Blogosfera BurnOut

Jedan pad, tri operacije: Dvadesetdevet dana bolnice

Sljedeći dan negdje oko podneva došli su po mene. Nije bilo odgađanja, potpuno su me uspavali, zahvat je trajao nešto manje od dva sata, no nisu mi skinuli fiksator niti ugradili pločicu.
Objava 22. ožujka 2019. 0 komentara 1052 prikaza
Foto: Hrvoje Kostelac
Foto: Hrvoje Kostelac
Ulazak u kola hitne pomoći

Već nakon prve operacije koja je trajala, ni više ni manje, nego puna dva sata bilo mi je jasno da će moj boravak u bolnici potrajati. Koliko dugo? Pošto mi je doktor rekao da će biti potrebna još jedna operacija da se uklone fiksatori i da se stavi titanska pločica sa šarafima duž cijele potkoljenice, računao sam na 15-ak dana (plus minus koji dan). Na kraju je ispalo skoro duplo više.
Prvu noć, naravno, nisam oka sklopio većinom zbog bolova ali i hrkanja cimera. Iduća tri dana sam se doslovce prilagođavao na novonastalu situaciju jer sam bio prikovan za krevet (zbog bolova), a četvrti dan sam napokon ustao uz pomoć štaka i ne mogu vam opisati sreću i radost koju sam tad osjetio. Imao sam osjećaj sa sam osvojio prvo mjesto na nekom natjecanju, još kad je doktor dao zeleno svijetlo da se krenem gibati (koliko mogu) i micati zglob i nožne prste, mojoj sreći nije bilo kraja.

Dan kasnije sam čak smio pod tuš a jednom nogom u zraku dok bi lijeva visila u zraku i punila se krvlju. Boljelo je, no i dalje sam io presretan jer se napokon mogu tuširati umjesto dosadašnjeg pranja krpicom u krevetu. Dani su prolazili, ja sam se pridržavao uputa doktora i fizioterapeuta do te mjere da sam radio tri puta više od onoga što su mi govorili kako bih se što brže oporavio. Deveti dan mi je rekao da je zadovoljan sa svime i spomenuo drugu operaciju. Iako mi nije bilo do ponovnog rezanja bio sam sretan u želji da se sve što prije završi. No kako stvari stoje i ova se priča zakomplicirala... U nosu mi je otkrivena neka bakterija te su morali napraviti briseve rana na nozi prije bilo kakvog zahvata.

Agonija - svakodnevica u našim bolnicama

 

Dan kasnije mi je rečeno da ne jedem ništa i da do ponoći lagano smanjujem unos vode jer ću ići operaciju. Osjećao sam sreću, adrenalin i bio spreman podnijeti bilo što samo da sve završi. Drugo jutro dočekao sam, a da gotovo nisam oka sklopio od uzbuđenja. Okupali su me i obukli u posebno odijelo i ostavili da čekam svoj red na operaciju bez hrane i vode, što mi je najteže palo od svega. Čekao sam do ručka kada je glavna sestra došla u sobu i rekla mi kako slobodno moju jesti i piti jer danas ipak ne idem na operaciju. Slomila me je... psihički i fizički sam se pripremio na zahvat, podnio sve  čudne misli koje su mi se motale po glavi nakon 24 sata bez hrane i nekih 16-ak sati bez vode, a onda... ništa. Dani su prolazili, ništa. Prestao sam uzimati sve lijekove jer je bol nestala u potpunosti, nalazi su bili čisti tako da više nisam dobivao niti antibiotike. I dalje sam čekao. Petnaesti dan opet ista nada - upute da se ponovno pridržavam standardne procedure prije operacije. Zahvaljujući razočarenju prvoga puta nisam se nešto pretjerano veselio, znao sam da se može ponoviti scenarij od prošlog tjedna. I naravno da se ponovio. Zbog kompleksnosti ozljede i samog zahvata bio sam zadnji na redu što je značilo da bilo kakvo kašnjenje u zahvatima prije mene znači da ja otpadam s popisa za operaciju. Saznao sam to opet negdje oko ručka, no ovoga puta uz obećanje ad ću dobiti samo ručak te da nakon toga nastavljam s gladovanjem jer sutra idem sigurno pod nož.

Sati u bolnici su najdulji... 

 

Sljedeći dan negdje oko podneva došli su po mene. Nije bilo odgađanja, potpuno su me uspavali, zahvat je trajao nešto manje od dva sata, no nisu mi skinuli fiksator niti ugradili pločicu. Naime prilikom pada gležanj sam poderao do kosti i ta rana je jako sporo zarastala, a nalazila se točno na mjestu gdje bi šarafi trebali pričvrstiti kosti i pločicu. Ne moram vam opisivati bolove u kojima sam se probudio nakon zahvata. Zbog toga sam Idući dan primao tri injekcije protiv bolova, a dan poslije toga sam pokušao glumiti heroja i odbio sam sve vrste lijekova. Trpio sam bolove i navečer molio sestru da me ubode s čim god samo da probam zaspati. Da, takav sam ja J.
Tri dana poslije druge operacije sve se vratilo u normalu i bolovi su nestali. No rana na gležnju nažalost nikako nije zarastala što je značilo da će se rezati koljeno kako bih se kroz čitavu kost progurao taj titanski čaval kroz do gležnja gdje će se s prednje strane pričvrstiti šarafima odnosno s bočne strane kod koljena. Tri dana kasnije doktor je najavio treću operaciju. Zabranio sam posjete iduća dva dana jer sam otprilike znao što me čeka. Jutro, na dan operacije teklo je uobičajeno - kupanje, oblačenje u 'svemirsko' odijelo i čekanje, čekanje, čekanje...

Nisam htio opću anesteziju, no moja želja ovoga je puta bila neispunjena. Zaspao sam, a zahvat je trajao više od tri sata... Bolovi u koljenu i pritisak u stopalu koji sam doživio prilikom buđenja nemoguće je opisati riječima. Toliko me boljelo koljeno u kojem je bio taj čaval, da sam se na momente počeo tresti i periferni vid mi se mutio. Sestre su mi dale čak tri injekcije protiv bolova, no počele su djelovati tek nakon sat vremena. Meni je tih 60 minuta trajalo kao čitava vječnost. Odmah mi je bilo jasno da je preda mnom duga neprospavana noć tako dam sam odmah upalio laptop, stavio slušalice i na sve moguće načine si pokušao skratiti vrijeme. Svaka tri sata molio sam još anestetika, cijeli idući dan nisam izašao iz kreveta. Na milijun načina sam pokušao namjestiti nogu da manje boli i da pritisak u stopalu prestane, ali to je bila nemoguća misija. Potkoljenica koja je smrskana uopće nije stvarala probleme. Dapače nisam ju niti osjetio, koljeno i stopalo koji su bili zdravi prije operacije sada su me ubijali od bolova. No drugoga dana bolovi su bili blaži i došlo je vrijeme da napustim krevet. Fizioterapeut i doktor su me potaknuli na pokret, bilo je vrijeme za ustati se. Da, jako je boljelo, da sve me zatezalo i imao sam osjećaj kao da puca. Koljeno je opet bilo najveći problem jer ga nisam mogao ispraviti do kraja i strašno bi boljelo kad bih se oslonio na lijevu nogu. Nakon samo jednog kruga po sobi fizio je rekao dosta ti je to za prvi put ,na što sam mu ja u šali uzvratio dosta je kad ja velim da je dosta. Obojica smo se nasmijali ali ja sam se digao iz kreveta i u bolovima nastavio cupkati na štakama. On me gledao i rekao: "Ti si naumio ozdraviti i tebe ništa ne može spriječiti". To je bila istina...

Snaga volje diže te do neba

 

Kad je otišao iz sobe opet sam isto učinio. Navečer ponovno, ali sam povećao na četiri kruga po sobi. Bio je to 26. dan mog boravka u bolnici, nadao sam se da ću uskoro doma. U glavi sam si izračunao da ako prestanem uzimati lijekove za bolove, malo stisnem zube i vježbam dva puta na dan po 5-6 krugova po sobi, sljedeći tjedan mogu doma. Cilj je bio postavljen i ništa me nije moglo spriječiti niti zaustaviti! U ponedjeljak kad je fizioterapeut došao u vizitu ja sam mu rekao da imam nešto za njega. Započeo sam sa razgibavanjem i zagrijavanjem, ustao sam i počeo hodati po sobi (ovo je već ličilo na hodanje). Oslanjao bih se 30-ak posto na bolesnu nogu uz pomoć štaka. On je bio toliko impresioniran mojim napretkom, radom i upornošću da je pozvao mog doktora da me pogleda dok hodam. Doktor nije mogao vjerovati. Rekao sam mu točno sve što i kako sam radio protekla tri dana i on je bio impresioniran. Rekao je: "Više ne vidim razloga da te držimo ovdje."

"To je to, za koji dan sam vani, isplatio se moj trud i upornost", pomislio sam, a onda je upitao: "Može li netko doći po tebe sada jer bih te ja pustio doma odmah!"

Ostao sam u šoku. Odgovorio sam da, naravno i krenuo nazivati prijatelje. Kad sam konačno došao doma još uvijek nisam bio svjestan da ću spavati u miru i tišini svoje sobe. No jesam, konačno je sve bilo iza mene. No dug put i dugotrajan oporavak su i ispred mene, a s obzirom da sam na proljeće naumi ponovno na motor... Ubrzo ćete me vidjeti na treninzima. Kažem vam. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.