Daisy Pozitivka
Dijana Karabašić

Daisy Pozitivka

Dijana Karabašić Više o blogeru | Uredi
O blogeru

Dijana Karabašić

Rođena sam 22.7.1981. u Prijedoru, Bosna i Hercegovina. Neki drugi život je to bio. Imam malo uspomena iz prekinutog djetinjstva. U travnju 1992. mama, brat i ja smo došli s "tri vrećice" na "godišnji" dok se rat ne smiri kod tate koji oduvijek radi u Jastrebarskom. Ubrzo smo shvatili da to nije bio godišnji i nismo se više nikad vratili jer nismo imali gdje. Od tada gdje god idem nosim sve što mogu i pakiranje mi je noćna mora i uvijek želim ponijeti sve jer nikad ne znaš koliko ćeš ostati! Od tad možda i moja ljubav prema fotografiji jer su ostale samo 3 sačuvane slike iz djetinjstva pa jako volim fotografiju, uhvatiti trenutke, detalje i dokumentirati uspomene. Fotografiranje je jedan način izražavanja kao i pisanje. I jedno i drugo volim. 

Završila sam Makroekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i završavam postidplomski studij Upravljanje marketinškom komunikacijom na istom fakultetu. Profesionalno, moja orijentacija su marketing i komunikacije i uživam u profesionalnom stvaranju, usavršavanju, kreativnom razmišljanju i realiziranju.

Nisam uvijek 100 % pozitivka jer život nije uvijek sladak, ali da nema gorkog, ne bi ni slatko bilo slatko. Ovisna sam o dobroj, pozitivnoj energiji i takve ljude volim imati oko sebe. Nastojim da kroz moj blog kola uvijek neka pozitivna poruka jer na kraju dana sreća se povećava kada se dijeli pa tako i pozitivna energija se širi kada ju dijelimo!

 

Fascinirana sam pričom iz mitologije o Feniksu i nalazim uvijek inspiraciju i lekcije i u padu i u dizanju. Inspirira me ljepota svega što vidim oko sebe, ljudi, osjećaji, priroda, more, more, more, životinje... Što sam starija, to se inspiracija povećava, buja i otud moj blog. Pišem o svemu što me u nekom trenu potakne. Moj blog je vrtlog tema iz svakodnevice, a nekad samo moj tijek misli.

Sve je počelo spontano, tako nekako najviše volim. Kako uvijek nešto pišem, na poticaj kolegice Marijane Mijat koja je rekla da bi bilo vrijeme napokon da to negdje kanaliziram, počela sam pisati blog. Prvo uz ruku na kočnici jer nije lako izložiti se tako javno, no ubrzo sam se počela osjećati ovdje kao doma i mogu reći da je blog jedno odlično iskustvo jer postaneš neustrašiv u izražavanju, argumentiranju i također naučiš puno toga. Putem čovjek naleti na puno "krivina", ali bitno da stigne gdje želi. Ja sam stigla.

Pisanje me čini sretnom. Razmjena ideja, mišljenja, iskustava i konstruktivna rasprava ono su što je dobrodošlo u komentarima.

Dok ne izroni neka zbirka priča ili roman, čitamo se na blogu!

Dobro mi došli!

Blog postovi

Message