Blogosfera BooGata Žena

Odlučite da nećete živjeti kao većina ljudi

Unutar stare razine svijesti ništa se promijenilo nije. Danas ne patimo fizički kao nekada, ali su nam zato umske patnje velike i čežnje za slobodom nepodnošljive. Odlučimo li se promijeniti razinu svijesti, promijenit ćemo uvjerenja, a time i okolnosti u kojima živimo.
Objava 12. lipnja 2017. 3 komentara 304 prikaza
Ivana Debelić - zamjenska
Ivana Debelić - zamjenska
Ivana Debelić - zamjenska

Dva dana sam odmarala u najboljem društvu, a ujedno i radila posao koji volim. Moj život je posložen tako da mogu otići gdje god poželim i istovremeno raditi s klijentima. Mogu biti žena, majka, prijateljica, poslovna suradnica u svakom trenutku na način koji sama odaberem. Tako živim već neko vrijeme. Istina da i dalje vodim neke bitke, većeg ili manjeg intenziteta, ali sagledavam ih kao situacije koje su uvijek u fazi rješavanja.


Godinama sam radila dva posla, održavala kućanstvo, odgajala djecu i istovremeno se educirala da budem spremna za ovo što danas imam. U torbi sam uvijek imala neku knjigu da pametno iskoristim pauzu. Ne poznajem što su serije na tv-u, što je popodnevno izležavanje, što su čik pauze i što je kavica dva puta tjedno. Ne poznajem nenamjenske shoppinge jer sam većinu zarađenog novca uložila u edukacije, a ulažem i dalje. Sve to bio je i ostao moj svjesni izbor. Izbor koji ima svrhu i cilj. I kada se činilo da nema svijetla na kraju tunela i kada su mi ljudi govorili da postanem "normalna osoba" ubacivala sam u 5. brzinu.
Mislite li da sam uvijek znala kako treba, ne nisam. To sam spoznavala u hodu. Slušala sam svoj unutarnji glas i često nisam imala ideju kuda idem. Ali sam znala zašto idem i to mi je bilo dovoljno. Da i nisam uspjela, mogla bih uprijeti prstom samo u sebe.

Danas znam da se takvim putem ide samo ako čovjek svjesno izabere "nesiguran" put i bude spreman na sve, izdvoji se iz mase i slijedi Sebe. Tada ne postoje opcije. Imate samo jedan put i njega pratite u dobru i zlu.

On se sastoji od dualnosti. Ima na njemu dobrog i lošeg, uspona i padova. Sve te dualnosti vode u srž naših vrijednosti. Sigurno i nesigurno vodi nas u samo postojanje, ljubav i mržnja vode u ostvarivanje, uspjeh i neuspjeh u stvaranje, sreća i tuga u doživljaj... i tako nas dualnosti vode u srž ljudskih vrijednosti. Zašto? To je put bogat iskustvom koji nas vodi na višu razinu svijesti. Odbacujemo što mi kao ljudska bića više ne trebamo i spoznajemo za što smo sve sposobni.


Ja nisam htjela boraviti u "čekaonici života". Iako postoji kolektivno uvjerenje koje kaže: "Svima je teško", "Mora se", " Bolesni smo", " Nađi siguran posao" takve izjave tjeraju nas da se uskladimo s njihovom "istinom". Nisam pristajala uskladiti se s njome, iako sam puno puta upadala u takvo stanje svijesti. Poslušala sam unutarnju čežnju koja je govorila da to nije istina. Istina je bila moja čežnja da živim iz punine Sebe, što znači da sam željela živjeti vrijednosti za koje sam intuitivno osjećala da su moja jedina istina. Te vrijednosti su govorile da je prirodno raditi posao koji volim jer tako mogu dati najbolje od Sebe i biti na korist zajednici u kojoj živim. Prirodno je živjeti u blagostanju jer tako mogu doživjeti životna iskustva koja želim, mogu putovati, educirati se, školovati djecu.... Prirodno je imati slobodan partnerski i prijateljski odnos u kojem mogu doživjeti Sebe na najbolji mogući način, punim kapacitetom bez zadrške. Prirodno je biti roditelj koji uživa u roditeljskoj ulozi, a ne odgaja potomstvo koje bi trebalo postati naša neostvarena verzija sebe. I tako postoji još puno vrijednosti koje su nam svima prirodne i koje nam svima pripadaju. Međutim, nismo se za njih odlučili.

Postoji mnoštvo razloga zašto se ne odlučujemo za istinske vrijednosti, a jedan od njih vrlo jak na našim prostorima svakako je identifikacija s kolektivnom sviješću. Ona se svakodnevno potpiruje kao vatrica na vjetru i ne pripada višoj razini svijesti, ona pripada nesvijesti. Razlog zašto nam je teško napustiti staru svijest koja obiluje blokadama nalazi se u još jednom uvjerenju koje kaže: "ne vjerujem da se kao pojedinac mogu odlučiti živjeti na svoj način pa pristajem živjeti kao i većina ljudi".
Naravno da postoji još puno uvjerenja koja nam otežavaju izaći iz "čekaonice života", ali ovo je prva stepenica ako želimo iz te čekaonice izaći na svijetlo življenja.
Kolektivno uvjerenje znači da većina članova iste zajednice ima isto individualno uvjerenje. Naime, postoje samo individualna uvjerenja, jer uvjerenja sami stvaramo.
U trenutku kada puno članova zajednice ima ista uvjerenja tada ih zovemo kolektivnom sviješću. Danas je to jedna velika kolektivna nesvijest.
Upravo zbog te zablude i nerazumijevanja povjerovali smo u vjerodostojnost i lažnu istinitost kolektivne svijesti. Vjerujemo da će naša promjena nastupiti onda kada se kolektivna svijest promjeni. Čekajući na tu promjenu čovjek nesvjesno pristaje sjediti u "čekaonici svog života" kao slijepi putnik u vremenu i prostoru. Nepotrebno!

Istina je upravo suprotna. Samo promjenom individualnih uvjerenja možemo promijeniti kolektivnu svijest, zato što je svjesni izbor pravo svakog od nas na koji nitko ne može utjecati. Naša uvjerenja su u skladu s našom razinom svijesti i nisu ovisna o tuđim razinama svijesti.
Unutar stare razine svijesti ništa se promijenilo nije. Ne patimo toliko fizički, ali su nam zato umske patnje velike i čežnje za slobodom nepodnošljive. Suštinske promjene nema, postoje samo drugačiji i sofisticiraniji oblici. Tako čovjek više nije rob u robovlasničkom društvu, ali svejedno živi u dužničkom ropstvu. Ženu više ne kamenuju ako je promijenila partnera, ali je kamenovana ženskim bolestima. Djecu više ne želimo odgajati kao biljke koje imaju za cilj samo uroditi plodom, ali nismo promijenili sustav obrazovanja koji ima za cilj osigurati radosnu budućnost ljudskog roda.


Jedini izlaz je promjena svijesti pojedinca koji će svojim primjerom utjecati na kolektivnu svijest i povući druge na promjenu vlastite svijesti.
Razlog zašto je ljudima koji već jesu u procesu transformacije teško napustiti kolektivnu svijest jest prihvatiti istinu da u procesu evolucije vlastite svijesti još uvijek poriču istinu o Sebi. Uvjerenje da je istina samo ono što možemo vidjeti, opipati, čuti kao i da su naši osjećaji i misli istiniti, dio je velike neistine o ljudskom postojanju.
Osjećaji nisu istiniti jer su rezultat uvjerenja. Ako su uvjerenja vezana za staru- ego svijest osjećaji nam ih i potvrđuju. Tako ćemo stalno osjećati da ne možemo, nemamo i ne znamo, a životne situacije će se slagati kako bi nam tu neistinu potvrdile. A da je u pitanju ego svijest potvrđivat će nam i kolektivna svijest koja je trenutno u stanju potpune nesvijesti. Tako ćemo otvorivši novine prvo shvatiti da pravna država ne funkcionira, da je teško ostvarivati prihode i da su ljudi u "banani". Uskladimo li se s tom vibracijom gotovi smo. Odvest će nas na put prosuđivanja, osuđivanja i otuđivanja. Nepotrebno!

Zato, ako imate odgovor na pitanje : "Zašto želim bolji život?" odvažite se i krenite ga ostvarivati. Samo zbog jasnoće vašeg Zašto spoznat ćete i način Kako. Kako je program djelovanja. Kako nije uzrok uspjeha. Uzrok uspjeha je znati Zašto. Kako se može naučiti, ako znate Zašto. Jeste li kao dijete postavili pitanje Kako ću ja porasti?

Svrha je svjesno razumjeti Zašto živim, Kuda idem i Zašto želim ostvariti Sebe i snagom vjere krenuti svoje Zašto ostvariti u materijalnoj razini. Sretno u promjeni svijesti, to nam je jedini put i istinska čežnja našeg bića.

S ljubavlju,

Ivana

 

Škola svjesnog življenja

  • wannabenovinari:

    Savjeti o slobodnom životu (što uključuje predavanja, radionice i škole), nikada se ne bi smjeli naplaćivati (osim da se pokriju osnovni troškovi kao, recimo, najma prostorije i opreme), jer u suprotnom se prodaje priča, koju govornik sam nije u stanju ... prikaži još! potvrditi vlastitim primjerom - sada, nego o njoj govori uvijek u prošlom vremenu, kao o teškoćama od kojih se trebalo maknuti.