Blogosfera gospon profesor

Ljubičasto krzno

Objava 07. siječnja 2017. 3 komentara 250 prikaza
foto: freewalpapers
foto: freewalpapers
Ljubičasto krzno

‟Zaboravio si me zaliti! OPET!‟ vrisnuo je fikus čim sam se, vrativši se s posla, materijalizirao u stanu. Urlik je višestruko odjeknuo u mom umu: takvu poruku može odaslati samo ljutiti fikus… Srećom, ostatak zelene družine suzdržao se od komentara.

‟Žao mi je, stari moj, neće se ponoviti‟, odaslah mu misao, premda na razini na kojoj me, kao biljka, nije mogao percipirati pomislih kako se ne bih kladio u to. ‟Nitko nije savršen, znaš‟, pomislio sam dok sam kuhinjskom terminalu odašiljao upute o idealnoj kombinaciji hranjivih sastojaka kojima ću napojiti ekipu u levitirajućim teglama.

Još nisam završio, kad mi se pored nogu poče umiljavati moja Milica, netom pristigavši iz neke od naših deset dimenzija gdje je, dakako, lovila miševe. ‟Purpur, dragi, a da iskombiniraš štogod i za mene‟, prela je tarući se. ‟Bez obzira u koliko dimenzija živimo, mačke su uvijek gladne‟, pomislih više za sebe, ali razmaženo stvorenje je već uvrijeđeno nestajalo u susjednoj dimenziji. Sad je vidiš, sad je ne vidiš. 

‟Znaš li‟, obratio sam se fikusu ne bih li ga odobrovoljio, ‟da pojedini znanstvenici tvrde da postoji više od deset dimenzija?‟ 

‟Gluposti‟, odvratio je mrzovoljno. ‟To je nemoguće.‟ 

‟Da, ali slično bi mogao pomisliti neki dvodimenzionalni lik za treću dimenziju, ili trodimenzionalni za četvrtu ili petu. Recimo, netko iz trodimenzionalnog svijeta nikako ne bi mogao napraviti nešto tako banalno kao izvaditi novčić iz zatvorene boce, a da je ne razbije. Zamisli to!‟

Fikus je zatreperio lišćem, a i ostale biljke su zatitrale. Tako se one, naime, smiju. 

‟A što bi tek rekli trodimenzionalci za zbivanja u desetoj dimenziji…? Dakle, ja smatram mogućim, čak izvjesnim, da postoje i više dimenzije!« 

No, biljke su već konzumirale svoj hranjivi obrok.

Zastao sam na trenutak i osjetio kako sam zapravo duboko zadovoljan životom i svijetom u kojemu živim. U svojoj tristo dvadeset i četvrtoj godini krzno mi je još uvijek ljubičasto, tek su mi zalisci počeli žutjeti, što mi daje izvjestan šarm. Vid mi je još uvijek dovoljno jak da mogu, kad poželim, razabrati koloniju bakterija u kutu sobe. Posao u Ministarstvu trgovine Intergalaktičke konfederacije omogućuje mi putovanja s kraja na kraj galaksije. Od kad smo kao civilizacija ovladali praktički neiscrpnim izvorom energije – masivnom crnom rupom u galaktičkoj jezgri – živimo lagodnije nego ikada. Ova zajednica od stotinjak milijardi zvijezda moj je dom i ne bih je mijenjao ni za jednu drugu.

Da, život je dobar u ovom kutku Svemira…

  • Avatar Se vas bum tužil
    Se vas bum tužil:

    Ooo-k, do sad mi je bilo nelagodno tek to kaj je moja trodimenzionalnost, bumo rekli, prevoluminozna u odnosu na društveno poželjne standarde, a sad mi je malo zastrašujuća i sama vlastita trodimenzionalnost. Pitam se gledaju li, nas trodimenzionalne, neke spodobe ... prikaži još! iz dimenzioranijeg svijeta ko Sheldon iz Teorije velikog praska, kad mu je dosadno, onak poluzatvorenih očiju, kao na bridove koji nastanjuju Plošnozemsku? No kakogod, samo se ti Darko zavaravaj, u ovo doba godine, ako mačka nestane u nepoznatom pravcu - ili dimenziji - donesla ti bu male mačiće kroz neko vrijeme.

  • roserose:

    I današnji zaposlenici ministarstva trgovine duboko su zadovoljni životom i svijetom u kojem žive.