Blogosfera Knjigosfera

Intervju s najpopularnijom autoricom obiteljskih saga na svijetu

Norveška kakvom je još niste doživjeli
Objava 10. travnja 2019. 0 komentara 137 prikaza
Screenshot: Olujna sestra
Screenshot: Olujna sestra
Screenshot: Olujna sestra

Autorica Lucinda Riley pogodila je onu strunu koja vibrira u duši svakog čitatelja koji traži širinu i intimnost u istoj knjizi. Njezina saga „Sedam sestara“ u hrvatskom nam je prijevodu stigla krajem prošle godine i oduševila mnoge ljubitelje modernih epskih priča. Taj se serijal sastoji od sedam knjiga, a u svakoj pratimo priču jedne od posvojenih sestara u njezinoj potrazi za svojim pravim roditeljima. U prvoj knjizi, „Sedam sestara“, najstarija među njima, Maja, otišla je u daleki Brazil te istražila zlatno doba Rija iz dvadesetih godina prošloga stoljeća. U upravo objavljenoj „Olujnoj sestri“ vraćamo se u Europu s Ally, drugom sestrom, u hladnu, ali isto toliko egzotičnu Norvešku. Kako bismo vas dodatno zainteresirali za ovu moćnu priču, donosimo vam izvrstan intervju s autoricom u kojem govori o obiteljskim olujama na sjeveru našeg kontinenta.

1. Zašto ste odabrali baš Norvešku i Griegovu glazbu za Peera Gynta kao podlogu „Olujne sestre“?

Bila sam petogodišnjakinja kada mi se otac vratio s putovanja u Norvešku i donio nam trošnu ploču Griegove suite Peer Gynt koja je potom postala glazbena podloga mog djetinjstva zahvaljujući njegovim hvalospjevima o ljepoti te zemlje, a naročito o njezinim veličanstvenim fjordovima. Rekao mi je da ih, pruži li mi se ikada prilika, moram i sama posjetiti. Ironično, netom nakon njegove smrti, Norveška je bila moje prvo odredište na turneji za promociju jedne moje knjige. Sjećam se kako sam sjedila u zrakoplovu očiju punih suza dok sam letjela u zemlju koju je nazivao vrhom svijeta i osjećala da – baš poput Ally – slijedim riječi svojeg pokojnog oca. Otada sam više puta posjetila Norvešku i zaljubila se u nju, baš kao on, stoga nisam bila u pretjeranoj nedoumici o tome kamo ću smjestiti drugu priču serijala „Sedam sestara“.

2. S kakvim ste se izazovima suočili pri pisanju nastavka serijala od sedam knjiga? Kako se razlikovalo od pisanja prve knjige?

Tek kada sam počela raditi na Allynoj priči, shvatila sam kakav sam izazov postavila samoj sebi s pisanjem toliko velikog i složenog serijala. Osim pisanja Majine i Allyne moderne priče, te silno obuhvatnog istraživanja za povijesni dio svake knjige, morala sam se pobrinuti da se vremenski tijek poklapa s događajima u prethodnoj knjizi. Primjerice, kada Ally razgovara s nekom sestrom u Atlantidi, morala sam dvaput provjeriti svaku lokaciju i izgovorene riječi kako bih se uvjerila da su točni – a da i ne govorim o vođenju računa o pojedinostima „skrivene“ pripovjedne niti koji se provlači kroz svaku knjigu te alegorijskim referencama i anagramima koji tvore pozadinu serijala. Pomalo sliči igranju Rubikovom kockom – uspijete složiti jedan red, ali tada se drugi pobrka. Taj mi je serijal dobro napregnuo i moždane i kreativne vijuge. Usto sam htjela da svaki roman bude samostalan, stoga sam morala smisliti zanimljive premise kako bih objasnila glavnu pripovjednu liniju o Pa Saltovom posvajanju svih djevojčica, a da se previše ne ponavljam zbog onih koji su čitali priče prethodnih sestara.

3. Kako ste istražili povijesne događaje i okosnice norveške kulture koji se javljaju u „Olujnoj sestri“?

„Olujna sestra“ temelji se na stvarnim povijesnim osobama kao što su Edvard Grieg i Henrik Ibsen, premda je moja interpretacija njihovih osobnosti u knjizi utemeljena isključivo na mašti, a ne stvarnosti. Moji izmišljeni likovi – u ovom slučaju, Anna i Jens – isprepleteni su sa stvarnim događajima. Moji prijatelji u izdavačkoj kući Cappelen Damm odigrali su ključnu ulogu i upoznali me s ljudima s kojima sam morala razgovarati. Ustvari, veći dio Allyne zamišljene potrage za svojom prošlošću temelji se na mom putovanju Norveškom dok sam otkrivala priču o „Peeru Gyntu“ i samom Edvardu Griegu. Određeni ljudi koje sam tijekom istraživanja upoznala i sami se pojavljuju u knjizi i zahvaljujem im što su mi dopustili da se poslužim njihovim pravim imenima. Erik Edvardsen u Ibsenovu muzeju bio je moja prva postaja. Upravo mi je on rekao kako je Ibsen zamolio Griega da napiše glazbu za njegov spjev i pokazao mi izvorne fotografije iz produkcije „Peera Gynta“. Zatim mi je ispričao o Solveiginu „tajanstvenom glasu“, čiji je identitet još uvijek nepoznat. Tako sam dobila „prošlost“ u svojoj knjizi. Za cijelu povijesnu perspektivu norveškoga života 1870-ih godina zaslužan je Lars Roede u Muzeju u Oslu. Dvaput sam posjetila Bergen te Griegov muzej u Torldhaugenu – Griegov nekadašnji dom – gdje su mi čak dopustili da sjednem za Griegov koncertni glasovir! Kao i uvijek kada opisujem stvarne povijesne osobe, dajem sve od sebe da ih vjerodostojno prikažem, osobito kada je riječ o nekome toliko važnim za Norvešku i svijet kao što je Edvard Grieg. U Bergenu mi je bilo pravo zadovoljstvo družiti se s profesorom Erlingom Dahlom, vrhunskim stručnjakom za Griega i dobitnika njegove nagrade – koji me proveo Griegovim muzejom u Troldhaugenu. Pročitala sam sve do čega sam uspjela doći o Griegu i njegovim suvremenicima te sam pomno proučila detalje izvorne produkcije „Peera Gynta“. Srećom, vodio je izdašne dnevnike i prepiske, a nema boljeg izvora od čitanja riječi koje su te povijesne figure zaista napisale. To je najbolji uvid koji vam se može pružiti. I uvijek nastojim imati na pameti da sam prije svega pripovjedačica, a ne povjesničarka. Upoznala sam i Henninga Malsnesa iz Bergenskoga filharmonijskog orkestra pa mi je objasnio kako orkestar funkcionira iz dana u dan, kao i ratnu povijest orkestra. A ugledni norveški skladatelj Knut Vaage objasnio mi proces orkestralnog skladanja kroz povijesnu perspektivu.

4. Kada ste počeli pisati drugi nastavak, jeste li imali jasan plan za dovršetak serijala i je li se počeo mijenjati s razvojem likova?

Uvijek na početku planiram završetak, iako sam sigurna da će doći do manjih promjena kako se zasebne priče budu razvijale. U glavi držim sve tajne koje će s vremenom izaći na vidjelo, a postoji i skrivena pripovjedna linija za čiju se dosljednost moram brinuti u svim nastavcima. Samo moj suprug zna radnju zadnje knjige, premda je nedavno rekao da ju je zaboravio… haha!

5. U „Olujnoj sestri“ nismo samo u Norveškoj nego nas odvodite i u Leipzig, njemački grad glazbe. Jeste li i ondje istraživali?

Da. Grad je prekrasan i na putu k tome da povrati nekadašnji sjaj. Njemačka mi je među omiljenim zemljama, stoga često putujem onamo kako bih se susrela sa svojim čitateljima. Naravno, Grieg je ondje studirao tri godine, a njegovu glazbenu izdavačku kuću – Edition Peters – u to je vrijeme vodio njegov blizak prijatelj Max Abraham – još je uvijek ondje. Često doživim neobične slučajnosti dok pišem, pa me tako dugogodišnja prijateljica Caroline Schatke zvala i rekla da se netom preselila sa Sveučilišta u Cambridgeu radi posla u leipziškoj tvrtki zvanoj Edition Peters i da upravo sjedi u zgradi o kojoj sam u to vrijeme pisala. Ta kuća izdaje Griegovu glazbu otkad ju je napisao prije više od stotinu godina.

6. Knjiga se dotiče i užasa Drugoga svjetskog rata, kao i neki vaši prijašnji naslovi. Zašto smatrate da je to važna tema koju trebate istražiti u svojim tekstovima?

Drugi svjetski rat zbio se prije manje od osamdeset godina i većina ljudi ima rođake koje je na neki način zahvatio. To je užasan dio naše svjetske povijesti i utječe na svaki roman smješten u bilo koju zemlju između 1938. i 1945. godine. Istraživala sam povijest Leipziga i nevolje njegova židovskog stanovništva i osjećala sam da je rušenje kipa Felixa Mendelssohna označilo prekretnicu u gradu, točku nakon koje nije bilo povratka. Također sam doznala što se zbivalo u Norveškoj jer se kazalište u vrijeme rata često ne podučava u sklopu povijesti.

7. Jeste li ikada gajili posebno zanimanje prema klasičnoj glazbi, posebice Griegovoj?

Od treće do šesnaeste godine trenirala sam balet, stoga sam odrasla uz klasičnu glazbu. Griegova suita „Peer Gynt“ oduvijek mi je bila među omiljenim skladbama – i „Jutarnje raspoloženje“ i „U pećini gorskog kralja“ kultna su glazbena djela. Svi bi ih prepoznali da ih čuju; toliko su uvriježeni u popularnoj kulturu jer ih (zlo)upotrebljavaju brojni televizijski programi, reklame, filmovi, pa čak i zabavni parkovi.

8. Koja vam je najljepša uspomena na Norvešku?

Naprosto sam uživala u putovanju zrakoplovom u Trondheim, razgledavanju fjordova i snijegom prekrivenih vrhova planina pod sobom. Jednog dana kada budem imala vremena, želim ih obići krstaricom Hurtigrutena. Ipak, najviše od svega svidjeli su mi se ljudi koje sam ondje upoznala. Bili su vrlo srdačni i prekrasni domaćini da je pravo zadovoljstvo vraćati im se.

9. Kako se Ally može usporediti sa svojom mitološkom parnicom? Na koji ste je način osuvremenili?

U grčkoj mitologiji Alkiona, druga sestra, poznata je kao „vođa“ i njezina je zvijezda među najsjajnijima u zviježđu. Tijekom tzv. Halkionskih dana, kada je svijet bio prepun radosti, blagostanja i mira, njezina grčka imenjakinja čuvala je Sredozemno more i smirivala ga tako da moreplovci mogu sigurno prolaziti njime. Kako bih to prikazala suvremenoj publici, od Ally sam stvorila hrabru, snažnu ženu koja dobro zna što želi i prirodni je vođa. Obožava more i to je čini moreplovkom, ali jednako se tako snažno zaljubljuje u Thea Falys-Kingsa – što je anagram Alkionina mitološkog ljubavnika, kralja Tesalije (eng. King of Thessaly). Ogrlica s motivom „zlog oka“ koju Theo kupuje Ally simbol je njezine zaštite moreplovaca, a kada njezina priča zabrazdi u tragediju, tu vjerodostojno slijedi grčki mit.

10. U knjizi doznajemo malo više o tajanstvenome Pa Saltu. Je li vam teško zadržati kraj u tajnosti i što mislite o nagađanjima svojih obožavatelja o tome #TkoJePaSalt?

Obožavam čitati različite teorije koje moji čitatelji smišljaju i ponekad im se moram potiho nasmijati. Oduševljena sam što su toliko očarani serijalom i što toliko nagađaju o njemu na društvenim medijima. Naravno, nitko ne zna istinu osim mene i uopće mi nije teško držati je u tajnosti – zapravo je strašno zabavno.

11. Na kraju „Olujne sestre“ dobivamo letimičan uvid u perspektivu treće sestre Star. Možete li nam natuknuti što će sadržavati njezino putovanje?

Star je fascinantan, zagonetan lik i uživala sam uranjajući u njezinu perspektivu. Njezina je priča smještena u Englesku i za promjenu je bilo zanimljivo istraživati povijest moje vlastite zemlje i njezinih raznolikih krajolika. Usto mi je bilo drago što mogu pisati od kuće, zato što uvijek moram provesti neko vrijeme u zemlji o kojoj pišem. Starina priča vodi nas iz divljine Cumbrije u nesputanu ljepotu Lake Districta u raskoš i društveni vihor edvardijanskog Londona.

12. Kakvu biste poruku voljeli da čitatelji izvuku iz „Olujne sestre“?

Voljela bih da ih nadahne Allyna snaga i pozitivan stav o životu. Ally pretrpi mnogo toga u „Olujnoj sestri“ i ne mogu vam opisati koliko sam plakala dok sam pisala određene prizore. Ally je nevjerojatno odlučna i usprkos golemoj tuzi, uspijeva pronaći nov izvor kreativnosti, dom i obitelj u kojoj će stasati njezina budućnost. Baš kao što glase posljednje Pa Saltove riječi koje joj je uputio: „U trenutcima slabosti pronaći ćeš svoju najveći snagu“. Nadam se da to vrijedi za sve nas.

(Prevela: J. Pataki)

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Još iz bloga Knjigosfera