Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera gospon profesor

S čišćenjem – racionalno: Čistoća je pola – bolesti

"Da budemo posve iskreni, nije jasno je li pravi kućanski problem između spolova to što muškarci neće čistiti ili to što žene hoće".
Objava 27. travnja 2020. 0 komentara 412 prikaza
foto: YouTube
foto: YouTube
Čišćenje

Jeste li primijetili da su među češćim reklamama na televiziji one za kojekakve proizvode za čišćenje? Osim što im se, tim proizvodima, nikad ne dive muškarci (hm, njih zapravo u tim reklamama i nema, osim kakvog zmazanog maminog zlata koje je dotrčalo s igrališta i onih mišićavih animiranih "mistera"), zajedničko im je da se njihova primjena predstavlja u ionako aseptičnim prostorima: na kilometre se vidi da u tim sretnim, besprijekorno uređenim domovima uvijek obasjanima zrakama sunca sve već blista; od prašine nema ni p, od mrlja ni m, jedino u WC školjci, i to kad se pogleda pod sitnozorom, žive neobična stvorenja, neki mali monstrumi, ljigava čudovišta, zla bića nalik likovima izvanzemaljaca iz stripova crtanih 50-ih godina. Ona su prikazana kao neki podmukli podstanari, uljezi koji nam rade o zdravlju, dakle o glavi. I onda zgodna kućanica, nalik jednoj od onih stepfordskih supruga, teško odredive dobi, s kojom bi se trebale poistovjetiti sve gledateljice pred malim ekranima, poput revolverašice hvata plastičnu bocu sa sredstvom za čišćenje – u biti otrovom – i zalije sve zakutke toaletnog stolca, potamanivši tako zle horde mikroba.

To što je ostatak stana aseptičan znači da je, sugeriraju nam kopirajterski magovi, postupak primijenjen i na nj: za svaku površinu u stanu postoji odgovarajuće sredstvo za čišćenje – u biti otrov. Jer, ne preporuča se uporaba gumenih rukavica bez veze, premda o tome možete doznati samo usmenom predajom. Dezinficirana WC školjka predstavlja tako konačnu pobjedu, upravo trijumf uspješne domaćice: nakon što je istrijebila bakterije u kuhinji, pokokala grinje u tepihu i madracima, anihilirala spore i plijesni po kutovima sobâ i masakrirala bacile po kvakama i tipkovnici PC-ja, može se, nakon što se istuširala natrljavši se šamponom u kojemu ima, primjerice, natrij lauril sulfata, formaldehida, parabena i drugih kemikalija – u biti otrova – lijepo razboljeti. Ako pretjeruje, dakako.

A na što nas drugo reklame – iza kojih u ovom slučaju stoji industrija sredstava za čišćenje – potiču nego da pretjerujemo? Pobijemo li kakvim dezinficijensom, kako se bombastično reklamira, 99,99 posto – to bi žensku populaciju koja je ciljana skupina valjda trebalo oboriti s nogu – SVIH mikroorganizama s kojima živimo, pobit ćemo i 99,99 posto onih među njima koji su KORISNI za nas i naše zdravlje. Dobar dio ih je neutralan, ali čak i oni koji jesu štetni indirektno (naravno, ukoliko se prekomjerno ne razmnože i ojačaju) su DOBRI za nas jer JAČAJU naš imunološki sustav. A propos "prekomjernog razmnožavanja": do njega, paradoksalno, upravo i može doći ukoliko se pretjerano čisti, jer i mikrobi razvijaju otpornost na sredstva za čišćenje: najjači prežive, mutiraju i prenose otporni gen na sljedeću generaciju. Razmislite o tome, tema je, je li, aktualna.

Inače, pitanje zašto, kad je riječ o ravnopravnosti spolova, o toj ravnopravnosti baš i nema govora kad se radi o čišćenju, vrlo je zanimljivo. Zaista, zbog čega muškarci u pravilu manje mare za pospremanje od žena? Kakav je odnos spolova prema prljavštini? Retoričko pitanje: tko je lakše podnosi ili čak ignorira? Antropološko-sociološko-psihološka analiza bi nas mogla daleko odvesti (čistoća i red se u svim društvima dovode u vezu sa svetim, pravilnim, dobrim…); za one koje je tema zaintrigirala, preporučam knjigu kulturalne teoretičarke Laure Kipnis, Ženska psiha – Prljavština, seks, zavist, ranjivost (Algoritam, 2009.) čije se prvo poglavlje bavi upravo odnosom žena spram prljavštine. Možda ima nešto u autoričinoj ironičnoj dilemi: "Da budemo posve iskreni, nije jasno je li pravi kućanski problem između spolova to što muškarci neće čistiti ili to što žene hoće".

Dilema je ironična posebice pristupimo li joj iz feminističkog motrišta: naime, čini se da unatoč višedesetljetnoj više ili manje uspješnoj kampanji za ravnopravnost i unatoč nesumnjivim pomacima u raznim sferama, žene i dalje čiste, peru i pospremaju – vidimo to i po reklamama – više nego muškarci. Vješto osmišljene reklame samo tjeraju vodu na taj mlin – subliminalna sugestija glasi: "Ako i tvoj stan i tvoje rublje, draga moja, ne budu izgledali ovako, ako TI SAMA ne budeš izgledala ovako, nešto nije u redu s tobom kao domaćicom, suprugom, majkom i ženom! Stoga, kupi ovo fantastično sredstvo za čišćenje, ovaj pjenušavi šampon, i primi se posla!" Brini o sebi.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.