Blogosfera gospon profesor

Nečuveno - učiteljica zagovara Darwina!

Polemika oko spolnog odgoja traje, i moguće nam se čini da smo u tim našim javnim polemikama jako moderni, da ne kažem postmoderni, da se o nečemu u našoj sredini debatira po prvi put; polemiziramo tako, dakle,  već nekoliko godina – a svako malo je ta polemika, čini se, na novom vrhuncu
Objava 22. listopada 2019. 7 komentara 2445 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Charles Darwin

Čitam u jednom dnevnom listu kako je kolegica u nekoj zagrebačkoj osnovnoj školi odbila pustiti učenika sa sata zdravstvenog odgoja pa ju je djetetov otac prijavio prosvjetnoj inspekciji zbog, kako piše, ‟diskriminacije, šikaniranja i huškanja djeteta protiv roditelja‟, a kao dokaz naveo je da učiteljica ‟zagovara Darwinovu teoriju evolucije‟ i ‟negira Boga koji je stvoritelj‟. Na stranu sad što je još 1950. papa Pio XII. u enciklici Humani generis započeo proces usklađivanja kršćanske vjere i teorije evolucije, i što je Ivan Pavao II. isticao da se teorija evolucije ne može smatrati pukom hipotezom, jer nije rijetko da gdjekoji vjernik hoće biti veći katolik od pape, kad mu to za nešto treba. Meni je, dakle, uvijek fascinantno kako ljudi s neobičnom lakoćom prihvaćaju iznašašća suvremene znanosti s jedne strane, istodobno odbacujući – s još većom lakoćom – ona iznašašća i spoznaje te iste znanstvene misli kad im se ne uklapaju u svjetonazor što su ga iskonstruirali u svojim umovima, i za koji predmnijevaju da je sukladan objektivnoj stvarnosti.

Tako sam prilično uvjeren da dotični roditelj svakodnevno koristi računalo, ili, primjerice, daljinski upravljač za televiziju, predmete nastale primjenom znanstvenih metoda koje su dovele do razvoja i kojekakvih drugih sofisticiranih instrumenata, primjerice plinskih proporcionalnih brojača (GPC) i tekućinskih scintilacijskih brojača (LSC), kojima se koriste ‟zagovaratelji‟ teorije evolucije pri pokušaju da rekonstruiraju genealogiju ljudske vrste i potvrde Darwinove pretpostavke. Dotični gospodin, antidarvinist, moguće prihvaća da je starost Zemlje kojih 6000 godina, dok se recimo akceleratorskom masenom spektroskopijom može utvrditi starost fosilnih nalaza do 60 000 godina starosti (upućeniji komentatori mogu dodatno pojasniti detalje). Moguće s gnušanjem odbacuje mogućnost rodijačke veze Homo sapiensa i čovjekolikih (sic!) majmuna, koji, i jedni i drugi, pripadaju istom koljenu (Chordata), razredu (Mammalia), redu (Primates), natporodici (Hominoidea), porodici (Hominidae), potporodici (Homininae), a također i tribusu (Hominini), i među kojima je, genetski gledano, razlika manja od 2%, i moguće mu je smiješna pretpostavka da bi spomenuti instrumenti mogli biti precizni i vjerodostojni, ali istodobno nema ni najmanji problem koristiti se računalom i daljinskim upravljačem, predmetima koji su nastali prema istim znanstvenim načelima kao i ovi čije rezultate smatra nepouzdanima ili čak posve nemogućima.

No, dobro.

Ipak se ovdje radi više o seksu, a manje o Darwinu. Polemika oko spolnog odgoja traje, i moguće nam se čini da smo u tim našim javnim polemikama jako moderni, da ne kažem postmoderni, da se o nečemu u našoj sredini debatira po prvi put; polemiziramo tako, dakle,  već nekoliko godina – a svako malo je ta polemika, čini se, na novom vrhuncu – oko toga kakav program zdravstvenog/spolnog odgoja uvesti u škole, jer činjenica jest da su danas već osnovnoškolci putem, što bi rekao Igor Mandić, “inferneta“ izloženi sadržajima koji, blago rečeno, nisu za “malu djecu“, i da do njih dopiru informacije o rastućem broju – tome kao da nema kraja – alternativnih životnih stilova. Na Zapadu, kojemu smo se otvorili, to nije ništa novo; i najbizarniji životni stilovi i čudnovate seksualne orijentacije toleriraju se, samo da se ne propituje previše “srce tame“ samoga sustava: tko kome sjedi za vratom. Otvorili smo se, dakle, tom i takvom svijetu, i sada su ovakvi “kulturološki ratovi“ neizbježni; valja nam se na to naviknuti. Zagovornici ovog ili onog svjetonazora zauzeli su položaje, radikalizirali stavove, visoko podigli uloge i sada se čini da je “win-win“ situacija teško ostvariva. Govoreći u krajnostima: jednima se čini da će se, popuste li, Hrvatska “talibanizirati“ i vratiti u “srednji vijek“ (primjer s početka teksta tjera vodu na njihov mlin), drugima se čini da će moralno pa onda i općenito propasti. Jedni govore o tome da se Crkva previše miješa u svjetovne/političke teme, drugi osjećaju da trenutna vlast provodi ‟protunarodnu‟ pa i ‟protunaravnu‟ politiku. Obje strane se, kad je konkretno o zdravstvenom/spolnom odgoju riječ, pozivaju na “znanstvene činjenice. Teško će se, pozivajući se na “znanost“, doći do konsenzusa, jer se netko svog svjetonazora i svojih uvjerenja nikada neće odreći pa da sto puta “znanost“ nešto dokaže, odnosno, znanost je OK ako se radi o mom računalu, ali nije OK ako potvrđuje da je Darwin mogao imati pravo.

A da se o spolnom odgoju u školama na ovim našim prostorima ne raspravlja od jučer, evo jednog citata iz glasila hrvatskog katoličkog katehetskog društva Kršćanska škola, br. 2, iz rujna 1908. godine:

“Karakteristično je za naše doba, da se i u pogledu seksualnog uzgoja stavilo na posve intelektualističko stajalište, te se misli, da će se pomoću puste poduke o seksualnosti dobiti dobro odgojenu mladež. No to je općenito zastupano mišljenje – velika pedagoška zabluda. Nije današnja mladež podivljala i poludila za seksualnošću s toga, jer nije dosta podučena o tome predmetu, nego je pravi uzrok seksualne nećudorednosti u mladeži, što joj značaj nije dobro i temeljito uzgojen, te se ne može oteti uplivu današnjeg vremena, koje samo teži za užitkom, kao da je to svrha ljudskoga roda“.

Tako dakle! Pa ova naša “suvremena“ polemika uopće nije tako suvremena! Dapače, traje, vidimo, već debelo stoljeće, ako ne i dulje. Neki onodobni “liberali“ su se, znači, s “posve intelektualističkog stajališta“, zalagali za poduku pubescenata o seksualnosti, smatrajući da će to pridonijeti njihovom uspješnijem odgoju, dok su se onodobni “konzervativci“ nad tim zgražali jer da adolescenti ne bi “poludjeli za seksom“ da su – bolje odgojeni. To donekle liči na problem kokoši i jajeta: je li prije bio loš odgoj koji je rezultirao pomamom mladih za seksom, ili je nedostatak seksualnog “uzgoja“ kriv za to što je mladež neodgojena.

Kakav god bio rezultat ove najnovije polemike oko spolnog odgoja u školi, prilično sam uvjeren da ćemo se na tu temu vraćati i sljedećih desetljeća. A kako stvari stoje, uskoro će se otvoriti i nova fronta: kreacionizam vs. evolucionizam.

  • Avatar bradaZG
    bradaZG:

    Dragi autore članka, Darwinova t e o r i j a evolucije. Na vama je želite li vjerovati u nju ili ne. Bar je danas vrlo lako doći do nevjerojatno velikog broja podataka koji ne idu u prilog navedenoj teoriji. ... prikaži još! Krenite od genetike, oprašivanja...

  • Avatar Ernest_Fulir
    Ernest_Fulir:

    Potpuno promasena i iskonstruirana dilema. Evolucionizam i kreacionizam ne iskljucuju jedno drugo. Naprotiv. Evolucija je proces koji je osmisljen i dizajniran od strane inteligentnog Stvoritelja. Iskra zivota i pocetak procesa, te zakonitosti po kojima se on odvija su njegovo djelo, ... prikaži još! a proces evolucije, jednom pokrenut, odvijao se samostalno. Niti jedan izum u ljudskoj povijesti nije nastao a da nije prosao svoje rane, nesavrsene verzije. Tako i covjek, i sav zivot, rezultat je razvoja i usavrsavanja koje se odvijalo u etapama. Od brace Wright do Airbusa 380, sve faze su bile djelo inteligentnog designa. Tako i od amebe, pa do Nikole Tesle, zivot je dizajniran u fazama.

  • steve:

    Imam samo jedno pitanje za one koji zagovaraju teoriju da je covijek postao od majmuna a to je: Kada ce danasnji majmuni koji zive u sumama, prasumama postanu ljudi.