sama ne želiš vlastito mrsko društvo, zašto bi netko drugi želio."  Ušla je u stan.

Ona se stvarno transformira u božicu, kako je lijepa !”- zamucao je, dok je ukazivao na vazu s cvijećem. Ona se zarumenila kao nekada i spustila pogled. “Koje trepavice, kakva unutarnja ljepota božice, ja nisam dostojan biti njezin​.​ ”

Ona se opet nije snašla​, u njezinoj glavi vraćala su se sjećanja zajedničkih lijepih trenutaka. Tako je nakon nekog vremena zamucala:” Idem nešto skuhati. “ Iako to nije iskreno željela. On je pomislio kako ne dolazi u obzir da se tako divna božica​ mota po​ kuhi​nji pa je ponudio da izađu van na večeru. Ona je ostala u haljini, popravila šminku i izašli su van.

Njegove misli su postajale sve jače i usmjerenije. Trebalo je sada izvesti božicu van, među ljude, trebalo ju je zaštiti i čuvati, trebalo je biti dostojan božice. Puno misli, a sve fokusirane isključivo i jedino na uspjeh: Kako biti dostojan božice?

Moram uspjeti, moram uspjeti, to je moja šansa da budem sve što sam oduvijek htio postati, ispunjen i radostan čovjek​.​ ” Tako je prošla večera i dan poslije,​ pa​ dan poslije…. Nijedan jedini trenutak nije pomislio da je nezadovoljan, da se mora odvojiti od te žene, da ga ona ne zaslužuje i da mu je život jadan. Jedina misao bila​ je​ što ću učiniti, reći i napraviti da budem dostojan božice.​ Takve fokusirane misli koristio je i u poslu pa je lako postizao što je poželio.

​ Kako je vrijeme prolazilo njezine misli o njihovoj sreći postajale su stvarnost. Kako su se ostvarivale, tako je usmjeravala svoje​ misli i djela​ u samo jedan cilj: Radost u njihovom zajedništvu. Sve što god je bilo potrebno učiniti da bi se ta radost proširila, činila je s lakoćom.

Jednog dana dok su šetali parkom s četvrtom unukom, koja se igrala princeze, ona je komentirala: “ ​M​alena, samo vježbaj osobine princeze, tako ćeš jednog dana i postati prava princeza, a ako poželiš​ i kada poželiš imat ćeš i princa” .

On je komentirao: “ Ah, kako je lijep​o shvatiti da si dostojan božice.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message