Blogosfera gospon profesor

Bezglavlje – sotonizam u susjedstvu (3. dio)

Treći i završni dio priče o sotonizmu u susjedstvu.
Objava 05. prosinca 2017. 0 komentara 137 prikaza
Foto: Wikipedia
Foto: Wikipedia
Esbat

Trebao je uslijediti ritual inicijacije. Djevojka sa svastikom na sisi očito je kupila set Alastorovih šalica i majicu, i zakopala glogovo pruće oko svoje zgrade pa se time kvalificirala kao ozbiljna kandidatkinja. Alen mi je objasnio da se članom kovena ne postaje tek tako. Kovenu se pripada dušom i tijelom; veze su čvršće od obiteljskih (za njega nedvojbeno). Vrag je u detaljima: da bi se pristupilo kovenu, kandidat prije toga svakako mora sklopiti svoj osobni savez s Luciferom; potom demon koji je zaštitnik kovena – u ovom slučaju Asmodeus – ‟na neki način‟ dâ do znanja slaže li se s time da dotična osoba pristupi kovenu. Alen mi baš nije znao reći na koji točno način, ali ja ionako mislim da Alastor primi svakoga tko iskešira pare za kristale i ostale parafernalije. I poslušno napravi neku bedastoću a la ovo s glogom. Inicijant mora uvjeriti članove da je na istoj valnoj duljini s njima, da su njegovi interesi sukladni interesima i ciljevima kovena. Svi smo mi jedna velika, sretna obitelj, tako nekako. Uglavnom, inicijacija novog člana je radosni događaj za koven, jer i sotonisti, sve redom veliki individualci, vole kad ih ima više. 

»Priđi, novakinjo!« Alastor se trudio odisati autoritetom. 

Djevojka, a moglo joj je biti dvadeset-dvadesetdvije godine, u dugačkoj crnoj haljini s dubokim dekolteom – uz svjetlost svijeća nazirala se tek tamna mrljica na mjestu tetovaže – ušla je u krug i prišla Debel… ups!, Velikom svećeniku.

»Ako ga imaš, zazovi sad svog osobnog demona, neka nam se pridruži!«

Buduća sestra podigla je glavu i ruke i drhtavim melodramatičnim glasom – valjda se demona ne može prizvati normalnim glasom – počela izgovarati invokaciju.

»Ooo, velika, moćna Lilith, zaštitnice moja, tvoja poslušna sluškinja moli te da uveličaš svojom nazočnošću ovaj svečani čin!«

Lilith, naravno. Opća mjesta. Vidio sam kako se ženski dio ekipe spontano pridružio podignutim rukama. Girls power. Ovo je peti val feminizma. Gotovo je s patrijarhatom i nižim plaćama za iste poslove. Stiže Lilith. Lilith je stigla. 

Alastor je odnekud izvukao komad papira i pružio ga djevojci.

»Čitaj, novakinjo!«

Cura je uzela papir i počela čitati, iritantno patetično, posve primjereno situaciji.

»Ja, Božena Skomrak, ispred svemoćnog boga Lucifera, ispred Asmodeusa, zaštitnika ovog kovena, ispred moćne Lilith… Pred ovdje okupljenima, svojom slobodnom voljom, svečano se zaklinjem da ću zauvijek čuvati našu tajnu… Svečano obećavam da ću raditi na napretku sotonizma u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj, na svaki mogući način… Shvaćam da sam Luciferova ratnica i zemaljski član paklene vojske, i da je ovaj koven moj odred... Obećavam da ću upotrijebiti moje moći i energiju skupa s članovima kovena za uništenje neprijatelja Sotone… Obećavam da ću upotrijebiti moći i energije na dobrobit svakog člana kovena, znajući da će isto biti učinjeno za mene… Za sve ovo, kunem se svojim životom, sada i nadalje, i neka se sve moći koje posjedujem okrenu protiv mene, ako izdam ovo najsvečanije obećanje. Gospode Luciferu, svi Demoni i Moći Pakla, smatrajte me vrijednom. Ave Satanas.«

Alastor joj je prišao i uzeo njezinu lijevu ruku. Svi su se primjetno stišali. Nožem čija je oštrica slabašno bljesnula napravio je rez preko Venerinog brijega na njezinom dlanu. Cura se jedva uočljivo trznula, premda je očito znala proceduru. Odnekud je izvukla tanki štapić, i, držeći porezanom rukom papir, umočila vrh u posjekotinu pa se potpisala ispod netom pročitanog teksta. Prisutni ipak nisu zapljeskali, svi su valjda bili tronuti što je njihova zajednica obogaćena novom članicom, što će zacijelo pridonijeti snazi njihove paklene ćelije. Još ako zna dobro kuhati, uh. Predala je papir Alastoru koji ga je prinio jednoj od svijeća, zapalio i držao u ispruženoj ruci dok nije izgorio. 

»In nomine Domini Dei nostri Satanae Luciferi Excelsi, Amen«, zaključio je.

Time je službeni dio bio završen i prisutni su krenuli redom čestitati novouvedenoj sestri i poželjeti joj dobrodošlicu. Netko je cimao zvonce, a čuo se i zvuk flaute. Kakvi dragi ljudi, pomislio sam. Posjedali smo po okolnim grobovima jer je na redu bila kratka zakuska. Svatko je donio ponešto, bilo je tu sendviča od integralnog kruha s tofuom, plastičnih posudica s miso-juhom, smeđe riže, amarantha i algi, neprskanih smežuranih jabučica iz eko-uzgoja… i, hura!, kolačića od sojinog brašna prelivenih ječmenim sladom. Čulo se hrskanje svježih rotkvica i otvaranje limenki piva. Sve u svemu, u ponešto drugačijoj odjeći okupljene se moglo lako zamisliti kao izletnike na Sljeme.

U ponedjeljak me stara poslala u ribarnicu na Dolac. Po orade. Dok sam hodao prema tržnici, razmišljao sam o Alenu. Jasno mi je da mu treba društvo jer ga u školi uglavnom izbjegavaju; u kovenu ipak ima kakvu-takvu ekipu, ali, dugoročno gledano, računam na njegovu inteligenciju. Ulazeći u ribarnicu, pogled mi je privuklo poznato lice iza jednog od pultova. Čovjek u prljavobijeloj pregači lijevom rukom čvrsto je pritiskao krupnog šarana koji se batrgao, a desnom, u kojoj je držao sjekiricu, trenutak kasnije mu je odsjekao glavu. Rutinski je bacio beživotno riblje tijelo na vagu. Osjetio sam da mi ide na povraćanje. 

_______________________________________________

(Priča Bezglavlje objavljena je u zbirci priča Zagreb Noir (hrvatsko izdanje Durieux; u Sjedinjenim Američkim Državama zbirka je izašla u izdanju Akashic Books).

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.