Blogosfera BurnOut

Biti stunter: Padaš i lomiš se, ali se uvijek vraćaš na motor

Sve je počelo kad mi je otac, u dobi od pet godina, kupio prvi mali motor. Ne znam je li do mene, motora, osjećaja čiste sreće ili genetike, ali od tog trenutka s dva kotača nisam sišao. Cijela priča dobila je svoj smisao krajem osnovne škole kad sam skuter podigao na zadnji kotač...
Objava 28. veljače 2018. 0 komentara 986 prikaza
hk_stunts
hk_stunts
Jump

Put do postanka jednog od najboljih stuntera u Hrvatskoj nije nimalo jednostavan. Mislite si sad, evo ga i ovaj nešto pametuje. Ali zaista, zamislite kako je biti strastveni akrobat na motoru u državi u kojoj je putanja škola – faks – posao – kredit jedina društveno prihvatljiva. Ili u državi u kojoj su timski sportovi ili ne znam, atletika, pravi sportovi, a svi ovi ekstremni su: ‘Bože sačuvaj, obično divljanje!’.I onda u svemu tome dođem ja. Na motoru. Naglavačke...

Ne mogu reći da me u početku itko razumio – ni roditelji ni prijatelji. No moja ljubav prema motoru, vožnja na jednom kotaču, miris benzina, guma, novi trikovi, ushićena masa koja me gleda... sve to bilo je i ostalo jače od ičega. Sve je počelo kad mi je otac, u dobi od pet godina, kupio prvi mali motor. Ne znam je li do mene, motora, osjećaja čiste sreće ili genetike, ali od tog trenutka s dva kotača nisam sišao. Cijela priča dobila je svoj smisao krajem osnovne škole kad sam skuter podigao na zadnji kotač. Godinu kasnije na internetu sam pogledao zanimljiv video i zavrtio ga jedno 10-ak puta zaredom. Nisam mogao vjerovati što sve izvodi AC Farias (legenda i jedan od začetnika ovoga sporta) na svom Suzukiju GSX-R 600. Tog trenutka znao sam da sam postao stunter – najprije samo u svojoj glavi, kasnije i pred drugima. Kako? Objasnit ću vam sve kroz pitanja koja me ljudi najčešće pitaju...

Odakle se počinje biti stunter – od motora ili sportaša?

Da postaneš stunter nije dovoljno samo željeti i trenirati. Nikako! Tako je i preda mnom bio proces pretvaranja motora iz vozila za cestu, u sportski rekvizit nakon čega ga više nisam mogao voziti po cesti. Poligoni i parkinzi postali su svakodnevica i dvije godine kasnije s partnerom Dariom osvojio sam prvo mjesto na natjecanju u Njemačkoj, i treće mjesto na solo natjecanju, u free style kategoriji. Godinu kasnije postao sam državni prvak na skuteru i prvak Slovenije te sam skupio još nekoliko prvih mjesta na natjecanjima u regiji. Dvije godine kasnije otac mi je kupio novi, veći, moćniji motor – Kawasaki Ninju 636. Proces je trajao godinama, a paralelno sam sve to vrijeme trenirao, najprije u teretani, kasnije pa sve do danas prešao sam na cross fit.

Koliko košta motor?

Kad kupiš osnovni model tek tad počinje pravo veselje. Trebaš zaštitni kavez, promijeniti ručnu kočnicu, kraći prijenos, novi volan, subcage... (preko 1000 eura za početak). Ma sve mora biti promijenjeno, zaštićeno, jače. 4000 eura kasnije obični motor pretvorio sam u ‘zvijer’ i krenuo trenirati. A onda su krenuli padovi, lomovi ozljede…

Riječ više o ozljedama

Padovi su dio ovog i svakog ekstremnog sporta pa oko toga previše ne dramim. Gotovo da ne prođe trening bez pada mene ili motora, naročito kada isprobavam nešto novo. Slomljena ključna kost, napukla zdjelica, slomljeno stopalo, oštećena koljena i nešto ogrebotina. Ovaj popis zvuči smiješno naspram ozljeda drugih stuntera (one za koje znam). Padneš, digneš se, nastaviš dalje. Malo mirovanja i fizikalnih terapija i evo te opet na motoru.

Koliko je ovaj sport skup?

U usporedbi s moto utrkama stunt je daleko jeftiniji, ali kao i svaki motor sport iziskuje dosta novaca i bez sponzora gotovo je nemoguće baviti se njime. Ako mislite odraditi dobar trening, potrebno vam je cca stotinjak kuna goriva, ali na tom treningu se troše i gume, pločice, vilice se oštećuju a da ne govorim o padovima bez kojih nema napretka. Prednja guma može izdržati jednu sezonu (ovisno koje trikove preferirate), dok zadnja traje tri treninga maksimalno, pošto su burn-out i drift trikovi dio sporta.

Gdje se može naučiti voziti stunt?

Samostalno, gledajući druge, metodama pokušaj – pogreška. Tako smo svi počeli.

Koliko je potrebno za naučiti trikove?

Ovisno koji. Neki odmah, za neki su potrebne godine.

Nadam se da sam vas ukratko proveo kroz svoj dosadašnji sportski život, u nastavku na blogu pisat ću o trikovima, motoru, nastupima i svemu što radim, gdje putujem, gdje me možete vidjeti.

Dotad me potražite na društvenim mrežama:

Facebook

Instagram 

A svoje komentare ostavite u komentarima ispod. Hvala svima ;)

Foto: Hrvoje KostelacFoto: Foto: Hrvoje Kostelac 1 / 7

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.