Viribus Unitis
Danijel Tatić

Viribus Unitis

Danijel Tatić Više o blogeru
O blogeru

Danijel Tatić

Danijel Tatić, to sam ja. Ali što dalje? O svemu drugome puno je lakše pisati, nego o samome sebi. Što da kažem o sebi, a da drugima bude zanimljivo, ili važno? Hm, zašto ovaj blog, otkud ja na njemu?

Strast prema povijesti osjetio sam još od dječjih dana. Interes su mi budile stare religije i vjerovanja. Zacijelo je to jedan od razloga zašto sam upisao i na kraju diplomirao povijest na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Nešto me vuklo da mi je to poziv. Tada mi se s profesionalne strane fokus interesa pomaknuo na hrvatsku povijest 19. stoljeća. Još kao mladog oduševljavao me fortifikacijski sustav austrougarske Ratne luke Pula, radio sam i na očuvanju nekih njezinih utvrda, a onda sam o svemu počeo i pisati za VP, Večernjakov magazin za vojnu povijest. Tu je već nastalo mnogo tekstova na tu temu. S kolegom Zvonimirom Despotom objavio sam zatim knjigu „Ideja Velike Srbije“. Sve to, i pisanje za VP i ljubav prema knjigama, donijelo je i preseljenje u Zagreb.

Bio je to novi i privatni i profesionalni izazov. Počeo sam raditi kao izvršni urednik u novopokrenutnoj biblioteci knjiga „Hrvatska povijest“, ali i nastavio pisati. Tako se rodila nova knjiga, „Seljačka buna Matije Gupca“, također s kolegom Despotom. Od siječnja 2014. u VP-magazinu za vojnu povijest, iz mjeseca u mjesec, kronološki pratim zbivanja u Prvom svjetskom ratu. Evo, rodio se i ovaj blog.

I to je to. O meni dovoljno.

Email: danijeltatic.pu@gmail.com

Zašto „Viribus Unitis“? Iz više razloga.

Isti naziv nosio je admiralski brod austrougarske mornarice, čije se neslavno potapanje u pulskoj luci, 1. studenoga 1918., simbolički poklopilo s krajem Austro-Ugarske Monarhije.

Sam naziv „Viribus Unitis“, koji u prijevodu s latinskog znači „zajedničkim snagama“, predstavljao je krilaticu koja je tijekom Prvoga svjetskoga rata označavala zajedništvo njemačkog i austrougarskog cara te savezništvo njihovih zemalja. To savezništvo na kraju ipak nije rezultiralo pobjedom u Velikom ratu, kako su ga tada s punim pravom nazivali. Poznato je da pobjednici pišu povijest, a glas poraženog često puta ostane ušutkan.

Ovaj je blog zamišljen na način da se na njemu čuje i glas poraženog, jer bez njega povijesna istina ne može biti potpuna. Naravno, to ne znači da će moje pisanje biti pristrano. Na blogu ću sa čitateljima podijeliti intrigantne dijelove mojih najnovijih istraživanja, nepoznate dijelove povijesti 19. i 20. stoljeća, kao i brojne zanimljivosti. Težište će biti na hrvatskoj povijesti, ali dovoljno mjesta biti će posvećeno i svjetskim temama.

Želja mi je da blog postane mjesto moje komunikacije s čitateljima, ali i mjesto razmjene mišljenja i povijesnih rasprava. Iz tog razloga svi su poželjni i dobrodošli, jer svačije mišljenje može pomoći u razotkrivanju dosad nepravedno zapostavljene povijesti Prvoga svjetskog rata i uloge Hrvata u njemu. Zato pozivam sve čitatelje da se uključe u stvaranje bloga „Viribus Unitis“ te da, kao što i sam naziv govori, „zajedničkim snagama“ pripomognemo osvjetljavanju tog dijela povijesti.

Blog postovi