Blogosfera BooGata Žena

Tužni ste, trudite li se biti roditelj svojem odraslom djetetu ?

Učinite uslugu sebi i djetetu, napustite roditeljsku ulogu odraslom djetetu. Neće život propasti niti izgubiti smisao. Dapače, nagradite se novim izazovima u kojima možete doživjeti radost i veselje.
Objava 09. travnja 2018. 0 komentara 518 prikaza
www.getstencil.com
www.getstencil.com

Vrlo živa tema o kojoj se premalo govori upravo je odnos odraslo dijete-roditelj. Nije li roditelj napustio roditeljsku ulogu odraslom djetetu njihov odnos prožet je osjećajem tuge koji se nalazi u tijelu roditelja i u tijelu odraslog djeteta.

Svaki naš osjećaj ukazuje u koju misao vjerujemo. Osjećaj ne možemo mijenjati, ali možemo mijenjati misao u koju vjerujemo. Čovjeku kao svjesnom i misaonom biću zadatak jest mijenjati misli i tako stvarati ugodniji i ljepši svijet. U ovom našem slučaju graditi lijep odnos koji roditelj ima s odraslim djetetom. Odnos pun razumijevanja i poštovanja, a nikako odnos u kojem roditelj još uvijek igra roditeljsku ulogu i ne može prestati.

Zašto se neki ljudi odluče igrati ulogu roditelja odraslom djetetu i pristaju na odnos u kojem nije dobro niti njemu niti djetetu?

Roditelj radije odabire tugu koja je uvijek popratna emocija takvih odnosa nego da pruži slobodu življenja sebi i već odraslom djetetu. Tuga je osjećaj koji nastaje kao posljedica određenih misli u koje vjerujemo da su istinite. Kada osjećamo tugu vjerujemo da je misao o gubitku stvarna. Da bi čovjek mogao osjećati tugu on u svojoj svijesti treba imati aktivnu misao o gubitku, ako nemate aktivnu misao o gubitku ne možete osjećati tugu. Zato nema mjesta čuđenju kako netko ne osjeća tugu. Jednostavno, nema aktivnu misao o gubitku.

Kada misao o gubitku projiciramo na određenu situaciju, osobu ili materiju tada nastaje osjećaj tuge kao pokazatelj da je misao o gubitku živa. Jednostavno u određenom trenutku nešto nas podsjeti da možemo izgubiti neku životnu ulogu s kojom smo identificirani i mislimo da zbog nje živimo i da je ona smisao našeg života, pa se javlja tuga kao posljedica misli o gubitku. Tako misao o gubitku postane živa i istinita. Rezultat takve misli je osjećaj tuge. Tužni smo jer mislimo da ćemo gubitkom uloge izgubiti životni smisao.

U našem primjeru roditelj je identificiran s roditeljskom ulogom. Tu ulogu smatra smislom svojeg života. Smisao će biti dovedena u pitanje kada dijete napusti roditeljski dom. Prirodno je da djeca napuste roditeljski dom pa bi prirodno trebalo biti i da se roditelj tomu veseli. Međutim, u svakodnevici to prečesto nije tako. Odlaskom djeteta roditelj gubi svoju ulogu s kojom je identificiran pa izvorna misao o gubitku smisla života može postati stvarna. Ona rezultira tugom i žalošću.

Kako bi tu tugu pokušao sanirati roditelj nastavlja igrati ulogu roditelja svojim unucima, ulogu kuhara, čistača, peglača i ostale kreativne radnje. Ako izgubi te uloge tada će misao o gubitku postati stvarna, ostat će sam i život više neće imati smisao. Tako "guši" život svojeg odraslog djeteta i stavlja sebe i dijete u poziciju borbe za slobodom. Obje strane su svjesne tog napora, ali nisu svjesne da nijedna strana ne želi izaći iz začaranog kruga takvog odnosa. Roditelj u tom slučaju pristaje podnositi sve uvrede koje mu odraslo dijete nanosi, a dijete ne želi izgubiti ulogu sebe kao djeteta. Tako nastaje začarani krug gubitka smisla života u osjećaju tuge.

U tom krugu možete birati:

1. Igrati na navedeni ovisnički način i stalno biti tužni i očajni što ste "prisiljeni" tako igrati.

2. Izaći iz identifikacije s ulogom roditelja koja nikada nije bila niti može biti smisao vašeg života. To je samo jedna od uloga koju ste u životu igrali da biste doživjeli Sebe i život. Vaše dijete je odraslo. Vrijeme je da sebe doživite u nekim novim životnim trenutcima. Iako to može biti bolno jer nikako nije lako napustiti ulogu koju ste smatrali smislom svojeg života ipak je zdravije odabrati trenutni napor nego dugoročno živjeti u međusobnom nanošenju tuge.

Imate priliku izabrati Novi život

Kada odlučite izaći iz identifikacije s roditeljskom ulogom upast ćete u prazninu u kojoj imate mogućnost doživjeti Sebe bez oblika ili uloga. Onog Tko vi uistinu jeste.

Ta praznina nije opasna, ali ljudi ipak od nje bježe. U njoj nestaju identifikacije s ulogama. Ako čovjek nije spreman on radije bira igrati stare uloge nego stvoriti novi način življenja. Lijek za tugu nalazi se upravo u toj praznini u kojoj ćete stvoriti Novi život. Ali samo za one koji žele i spremni su smisao života potražiti izvan oblika i uloga koje igraju u životu, a tada možete zaigrati sa svojim odraslim dijetetom odnos pun razumijevanja i međusobne podrške.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.