Blogosfera Viribus Unitis

Svetozar Borojević - enigma datuma rođenja

Sve do prvih godina novog tisućljeća ovom velikanu hrvatske povijesti posvećeni su bili tek šturi redci u enciklopedijskim izdanjima. Vrlo šturi i najčešće s krivim podacima i uvriježenim stereotipima poput onoga da je Borojević po nacionalnoj pripadnosti bio Srbin zbog činjenice da je kršten u pravoslavnoj crkvi.
Objava 24. studenoga 2017. 3 komentara 1179 prikaza
Foto: Europeana 1914-1918/ ÖNB, WK1/ALB001/00164
Foto: Europeana 1914-1918/ ÖNB, WK1/ALB001/00164
General Svetozar Borojević, zapovjednik austrougarske 5. vojske. Snimljeno u Postojni 1915.

Odbiti jedanaest napada daleko premoćnije talijanske vojske, a u dvanaestoj bitci nanijeti Talijanima strahovit poraz. - to je mogao izvesti samo veliki strateg kakav je bio Svetozar Borojević, jedini Hrvat koji je imao čin feldmaršala. Kako pišemo o njegovojvelikoj strategijskoj umješnosti, onda imajmo na umu da je pod njegovim zapovjedništvom 5. austro-ugarska vojska, na jednom geografski relativno ograničenom potezu, na rječici Soči, više od dvije godine blokirala gotovo cijelu talijansku vojnu silu. Zbog generala Borojevića je talijanska propaganda morala smišljati razloge neuspjeha kako bi opravdala ogromne žrtve i umirila javnost, a uspjeh im je uvijek iznova izostajao. Upitnim je gdje bi se nakon završetka Velikog rata je gdje bi bila ucrtana talijanska granica da nije bilo Borojevića? Italija bi zacijelo polagala pravo na onaj teren koji bi osvojila i krvlju platila, pogotovo jer su joj Londonskim ugovorom bili darežljivo obećani hrvatski teritoriji. Zato s punim pravom možemo postaviti pitanje: gdje bi bile danas bile talijanske granice da nije bilo Borojevića?

No, i unatoč svim neospornim zaslugama kojima nas je Borojević zadužio, spomen na njega naglo je okopnio stvaranjem Države SHS. Sve do prvih godina novog tisućljeća ovom velikanu hrvatske povijesti posvećeni su bili tek šturi redci u enciklopedijskim izdanjima. Vrlo šturi i najčešće s krivim podacima i uvriježenim stereotipima poput onoga da je Borojević po nacionalnoj pripadnosti bio Srbin zbog činjenice da je kršten u pravoslavnoj crkvi. Pretpostavka da je taj obred obavljen u parohijskoj crkvi u Mečenčanima također nema uporišta jer je ta crkva sagrađena 1877. godine, odnosno 21 godinu nakon njegova rođenja. O svojoj nacionalnoj pripadnosti Borojević je u više navrata i sam izričito isticao svoju pripadnost hrvatskoj naciji, a Hrvatsku isticao kao svoju domovinu. U duhu nacionalno-integracijskih procesa Pravoslavna crkva je nastojala sve pravoslavne vjernike proglasiti Srbima, pri čemu su se mnogi od njih poistovjetili sa srpstvom. Što ne možemo tvrditi za Borojevića. Prijepor postoji oko mjesta njegova rođenja. Tako da se spominju Umetić i Mečenčani, no veći dio literature se ipak slaže s Borojevićevim tvrdnjama da je rođen u Umetiću.

Koliki je zaborav obavio najslavnijeg vojskovođu kojeg je Hrvatska ikad imala najbolje svjedoči to što enigma oko datuma Borojevićevog rođenja nikada nije uspjela ni dostići status povijesne kontroverze! Javnost i struka ostali su gotovo pa potpuno inertni na to pitanje, dok se u radovima nastalim nakon Borojevićeve smrti uobičajilo ponavljati 13. prosinca 1856. godine kao datum njegovog rođenja. Iza datuma koji se ustalio u historiografiji krije se dopis Općinskog poglavarstva u Mečančanima od 10. lipnja 1917. godine koji je upućen Družbi „Braće Hrvatskog Zmaja“ vezano za postavljanje spomen ploče na Borojevićevom očinskom domu u Mečenčanima. Ali sama spomen ploča nije sadržavala datum njegovog rođenja. Dakle, u hrvatskoj historiografiji je prihvaćen datum rođenja koji je bio naznačen na jednom dopisu općinskog poglavarstva, a svi ostali navodi oko datuma rođenja bili su stavljeni u stranu. Koliko je to ispravno lako se može utvrditi iznošenjem ostalih činjenica i okolnosti u kojima su nastale.

Još i prije Borojevićeva rođenja bila je svakodnevna pojava novorođenče upisati u matičnu knjigu danima nakon rođenja. Na upis se išlo tek nakon što bi dijete preživjelo prve dane i izgledalo dovoljno zdravim za daljnji život, a notar bi često znao umjesto datuma rođenja upisati datum kada je netko od rodbine došao prijaviti rođenje. Ali točan datum rođenja ostao bi u okvirima usmene predaje obitelji. Takvih slučajeva na našim prostorima nije nedostajalo ni cijelo stoljeće nakon Borojevićeva rođenja pa samim time ni dopis male općine u Mačenčanima ne bi trebali uzimati bez rezerve. Već u vrijeme postavljanja spomen ploče, u novinskom članku koji obavještava o tom događaju (Ilustrovani list, br. 45., 1917.) spominje se 23. studenog 1856. kao datum Borojevićeva rođenja. U radovima koji su nastali nakon rata, nailazimo i na druge datume.

Tako u spomen knjizi „Znameniti i zaslužni Hrvati 925 – 1925.“, izdane 1925. godine, poznati hrvatski leksikograf i jedan od utemeljitelja Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“, Vladimir Deželić, kao datum Borojevićeva rođenja navodi 23. listopada 1856. Iste godine u Zagrebu izlazi i prva knjiga „Narodne enciklopedije Srpsko-hrvatsko-slovenačke“ u kojoj nije naznačen datum Borojevićeva rođenja, a godina smrti je krivo navedena. Godine 1936. u Zagrebu izlazi „Leksikon Minerva“, ali u njemu također nema datuma, već stoji samo godina rođenja. Slijedi izdanje „Hrvatske enciklopedije“, u Zagrebu 1942. godine u kojem Slavko Pavičić kao datum rođenja navodi 13. prosinca. To je ujedno i prvi puta da je taj datum objavljen kao službeni datum Borojevićevog rođenja. Očita poveznica je dopis Općinskog poglavarstva iz 1917. godine, a nakon „Hrvatske enciklopedije“ datum od 13. prosinca ulazi i u izdanja „Vojne enciklopedije“ u Beogradu te se dalje nastavlja uzimati „zdravo za gotovo“. Daljnje istraživanje kasnije bibliografije ne bi nas odvelo do rješenja ove enigme pa je stoga potrebno vratiti se u vrijeme Borojevićevog rođenja i vrijeme njegove najveće slave. Ali u tom vremenu se niti jedan od gore navedenih datuma ne spominje!

Što se tiče izvora iz najranijeg vremena u obzir možemo uzeti Borojevićev matični list, pohranjen u Austrijskom državnom arhivu (FA NFA HNK AK/AGKdo. 5. Armee), a kojeg nam je u radu objavljenom 2015. u časopisu „Fontes 21“ donijela Danijela Marjanić. U Borojevićevom matičnom listu stoji datum rođenja 1. prosinca 1856. godine. Taj datum nalazimo i u slovenskom listu „Straži“, br. 64. izašlom u Mariboru 13. kolovoza 1915. godine, ali i u još nekim novinskim izdanjima. Zanimljivo je da se hrvatska historiografija kada piše o „službenom datumu rođenja“ prije poziva na dopis Općinskog poglavarstva u Mečančanima nego na službeni matični list visokog časnika austrougarske vojske. Ali pitanju datuma Borojevićevog rođenja ni ovdje nije kraj.

Za utvrđivanje točnog datuma Borojevićevog rođenja trebalo je posegnuti u vrijeme njegove najveće slave, točnije u prosinac 1916. godine, kada se navršavala 60-ta godišnjica rođenja, sada već svjetski poznatog vojskovođe. Tako važna obljetnica nije mogla promaći pažnji dnevnog tiska, pa u nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista, br. 1698, od 3. prosinca 1916., ispod naslova „60. godišnjica generala-pukovnika Svetozara Boroevića“ stoji: „Jučer je bilo 60 godina, što se rodio u Umetiću u Hrv. zapovj. pete armade Svetozar pl. Boroević.“. Vijest o 60-toj godišnjici rođenja prenio je i tjednik „Ilustrovani list“ (br. 50., 1916.) u kojoj je također kao datum rođenja naveden 2. prosinca 1856. godine. Budući da je iza Borojevića u prosincu 1916. godine već bilo devet Sočanskih bitaka, koje su ga naveliko proslavile, teško je za povjerovati da bi tisak iz tog vremena prenosio krivi datum njegova rođenja.

Osim novinskih članaka i službenih dokumenata, vrijedno je istaknuti i jedan predmet iz Borojevićeve ostavštine koji nam također može pomoći pri rješavanju pitanja datuma njegova rođenja. Riječ je o sablji koju su svome generalu na Sočanskoj bojišnici darovali njegovi časnici. U radu „Sablja feldmaršala Borojevića“, objavljenom u zborniku Hrvatskog instituta za povijest, 2007. godine, Tomislav Aralica nam donosi iscrpan opis Borojevićeve sablje iz kojeg vidimo da je na sablji ugraviran datum 2. prosinca 1916. godine. Aralica navodi da „o okolnostima pod kojima je sablja darovana Borojeviću možemo samo nagađati“ te navodi da su časnici svojim pretpostavljenima takve sablje darivali najčešće prilikom njegova odlaska iz postrojbe, pa slijedom toga zaključuje da datum na sablji „koincidira s razdobljem neposredno nakon završetka devete bitke na Soči (31. listopada – 4. studenoga 1916.)“. No, datum na sablji nam zorno svjedoči o činjenici da su i Borojevićevi najbliži časnici znali da je on rođen 2. prosinca, a budući da se 1916. navršavalo 60 godina od njegova rođenja, sablja je bila više no prikladan poklon zapovjedniku koji je netom po deveti puta uspješno obranio značajnu bojišnicu na Soči.

Potvrdu datuma utisnutog na sablji kao datuma svoja rođenja donosi nam i sam Borojević. U izvješću broj 65 koje je 2. prosinca 1916. uputio Glavnom stožeru general Borojević piše: „Povodom punjenja šezdesete godine mog života vojska me počastila i usrećila pažnjom, koja me duboko ganula. U toj obzirnoj pažnji uviđam izraz njihove odanosti meni kao njihovom vođi i iskaz veličanstvenog vojničkog duha zajedništva, koji nam je u prethodnim bitkama podario moralnu superiornost. Sa čvrstim povjerenjem očekujem budućnost na čelu vojske, svima i svakome moje iskreno hvala.“ Trebamo li veće potvrde o datumu rođenja generala Borojevića od samog njegovog priznanja? Neminovno je da je on sam 2. prosinca smatrao danom svoga rođenja. Sablja nam dokazuje da su i njegovi najbliži časnici taj dan prigodnim darom obilježili 60-tu godišnjicu njegova rođenja, o čemu je pak cijela Monarhija mogla čitati te davne 1916. godine. I na kraju, datum 2. prosinca 1856., i danas stoji kao datum rođenja na njegovu grobu u Beču. A pred svima nama stoji pitanje – može li sve ove činjenice pobiti jedan dopis Općinskog poglavarstva u Mečenčanima?

  • pp:

    Taj čovjek zaslužuje spomenik u glavnom gradu.

  • Kameni:

    Borojevic nije bio jedini general Austr-Ugarske monarhije rodjen i odrastao u Hrvatskoj. Rajmund Gerba je takodjer dosegao cin generala Monarhije. Bio je izmedju ostalog zapovjednik zagrebačkog XIII. korpusa i Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Pravo ime mu je bilo Radoslav Grba, iz ... prikaži još! Plaskog u Lici, sin Jovana Grbe i Mare, djevojacki Djujic.