Naslovnica BooGata Žena

Stres ne postoji

Objava 04. travnja 2017. 0 komentara 1000 prikaza
stres ne postoji, postoji odustajanje od života kakvog želimo živjeti
Ivana Debelić
stres ne postoji, postoji odustajanje od života kakvog želimo živjeti

 

Zbog odustajanja od Sebe i mirenja s vanjskim okolnostima ulazimo u stanje stresa. Nije stres realan, relano je odustajanje od svoje sreće.  Stres je poziv na buđenje.

Od stresa smo napravili cijelu industriju pomoći, poput lijekova, knjiga, metoda, alata. Dok naš stres svagdašnji i dalje neometano “postoji”. Čovjek upada u stres pa se izvlači, pa se opet vraća, i tako u krug.

Dok sam radila u korporativnom svijetu osjetila sam pritisak tog stanja što ga zovemo stres, a još je izražajniji bio u prvim poduzetničkim koracima. Postoji taj pritisak kojeg smo nazvali stres, ali on je samo stanje naše svijesti. To je pritisak zbog neizražavanja sebe kao ljudskog bića i on je prolazan kada ga se osvijesti. A ako ćemo tom pritisku pristupiti kao stresu tada ga samo privremeno pokušavamo ukloniti i potisnuti do ponovnog bujanja.

Pri odabiru posla uvijek je dobro zapitati se: je li ono što želim raditi zaista želja mojeg srca ili su vanjske okolnosti u kojima se nalazim diktator mojih postupaka? Kada odabiremo iz srca tada ispunjavamo svoju svrhu koje smo u tom trenutku svjesni. Kada umjesto nas odabire vanjski diktator, u nama ostaje neka tiha nada da ćemo jednog dana biti u prilici izabrati po srcu. Nada je tiha, a nezadovoljstvo glasno, na svjesnoj razini. Spremni smo izraziti nezadovoljstvo, dok nam okolina potvrđuje da je ono realno i istinito. Takvo nezadovoljstvo nije istinito, nego je istinito naše odustajanje od Sebe u tom trenutku i to nas iznutra boli. Boli nas odustajanje od Sebe pa makar i na sekundu svojeg života.

Dok na podsvjesnoj razini nezadovoljstvo je tiho, a nada je glasna. Taj monolog odvija se u našem umu i dobro ga skrivamo od sebe u ljudi oko sebe. Skrivamo ga zato što nemamo vjeru u Sebe kao Stvoritelja, nego uvjerenje u istinitost ega koji kaže da ne možemo raditi posao iz srca i stvarati život kakav priželjkujemo živjeti.

U duhovnim knjigama piše da nas je Bog stvorio na svoju sliku. Ja to prevodim kao poziv na stvaranje sa Stvoriteljem. Čovjek se i najbolje osjeća kada stvara. Prihvatimo li da vanjski diktator odlučuje umjesto nas, naše srce mora pojačati svoj glas. Glas srca se čuje kao volja čovjeka za stvaranjem, za stvaranjem iz srca. Kako nismo u tom trenutku svjesni svoje volje, vežemo ju uz bilo koju vrst dobitka ( novac, suradnja, priznanja, prestiž…) i na klimavim smo nogama prema uspjehu. Ništa izvana neće biti zamjena za radost stvaranja iz srca, odnosno za suradnju u stvaranju sa Stvoriteljem u nama. Kako nijedan čovjek nije otok, tako i nijedna naša želja za stvaranjem iz srca nije samo naša, nego pripada i ljudima oko nas. Zato svaki proizvod koji stvorite iz srca ima svojeg kupca.

Tražite li radost izvana, vaša želja za dobicima izvana koji trebaju nadomjestiti glas srca bit će sve snažnija. Tada čovjek postaje živčan. Živčanost je razlog umoru ili razdražljivosti, što zovemo stresom. Možete stres liječiti, a zapravo ga samo potiskujete i utišavate glas svojeg srca. Glas vašeg srca bit će sve snažniji. Jednakom snagom kojom ga utišavate osjećat ćete stres, sve dok ne puknete. Što čovjek koji pukne radi? Posluša glas svoga srca.

Zato se nije dobro dovesti do stanja gdje stres upravlja našim vremenom, emocijama, odnosima, tijelom i pameću, jer nam neće pomoći nitko i ništa osim nas samih kada preuzmemo život u svoje ruke. Nemojte se miriti s tim stanjem. Takvo stanje je samo način na koji nas život zove nazad u življenje i pokušava nas zaštititi od preživljavanja u okovima.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message