Blogosfera BurnOut

Tamna strana ekstremnog sporta: Zbog trenutka nepažnje završio sam na tri operacije, s fiksatorom u nozi i predugo dana u bolnici

Ugašeni motor zablokirao je zadnji kotač, a mene bacio preko nosa. Završio sam prsima preko volana, a lijeva noga ispod kaveza. Kaciga mi je spasila glavu, no nogu ništa nije moglo sačuvati...
Objava 18. studenoga 2018. 0 komentara 856 prikaza
hk_stunts
hk_stunts
Jump

Sve je krenulo još početkom listopada kao plan za druženje i zajednički trening u Zagrebu da bi na kraju isplanirali i moj odlazak u Zrenjanin kod timskog kolege i velikog prijatelja Radislava Mihajlova. Sve je teklo po planu i na treningu nam se pridružio i Dejan Špoljar sa svojim asistentom Dominikom.


Kako sam nastradao?


Brz kakav jesam prvi sam pripremio motor, navukao opremu na sebe i počeo sa zagrijavanjem. Bila je to standardna procedura - zagrijavanje guma, zagrijavanje kočnica, razgibavanje sebe kako bi si podigao puls i spasio podlaktice (da se ne bi zakiselile brzo). Krenuo sam jako. Ipak, ne treniram balet, za drugo ne znam. No vrlo brzo je tome došao kraj, već na četvrtom triku da budem precizniji. 
Vozio sam se na zadnjem neko vrijeme i mijenjao pozicije. Klasika. Pa iako već više od deset godina radim sve te trikove na velikom motoru, ovoga puta mala nepažnja koštala me zdravlja... Skočio sam na rezervoar s obje noge i kad sam se htio spustiti natrag na sic, lijevom nogom udario sam ključ i ugasio motor – na zadnjem kotaču, u pokretu. Ugašeni motor zablokirao je zadnji kotač, a mene bacio preko nosa. Završio sam prsima preko volana, a lijeva noga ispod kaveza. Točnije, pao sam preko motora, a motor na moju nogu. Sa svih svojih cca. 180 kilograma težine u pokretu. Kaciga mi je spasila glavu, no nogu ništa nije moglo sačuvati... Od silnog šoka uspio samo podići motor jednom rukom, drugom rukom izvući nogu koja je izgledala kao da je od gume. Potkoljenica i stopalo bili su skroz okrenuti na drugu stranu i nagrnuti pod 90 stupnjeva. Srećom uvijek sam maksimalno staložen u tim situacijama i odmah sam ju namjestio u koliko toliko prirodan položaj te se počeo derati: '' Vanjski prijelom zovi hitnu!'' Dečki su momentalno dotrčali do mene, ja sam uspio malo podići hlače i vidjeti svoju kost kako viri kroz kožu, skinuo sam i tenisicu i pokušao skinuti čarapu ali bol je postajala gotovo neizdržive te sam se tu zaustavio.

Najvažnije je ne paničariti

Postavili smo nogu na povišeno i nastojali ju držati u što prirodnijem položaju jer se držala doslovno na koži i padala je na stranu poput ispuhnutog balona. U bolovima kakve ne pamtim čekao sam pomoć, svaka minuta činila se kao godina.

Za nekih 20-ak minuta hitna je bila kod mene. Vozili su me u bolnicu sv. Duh i odmah na stol. Zahvat je trajao skoro dva sata. Doktori su imali pune ruke posla jer sam doslovce smrskao potkoljenicu iznad zgloba na komadiće (obje kosti). Sreća u nesreći, skočni zglob nije stradao. Doktor mi je kasnije priznao da je, kad je vidio sliku, pomislio da mi je cijela noga ugrožena.


Sve je to sastavni dio sporta i lagao bih kad ne bih priznao da sam svjestan opasnosti i rizika kojem se izlažem svaki put kada sjednem na motor. I dok vam ovo pišem nisam tužan jer sam polomljen u bolnici ili jer me boli. Tužan sam jer se duže vrijeme neću moći baviti stvarima koje me vesele i koje su me izgradile kao osobu. Preda mnom su mjeseci i mjeseci teškog i bolnog oporavka koji ćete moći pratiti na bloguu kao i na mojim društvenim mrežama - od prvog ustajanja, do trenutka kad budem trčao za motorom po parkingu i odrađivao 4-5 treninga Crossfit-a tjedno s lakoćom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.