Naslovnica Vodoriga

Stoje li Iran i Hezbollah iza napada bojnim otrovima na civile u Idlibu?

Objava 08. travnja 2017. 2 komentara 1 prikaza
Autor: Reuters/PIXELL
Autor: Reuters/PIXELL
Hezbollah

Ovo je jedna spekulacija o američkom raketnom napadu na bazu u Homsu, koja mi se trenutno čini plauzibilnom.

Mislim da je dosad manje-više postao jasan ovaj aspekt problema na razini percepcije, igra istine i privida u koju su uvučeni akteri ovog događaja i svega što je potom uslijedilo. Trump je ovim napadom poslao poruku Kini u vezi Sjeverne Koreje, pridobio je na svoju stranu GOP, koji je iza leđa radio institucionalnu blokadu njegove administracije (dajući sliku njezine neefikasnosti), obesmislio je optužbu oporbe i medija da je "Putinov agent", koja mu je nanosila političku štetu, itd. No, što bi mogla biti realna potka napada, ako isključimo mogućnost da je sve samo spin i igra privida?

Zašto je Trump odlučio baš sad reagirati i to na ovako drastičan način?

Američki napad je zvanično bio odgovor na napad bojnim otrovima, pri čemu su stradale desetine civila, žena i djece. No, tko bi mogao stajati iza tog napada?

Zvanična verzija glasi da iza tog napada stoji "sirijska vojska", ma što to moglo značiti. Prije svega, poznato je da je sam Assad samo figura; on nema efektivnu kontrolu nad većinom postrojbi koje operiraju u njegovo ime u Siriji. Uglavnom su to plaćenici, koji su od Assada dobili "licencu" da vladaju određenim teritorijem u zamjenu za to da se bore za njega. Dakle, jedan tipičan feudalni tip vladavine.

Pretpostavka da je Assad naredio napad od početka mi se činila tankom i sumnjivom. To bi jednostavno bio potez idiota, a ne nekog tko je konačno uspio potisnuti Isis, Al-Kaidu i ostale, i malo došao do daha. Rat se bliži kraju i takav potez njemu ne ide u prilog.

Stoga bi bilo dobro razmotriti i ostale aktere, koji bi mogli biti sumnjivi. Pritom je, pošto ne raspolažemo insajderskim informacijama, dobro koristiti kao rukovodno načelo princip da se gleda kome bi takav napad mogao u ovoj situaciji koristiti. Rat u Siriji se bliži kraju i svakako bi na listi "osumnjičenih" najviše kotirali oni koji su najveći gubitnici takve situacije.

Prvo su mi na pamet pali Turci, jer oni su generalno najveći gubitnici Assadovog opstanka na vlasti. Oni bili u borbama oko Idliba, u čijoj blizini su još prisutni. Kurdi su se uoči napada povukli iz te zone i ustupili je Assadu i Rusima. Na Turke su ukazivali i izvještaji da je napad izvršen avionom. Dakle, imali su kote, znali su kretanje Sirijaca i Rusa, i teorijski su mogli izvršiti taj napad, koji će onda biti pripisan Assadu. Međutim, to su bile samo indicije. ništa drugo u daljem razvoju nije ukazivalo na to da su napad izvršili Turci.

Ako gledamo gubitnike u ovom procesu uspostavljanja mira u Siriji, drugi veliki kandidat su Iran i Hezbollah. Naime, oni su puno dobili ratom u Siriji, naročito ruskim ulaskom u rat, ali bi mogli izgubiti sve njegovim okončanjem. Riječ je o tome da prema Rusima i Assadu idu snažni pritisci da se "oslobode" Irana i Hezbollaha kako bi mogli ući u proces postizanja mirovnog sporazuma s Amerikancima. Za Iran i Hezbollah nema mjesta u mirovnom sporazumu u Siriji. Assad može, Iran i Hezbollah ne.

Poznato je da šef Pentagona, Jim Mattis, oko Irana ima beskompromisan stav. Zbog Obaminog sklapanja sporazumas Iranom napustio je vojnu službu i otišao u mirovinu. Kada govori o islamskom terorizmu i političkom islamu uopće, uvijek naglašava da je njegova šijitska verzija jednako opasna, ako ne i opasnija, od njegove sunitske verzije (kakvu imamo u Isilu, Al-Kaidi, i slično). Boriti se protiv Islamske države, a ojačati utjecaj Irana i njegovih terorističkih ispostava na Bliskom istoku, nema puno smisla.

Stoga je moja pretpostavka da su Iran i Hezbollah bili visoko motivirani da prekinu proces koji bi išao ka njihovom izbacivanju iz igre u Siriji tako što će izazvati razdor između Amerikanaca i Rusa i dovesti do ponovne eskalacije sukoba. Napasti civile bojnim otrovima djeluje kao odgovarajući ekstreman način da se ostvari upravo takav cilj. Za sve će biti okrivljeni Assad i Rusi, čija podrška Assadu bode oči, dok će njihova uloga pasti u drugi plan, gdje će sa strane moći promatrati kako stvari na terenu vraćaju u prvobitni kaos, odakle bi mogli graditi bolju poziciju za sebe.

Na ovu pretpostavku upućuju još dvije indikativne stvari. Jedna je izjava samog Trumpa, točnije njegova prijetnja, izrečena tijekom konferencije za tisak povodom napada bojnim otrovom u Ildibu, a druga je sam odabir mete koja je gađana u raketnom napadu na bazu kraj Homsa. U svojoj izjavi Trump izravno prijeti Iranu i Hezbollahu, i kaže da ćemo uskoro vidjeti koja je njegova poruka za njih, dok bi sam napad mogao nositi upravo tu poruku za Iran i Hezbollah.

Trumpova izjava glasi:

"But Mr. Trump said he did plan to deal with Hezbollah, which is backing the Assad government in Syria, and with other Iranian-backed militias that are fighting in Syria and Iraq. “You will see,” he told a reporter. “They will have a message. You will see what the message will be.”"
https://www.nytimes.com/…/…/king-abdullah-jordan-trump.html…

Druga indicija bi mogla biti vijest da su u američkom raketnom napadu na bazu u Homsu nastradali pripadnici Hezbollaha, koju je prenijela novinarka Joyce Karam putem svog twitter naloga:

Arab sources speaking of #Hezbollah casualties at Shayrat Airfield hit by US missiles in province of Homs, #Syria
https://twitter.com/Joyce_Karam/status/850164485218336770

Amerikanci u znak odmazde za zločin nad civilima u Ildibu, dakle, nisu gađali ni Assada, ni Ruse, već položaje Hezbollaha. Sukob s Assadom i Rusima je bio samo privid, obmana, kao što su prividne, lažne, bile i optužbe na njihov račun u vezi kemijskog napada; stvaran je bio napad na Hezbollah, koji su, ako po tome možemo suditi, i stvarni izvršitelji zločina prema civilima u Ildibu.

Ovo nam može razjasniti i zašto je ovaj napad izabran kao "crvena linija" preko koje Trumpova administracija ne može prijeći. Izabran je zbog toga što on ukazuje na stvaran kamen spoticanja u Siriji između Rusa i Amerikanaca, a to je Iran. Da bi bio postignut mir u Siriji, Iran i terorističke organizacije koje podržava u Siriji, moraju van iz Sirije. To je crvena linija koju su navođenim projektilima "tomahawk" Assadu i Rusima "iscrtali" Amerikanci.

Okolnost da, dakle, Amerikanci ne smatraju Assada i Ruse direktnim krivcima za napad kemijskim oružjem u Idlibu, može nam donekle pojasniti i njihovo ponašanje prema njima, koje je, s jedne strane, snažno i odlučno, dok, s druge strane, pokazuju izvjesnu popustljivost. Tako će, na primjer, odmah nakon dramatične izjave predsjednika Trumpa povodom napada, njegov zamjenik Pence dati izjavu za medije u kojoj će reći da odlazak Assada "nije prioritet" za SAD.

Da Amerikanci sumnjaju da iza napada stoji Assad, ovakvu izjavu potpredsjednik Pence ne bi dao. S druge strane, imamo pritiske ka Assadu i Rusima da istraže zločin i da dokažu da oni ne stoje iza toga. Ako nije Assad, ako nisu Rusi, a pritisci idu prema njima, odgovor tko bi, prema Amerikancima, mogao biti odgovoran za napad je jasan - Hezbollah, odnosno, Iran.

Stoga, u narednim danima treba očekivati da će Assad i Rusi poduzeti jasne korake kako bi istjerali šijitske milicije i Hezbollah iz Sirije. Moguće da će Assad privesti i predati pravdi nekog od vođa Hezbollaha, koji su učestvovali u napadu na civile. To je svakako teška odluka za njih, s kojom su se dosad možda nadali otezati, ali sada su prisiljeni izvršiti je prije početka mirovnog procesa. No, čini se da su je razumjeli - barem ako je suditi po diplomatskom rječniku upotrijebljenom tim povodom.

Na izjavu američke veleposlanice pri UN, Nikki Haley, da se "nada da novih napada neće biti" - što znači da su povukli jasnu crtu preko koje neće dozvoliti da se ide - ruski premijer Medvedev odgovorio je u sličnom diplomatskom tonu, ali jasno, rekavši kako je "sukob umalo izbjegnut", što, prevedeno s diplomatskog rječnika, znači da su razumjeli poruku i da vide crtu koju su Amerikanci povukli.

Jesu li Hezbollah i šijitske milicije stvarni akteri ovog ratnog zločina, teško možemo sa sigurnošću znati. No, mislim da na osnovu ponašanja Trumpove administracije, s izvjesnošću možemo tvrditi da su u njihovoj percepciji oni glavni osumnjičenici za to. Ta pretpostavka dalje otvara mnoge zanimljive kombinacije koje treba razmotriti ako želimo stvoriti određene predikcije o daljem razvoju događaja. U svakom slučaju, mislim da u tom smjeru trebamo gledati kako bismo vidjeli što će se događati.

 

 

Bit će zanimljivo vidjeti kako će na ove pritiske odgovoriti Assad i Rusi. Retorika će svakako ostati stara, ali računaju se samo konkretni potezi. Ako se ogluše na američke zahtjeve, riskiraju izgubiti sve što su dosad ostvarili. A vjerujem da je za njih taj rizik slijepa ulica u koju se neće upuštati. Ako prihvate, izgubit će podršku Irana, ali će dobiti povjerenje Amerikanaca. Tada će moći na djelo stupiti mirovni plan o podjeli Sirije, koji, pored uništenja islamske države, predviđa i uklanjanje ili smanjivanje utjecaja Irana iz regije Bliskog istoka.

  • Avatar Orgasmatron
    Orgasmatron:

    Odakle autoru ideja da se napad uopće dogodio?

  • 38000 Piti Isti:

    Ristiću....načitao sam se zaista svakakvih gluposti i smeća u ovim "nezavisnim novinama"...ali ti si zaista nadišao mnoge...za početak barem uzmi malo atlas svijeta i pronađi siriju...pozzz

Message