Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera gospon profesor

Ljiljana Pavlina: Kupila sam klavir sama

Objava 14. kolovoza 2015. 0 komentara 640 prikaza
foto: Meandarmedia
foto: Meandarmedia
Kupila sam klavir sama

Ljiljana Pavlina napisala je veoma dobar, nepretenciozan, ali ne i banalan, pitak, intrigantan, duhovit, “svi-smo-mi-krvavi-ispod-kože“ roman – Kupila sam klavir sama (Meandarmedija, 2015.) – roman koji se čita sa zanimanjem, od korica do korica, i u kojem ima razasutnih zrnaca životne mudrosti, zena, referenci na popularnu kulturu, zapadnjačku filozofiju i mistike raznih provenijencija, uključujući i one koje srećemo za šankom, ima i slatkih intelektualnih cveba, štikleca i viceva, a i psihoanalitičkih uvida u ljudsku psiho(pato)logiju, uz prstohvat “njuejđ“ spike, ali, dakako, uz ironijski odmak. Ima i boli, i to bome u pozamašnim količinama: likovi se muče sami sa sobom, jedni s drugima, uglavnom zbog univerzalnog problema nas ljudi, stvorenjâ zapelih na pola – OK, kako tko – puta između majmuna i anđela: kako se uspješno nositi s osjećajima, nagonima, seksualnošću, i još uza sve to biti savršeno cool, i još po mogućnosti sretan, i imati love, i posao koji volimo. “Kako naći i zadržati ljubav“, kako glasi naslov knjige poznatog psihijatra. Pa, iz vlastitog iskustva svatko od nas zna koliko je to moguće, i koliko dugo traje “savršena“ ravnoteža. Roman je ovom čitatelju djelovao istodobno vrlo suvremeno, up-to-date, dok se u drugu ruku kroz njega provlači neki nostalgični ton, koji evocira neka davna ljetovanja, putovanja izvan sadašnjih granica samo da bi se tulumarilo, neku mladost koje više nema. Podsjetio me također, s obzirom na tematiku pa na momente i stil, na priče Ane Žube – što je u svakom slučaju kompliment autorici – ali Ane Žube na steroidima, da tako kažem, ili možda napušene Ane Žube. Ane Žube za 21. stoljeće.  

Moglo bi se možda reći i da se radi o nekoj inačici chick-lita, kad bi stvar bila tako jednostavna, da ne kažem prosta. Ali, curke se i ovdje naprosto žele zabavljati, s time da beskompromisan pokušaj da se zabave podrazumijeva i žestoke mamurluke i osjećaj praznine u duši, tako dobro poznat nama postmodernim ljudima. U svakom slučaju, u romanu ima podosta ispovjednih dionica pripovjedačice Suzane, žene koja ni u ovo cinično doba ne odustaje od potrage za Gralom, ali glavna fabularna linija bavi se sudbinom jednog braka – te, kako je neki filozof primijetio, najužasnije institucije što ju je čovjek izmislio – koji se dezintegrira i umire u grčevima, dugo, polako i bolno.

Roman bi, u tom smislu, da nije inteligentnih, vrckavih, down-to-earth dijaloga i već spomenutih slatkih cveba, možda ispao ponešto deprimantan, s obzirom na sudbine pojedinih likova – mi smo krhka, nedozrela, zbrčkana stvorenja koja se služe brojnim psihološkim štakama koje nam omogućuju da jedni pred drugima hinimo neranjivost i stabilnost – ali autorica vješto cijelo vrijeme uspijeva, još k tome i lepršavo, kao neka vesela leptirica, balansirati između – in ultima linea – Erosa i Thanatosa pa su tragične dionice – ima i mrtvih – isprepletene s opisima iz kojih izbija nepatvoreni joie de vivre: kad je bal, nek' je bal, tulumi su divlji, ljetne noći su vrele, pjevajmooo do zo-re-e, piju se velike količine piva, alkohola općenito, kava miriše božanstveno, ljubav se vodi, barem tu i tamo, barem poneko, strasno i beskompromisno, na taracama uz more fino se papa..., ali sve samo zato da bi se – u nekom posthašomanskom, posthipijevskom duhu – opuštenije moglo kontemplirati i razgovarati o najdubljim tajnama života, o smislu postojanja općenito, i da bi se ipak moglo prebroditi sve one neminovne padove, sva – ponajprije ljubavna – razočaranja, sve traume koje su sastavni dio života. Riječima glavne junakinje: “Jebem ti veze, brakove i život“.

A tko je Ljiljana Pavlina? “Ljiljana Pavlina, profesorica komparativne književnosti i filozofije, koja je karijeru gradila u novinarstvu, oduvijek nešto piše, no kada više nije imala kome pisati, u kako sama kaže, poznim, 50-im godinama života, počinje pisati sebi. 

Roman Kupila sam klavir sama njezin je prvijenac, a sada radi na svom drugom, ovog puta distopijskom romanu. Kao članici davnih dana aktivnog Kluba mladih pisaca, objavljeni su joj neki tekstovi u dnevnim novinama, u Osijeku u kojem je odrasla i živjela do odlaska na studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi se nakon što je diplomirala, bavila pisanjem reportaža i istraživačkim novinarstvom.

Uz novinarski te urednički posao, bavila se i lekturom te uređivanjem tuđih romana. Trenutno radi kao ghostwriter i za potrebe svog novog romana istražuje tajne birokratskog aparata kao gutača ljudske biti.“

Osobno jedva čekam da izađe.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.