Blogosfera Knjigosfera

'Soba 909' impresivan je roman velikog domaćeg talenta

Frane Herenda napisao je knjigu koja će vas zgroziti, zabaviti, ali i natjerati na razmišljanje.
Objava 21. siječnja 2019. 1 komentara 517 prikaza
Screenshot: Soba 909
Screenshot: Soba 909
Ovo je moderna priča o mladom menadžeru u velikoj korporaciji koji vlada prodajom i marketingom, ali nedostaje mu ambicije.

Hit-knjiga domaćeg autora

U posljednjih nekoliko godina posvetio sam se čitanju većinom žanrovske književnosti. Svi žanrovi imaju svoje odrednice pa se po njima može procjenjivati pročitano. U slučaju romana „Soba 909“ situacija nije toliko jasna. Je li ovo erotski roman? Ili meditacija o životu i snovima mladića koji se razočarao svijetom marketinga i čelično-staklenih prostora moći?

Ovo je moderna priča o mladom menadžeru u velikoj korporaciji koji vlada prodajom i marketingom, ali nedostaje mu ambicije. Ili je samo previše iskren prema sebi? Prvo što ćete zamijetiti jest nedostatak imena. Postoje samo On, Ona, Prijateljica, Kolegica i slično. To priču stavlja u neko neodređeno područje te je pomalo izdvaja od stvarnosti. S druge strane, ono o čemu nam menadžer (pripadnik srednjeg menadžmenta, da budemo precizniji) pripovijeda i te kako je realistično, ali posjeduje i blagu crtu distopijske (iako se događa upravo sada) noćne more. Dakle, o čemu se radi?

Priča ima dva lica koja su poput dvije strane novčića, a tako se i izmjenjuju poglavlja. Odmah na početku ulazimo u jednu neimenovanu tvrtku koja je dobila novog vlasnika. Ako ste ikada radili u korporaciji, znat ćete što znači preuzimanje. Gubite tlo pod nogama, paranoja je u zraku, strah, strah, strah; nova lica trude se biti simpatična, ali iza smiješka koji ne dopire do očiju na vas vrebaju predatori. Herenda je i sam desetak godina proveo u tom okružju pa ovdje imamo jasan i vrlo dobar primjer onoga „piši o temi koja ti je poznata“. Herenda funkcioniranje tvrtki razumije u potpunosti. Pritom ne mislim isključivo na financijska izvješća već na atmosferu koja se polako ali sigurno uvlači u psihu svih zaposlenika te ih mijenja u srži.

No, junakov svijet će se promijeniti kada ga Prijateljica pozove na piće te mu predloži nešto sasvim neočekivano. Naime, njezina poznanica raspoložena je za seksualnu avanturu sa potpunim strancem. Pravila su jednostavna: Ona (s velikim „O“) čekat će ga u jednom hotelu u sobi 909 s povezom na očima. Oboje će šutjeti, i bez i jedne riječi voditi ljubav. To su jednostavna pravila, ali upravo zbog toga rezoniraju s našim glavnim likom.

Sraz tog prijedloga i junakova prilično besmislenog života bez ljubavi i nekog višeg cilja, stvorit će novi smisao te čitatelja odmah zaintrigirati. I tako plovimo kroz poglavlja svakodnevnih bizarnosti korporacije, a subotnje večeri provodimo u toj tajanstvenoj sobi u kojoj njih dvoje isprva samo imaju seksualne odnose (izvrsno napisane, iako pomalo apstraktne i hladne), a kasnije počinju i pričati te dijeliti svoje najdublje tajne i želje.

Ovaj me roman, s obzirom na to da ne čitam previše moderne literature izvan žanra, podsjetio na moja davna iskustva s francuskim piscima poput Houellebecqua i Fredrica Beigbedera. S njima dvojicom dijeli pogled na život te duševnu bol koja proizlazi iz praznine uznapredovalog kapitalizma. Ta bol nije vidljiva, skrivena je ispod slojeva hedonizma i površne zabave, ali je uvijek tu – potmula, teška i nerješiva. Knjiga završava pomalo neodređeno, ali autor nam je potiho najavio nastavak u kojem ćemo pratiti daljnji razvoj života korporacijskog disidenta. (Profil, 89,00 kn)