Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera CroatUS

Prehrana u Americi

Objava 15. ožujka 2016. 4 komentara 7800 prikaza
Live Oak kuhinja
Live Oak kuhinja
Photo by Eni Lea Hoyka

"Želim jesti zdravo!"

Svaki dan, moja borba za zdravom prehranom u Americi je sveprisutna. No, je li i uspješna?

Prenatrpanost obavezama većine zaposlenih rezultirala je time da ljudi ovdje uglavnom jedu u restoranima. Kako je i moj radni ritam intenzivan, nije mi preostalo drugo nego prilagoditi se. Srećom, za ovdašnje prihode to i nije neki ozbiljan izdatak. Kad je situacija već takva da moram jesti vani, odlučila sam potruditi se birati restorane u kojima će na meniju biti koliko toliko zdrava hrana. Unatoč tome, nekako uvijek prevlada ono suprotno – brza i gotova hrana. Problem je što je ovdje pojam zdravog većinom drugačije shvaćen nego kod nas u Hrvatskoj. Svaki put kad u restoranu naručim salatu, od nje uspiju napraviti kalorijsku bombu. Jer kakva bi to bila salata bez obilnog "ranch" ili "honey mustard" preljeva?

E pa zato sam odlučila postrožiti mjere, i u restoranima jesti samo kad baš nikako ne stignem kuhati, a unatoč prenatrpanosti obavezama, potrudit ću se pronaći vremena da si doma skuham ono za što ja osobno smatram da je zdravo. Na žalost, nije ni to tako jednostavno – namirnice se jednostavno ne žele kupiti same, pa ti Eni pronađi još dodatnog vremena za otići u dućan.

To možda ne zvuči kao veliki problem kad si u Hrvatskoj, budući da su nam dućani i tržnice najčešće blizu kuće, pa samo skoknemo u dućan kupiti što ti treba za taj dan ili najviše za nekoliko dana unaprijed. No, ovdje svaki "skok" uključuje vožnju autom, jer su supermarketi i tržnice nerijetko na nekoliko milja udaljenosti od stambenih područja. Barem je tako kad ne živite u velegradu, nego u manjem mjestu poput Hilton Head Islanda. To podrazumijeva da se ukućani moraju bolje uskladiti, kako bi svi zajedno mogli dogovoriti vrijeme zajedničke kupovine, i na taj način uštedjeti. Osim ako vam cimerica u svakoj kupovini natrpa 20 različitih vrsta slatkiša u košaricu, pa možete zaboraviti na uštedu.

No, vratimo se na restorane.

Naglasila bih kako 90% restorana koje sam imala prilike posjetiti (a bome ih je bilo bezbroj), bez obzira na to što su klasificirani samo kao riblji restorani, nude i mesne i riblje obroke. Razlog tome je, pretpostavljam, što većina Amerikanaca voli svoje dobro poznate mesne burgere i ostatak 'autentične' američke hrane, te ne vole previše eksperimentirati.

Štoviše, gotovo svaki Amerikanac ima svoj poseban način pečenja steaka na roštilju ili je ponosan na svoj osobni 'recept' za slaganje sendviča! Eto jedne od divnih slika koju sam sačuvala, a dobivam ih redovito od najboljeg američkog prijatelja Justina, koji je apsolutni maher u pečenju steakova. Dakako, ovaj začin je samo jedan od njegovih tajnih sastojaka. Kako odbiti takav poziv na večeru?!

Najbolje je to što je većina hrane kojom se Amerikanci diče kao svojom, u stvari, mješavina hrane svih kultura koje se susreću na ovome području. Ok, jasno, tako možemo reći za svu hranu svijeta da je nastala na temelju mješavina kultura koje su ikada kročile tim područjem i ostavile nekakvoga traga. Ali opet, gotovo da nema američke hrane koja nije većim dijelom europskog, azijskog, australskog ili južnoameričkog porijekla. Isto tako, teško je naći azijsku ili mediteransku kuhinju koja nije bar donekle 'amerikanizirana'.

Shvatila sam to čim sam pristigla u ovu "obećanu zemlju", kada sam po prvi puta večerala u franšizi grčkog restorana – "It's Greek to me". Autentični kebab? Ne bih rekla. Više – američka vizija istoga. Pogotovo ako ste okusili prave turske i grčke. A da ne govorimo o talijanskim restoranima... Pet puta moram ponoviti "njoki", kako bi razumijeli da naručujem "gnoči" po njihovom izgovoru. Sva se naježim od toga!


"Jeftinije te je oblačiti nego hraniti", često bih čula od svojih roditelja. Nisu niti svjesni koliko su u pravu, pogotovo otkako živim u SAD. Na žalost, ne zbog toga što mogu puno pojesti.

Dok je za naše pojmove odjeća ovdje osjetno jeftinija, hrana u dućanima je u prosjeku 30% skuplja u Americi nego kod nas. Ispada da je skoro jeftinije svaki dan jesti u McDonald'su i ostalim "fast food" restoranima nego kuhati doma. A da ne govorimo o tome koliko je vremenski kraće...

Kako se onda oduprijeti toj primamljivoj ponudi i unatoč svemu potrošiti ono malo slobodnog vremena (i novca) na kuhanje i svoje zdravlje?

Vjerovali ili ne, ovo je jedan od načina na koji se fast food restorani promoviraju kako bi stekli još veći promet:

Osobno sam vrlo otvorena za isprobavanje bilo kakve hrane, pa nemam problema s time da pojedem što god američka kuhinja nudi. Uostalom, čovjek se nakon nekog vremena navikne na većinu promjena, pa tako i na mnogo masniju i kaloričniju hranu. Ipak, moram priznati da sam se susrela i s toliko osebujnim američkim specijalitetima na koje nisam sigurna da se mogu naviknuti. Primjerice: valfli sa slatkom pohanom piletinom i javorovim sirupom.

Ne, ne šalim se...

Osim specijaliteta s ilustracije, nekoliko neizbježnih američkih obroka ili dodataka glavnom jelu u restoranima su i: pečeni ili zacrnjeni grah, jaja na sve načine, popularni "Mac'n'cheese", nebrojene vrste burgera, krumpiri u svim oblicima (neočekivano, znam), i sveprisutna pohana ili pržena piletina (najčešće krilca). Na repertoaru deserta gotovo uvijek se nalaze: keksi (cookies), pita od oraha ili jabuke, sladoled iliti "Frozen Yoghurt" svih okusa, te tzv. čokoladni "Lava Cake". Susrela sam mnoge Europljane koji se čude kako je, u stvari, izbor deserata u Americi ograničen i repetitivan.

Iako supermarketi nude izbor kupovanja malo skupljih organskih sastojaka, i dalje se najviše prodaju 'najnezdraviji' sastojci i gotovi obroci. Je li to zbog toga što je financijski zahtjevno hraniti se zdravo? Ili je većina zaslijepljena marketinškim porukama, te ne shvaća kako upada u zamku "uštedi na račun svoga zdravlja"?

  • MRUDante:

    "izbor deserata u americi je repetitivan"...đizs, stila!!

  • mikrogrizzly:

    U toj idealizaciji "zdrave" hrane uvijek nedostaje naličje "priče" odnosno lučki radnici, u epohi kad još nije bilo kontejnera ili kranova, nisu imali povišen kolesterol jer su ga naprosto "trošili" teškim fiz. radom. Tako je nastala zdravstvena dogma o štetnom ... prikaži još! kolesterolu, ali se uvijek izostavi da tko se bavi vrlo napornim fiz. aktivnostima - nije ni izbliza toliko štetan kao za nekog uredskog lika. Pa imajte to na umu - težak iscrpljujući fiz. rad "poravna" velik dio faktora "štetne" ishrane...

  • marko markic:

    http://naj-recepti.com/index.php/2016/03/15/fileti-lososa-u-umaku/