Naslovnica gospon profesor

Sakupljači naljepnica

Objava 24. travnja 2016. 4 komentara 900 prikaza
foto: YouTube
foto: YouTube
Infantilizacija

Prve sličice koje sam u životu sakupljao bile su sličice životinja iz Kraševih čokoladica, one što su se lijepile u Malu enciklopediju u slikama – album Životinjsko carstvo – u kojoj je bilo 250 praznih mjesta za isto toliko sličica. Sakupljao sam ih, paralelno s puževim kućicama, tijekom druge polovice '70-ih godina kratkog prošlog stoljeća, u nižim razredima osnovne škole, i kao dijete sam se tim sličicama – o čokoladi da i ne govorim – i njihovom lijepljenju u album neobično veselio. Bilo je to doista uzbudljivo, raspakirati omot i, kad ugledaš kljunaša čudnovatog ili tapira, uzviknuti, ovu nemam! ili pak, kad naiđeš na pastrvu ili zebru, razočarano zaključiti, opet duplikati! Duplikate, dupliće, nastojao sam dakako mijenjati s drugom djecom-sakupljačima, ali album nikada do kraja nisam popunio. Jednostavno, prebrzo sam odrastao.

U međuvremenu, otprilike do pretpuberteta, sakupljao sam – skupa sa ‟značkama‟ – i sličice nogometašâ – po svemu sudeći trpeći ‟peer pressure‟, jer me nogomet – ta igra u kojoj odrasli ljudi trče za loptom po livadi – ni tada ni ikada nakon toga nije ama baš nimalo zanimao pa i danas bez da trepnem – svakakvih, eto, ljudi ima – preskačem sportske priloge u novinama. Sakupljao sam i sličice grbova nogometnih klubova, i one koje su prikazivale prizore iz veoma popularne serije Sandokan (‟Sandokan, Sandokan, giallo è il sole e la forza mi dà...‟), a skupljao sam – svi su ih u sakupljali – i sličice iz megapopularne serije Povratak otpisanih (Prle, Tihi, Major Kriger...). Bit će da sam skupljao i još neke sličice ili naljepnice, svake godine nudilo se nešto novo, ali sve me to nakon ulaska u pubertet naprosto prestalo zanimati. Moj se život početkom osamdesetih – i to ne zbog smrti druga Tita – ionako nepovratno promijenio; Stvarnost je bezobzirno nasrnula na Djetinjstvo, ne pitajući me za mišljenje, a zapljusnuo me, osim hormonalnog, i Novi val. Polupopunjenih albuma, kao i nekih važnih mi ljudi, odavno više nema (‟Childhood's end/Your fantasies merge with harsh realities...‟).

Naravno, znam da ima četrdeseto/pedesetogodišnjaka koji se svoje sakupljačke strasti sjećaju i danas, i s velikim guštom i nostalgijom, dok njihove supruge kolutaju očima, a djeca se laćaju svojih smartfona, prepričavaju kako su na školskom hodniku razmjenjivali sličice, i koliko im je nedostajalo da popune cijeli album (koji, uostalom, skupa s odabranim brojevima Zagora i Komandanta Marka, čuvaju poput relikvije negdje u regalu, i jednom godišnje pobožno prelistavaju). To je u redu, mogu to apsolutno razumjeti, tu potrebu da se – bilo to i uz pomoć naljepnicâ – sačuva link sa svetim dobom djetinjstva, sa sobom nekadašnjim, sa sobom neopterećenim brigama odraslog čovjeka, možda i s nekim boljim sobom. Uostalom, rijetko tko – čak i oni koji se svjesno odluče kročiti putem, jungovskim rječnikom rečeno, individuacije, putem ljuštenja sa sebe svih onih slojeva ispod kojih se krije autentična osobnost, ona posve jedinstvena i neponovljiva, u čitavom Svemiru unikatna duša – rijetko tko, dakle, stigne barem donekle sazreti, odrasti... (jer, to što živimo u tijelima odraslih žena i muškaraca ne znači da smo i psihološki, emocionalno ili pak duhovno zreli).

Život jednostavno prebrzo prolazi, i ne stigneš se ni okrenuti, još ni album s naljepnicama Otpisanih nisi stigao popuniti, još si zapravo dijete u duši, kad, eto zgodnog nadomjeska. Eto AKCIJE! Marketinški magovi i vračevi koji štuju svetog Edwarda Bernaysa, korporacijski gurui koji se danas ipak kite drugačijim titulama, posve svjesni – jer za njih rade timovi psihologa – s jedne strane u čovjeku duboko usađene djetinje (moguće i evolucijske) potrebe da nešto sakuplja, i s druge činjenice da je nemali broj ljudi emocionalno još u predadolescenciji, svjetlosnim godinama udaljen od izlaska iz ‟samoskrivljene nezrelosti‟, osmislili su – baš poput svojih predšasnika koji su lansirali gorespomenute serije naljepnicâ za dječurliju '70-ih – kako potrošače i kupce u svojim trgovinama još više uza se, po mogućnosti do groba, vezati, kako ih ‟zabaviti‟ i usput ih navesti da – jer to je zapravo smisao AKCIJE – potroše što više, vjerujući da su dobro prošli.

Nude nam tako svakodnevno – već mi je unaprijed lagano muka od dolaska na blagajnu – neke nove naljepnice, s pripadajućim albumčićima. Promatram tako, svakoga dana stojeći u redu, s nekom nejasnom tugom kako blagajnica – zato jer mora – svakoga, bio mlad ili star, pita: ‟Sakupljate naljepnice?‟ Za noževe, lonce, tavice, čaše, sve navodno vrhunsku robu, brendove, luksuz preskup da se plati u gotovini. I, čujte, ljudi ih uzimaju, te naljepnice, po jednu, dvije ili više – ovisno o tome koliko su robe kupili – neki pomalo rezignirano, ali poslušno, disciplinirano, neki pak – vidi se na njima – s pravom sakupljačkom strašću, ‟čujte, isplati se, ne‟, ili ‟joj, hvala, moj muž skuplja‟... Ono, pa ionako svaki dan kupuju u istom dućanu, zašto da ne iskoriste dobru priliku, i još razvesele dijete u sebi?! ‟Imate karticu?‟ pita rutinski kasirka kad dođem na red, a ja počesto sasvim neljubazno, makar gospođa ništa nije kriva, ne odgovaram, ili odbrundam sebi u bradu kako je nemam, i ne želim je imati, i da nisam dijete da sakupljam naljepnice, i da se ne dam infantilizirati i svim lancima i lančićima koji me sputavaju dodati još i neke nove, NE, hvala!, ne sakupljam naljepnice ima već skoro četrdeset godina, i odbijam se pod krinkom AKCIJE i ‟isplativosti‟ pretvoriti u poluhipnotiziranog  Homo consumericusa, i ne želim dragocjeno vrijeme svojega života, više ni jednu jedinu minutu, potrošiti na sakupljanje naljepnica.

Ali, što ovom narodu drugo preostaje nego da sakuplja naljepnice? Perje je odavno sakupio i na sigurno pospremio netko drugi.

  • Avatar Se vas bum tužil
    Se vas bum tužil:

    A čuj Darko, nisu baš samo bezvezarije to što možeš ušićariti putem naljepnica, bodova. Ja sam oduvijek bila nekak nemarna s tim skupljanjem, nije me zanimalo skupljanje samo po sebi i nikad nisam dospjela doći na više od nekoliko brojeva ... prikaži još! Tine, kasnije su mi razvlačili ploče kak se tko sjetil. Pa i sad sam šlampava s tim naljepnicama, karticama. U domaćinstvu koje čine tjedni migranti i terenci ( ma ne oni u garaži, neee) i dobro dođe svaka putna torba, skupljali smo one neke ININE naljepnice a nekak je baš mene dopala ta dužnost (on zatvara poklopac rezervoara i pali motor, ja spremam naljepnicu). Dok sam se ja sjetila gdje su naljepnice, ostale su samo neke pojasne torbice. Tavice na akciji, a tavica nikad dosta, frka dok su se našli bodovi iz Konzuma. Pocupkivanje ispred blagajne Emmezete pri nabavi sezonskog kontingenta potrepština, dok se sjetim da sam uopće izvadila karticu (jer je on u prethodnoj sezoni nosio vrećice, a ja spremila friško odštancanu karticu i istog trena to izbacila iz glave)... Osjećam se ko pokisla kokoš kad moramo izdvojiti veću količinu perja jer karticu, naljepnice, nemrem naći ili više ne vrijede. Dobro, usput rečeno, volim te male bračne razmirice, ono, evo vidiš kad si ti iznad toga, zgodna prilika da i ja punim glasom krenem nabrajati... Ali eto čak se i ja uspijevam nekako disciplinirati u vezi toga, dobro dođe, kužiš. Naravno da si u pravu sa svime, samo ilustriram kak izgleda to tonjenje u spiralu vjernosti trgovačkom lancu. Ili hipnotiziranosti. I onda kad netko stvarno osjeća snažan poriv protiv toga, a kamoli ako nekog fascinira, ili tješi, skupljanje naljepnica ili stvari. Lako se dođe do gomilanja i nepotrebnih stvari. Gomilu tako kupljenih stvari trgovački će lanci ponosno preimenovati u odraz vjernosti kupaca. Tjeskoba i konzumerizam u sistemu su spojenih posuda, poznata stvar. Blago si ga nama, mi smo jedno takvo savršeno društvo (pa funkcioniramo, zar ne?) gdje su glavna pokretačka snaga, alfa i omega gospodarstva, potplaćeni i tjeskobni ljudi. Koji onima drugima omogućuju da skupljaju perje, možda isto iz čiste tjeskobe, ali...

  • budd:

    Čini mi se koliko god iskvaren,a u nedostatku bolje alternative, konzumerizam i ne izgleda toliko loše. Barem imaš mogućnost izbora, opciju nesudjelovanja, koliko god teško bilo nesudjelovati. Možeš ugasiti tv, komp, ne uzimati naljepnice, ne kupovati ništa. Nije li to ... prikaži još! divno?! I bolje nego ostale isključivosti i dogme koje se nude na "tržištu". Birati između 100 opcija (uključujući i ništa od navedenog) ili biti prisiljen uzeti samo jednu. Konzumerizam je samo ogledalo ljudske psihe. Poput "sfere" iz istoimenog filma koja svakom tko ju dotakne materijalizira podsvjesne misli. Hoće li nastati nešto grozno ili lijepo ovisi isključivo o konzumatoru. Uglavnom upadamo u čarobni krug vlastitih želja i strasti, dok nam se sve to ne zgadi. Kao autoru ovog članka. To je tren malog sazrijevanja...Hvala konzumerizmu na tome.

Message