Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

balans bejbe, balans.

Objava 29. listopada 2016. 3 komentara 1000 prikaza
Volimo se kak labuda dva!
Volimo se kak labuda dva!
Volimo se kak labuda dva!

Obožavam muziku. Svi u obitelji ju vole. Ujutro kad ustanem prvo palim radio. Nekada započnem dan plešući na neku omiljenu stvar, pjevam i plešem kao da sam na omiljenom festivalu i zora se budi, a mi svi još plešemo i osunčani smo, na koži nam sol i mirišemo na još, još, još samo malo... U bivšem uredu je stalno svirala muzika, uvijek neko novo DJ otkriće. Tako smo otkrile Lukasa Greenberga. Lajk po lajk i čovjek me dodao na Facebook, izmijenili smo par rečenica i mada ne dodajem nepoznate ljude njegova pozitivna energija me privukla. Ubrzo sam postala dio tog njegovog virtualnog života i pratila njegove dane, putovanja, nastupe, nove mixeve i njegovu ljubav prema psu čije fotke je stalno objavljivao. Po povratku s mora primijetila sam neku čudnu aktivnost na njegovom profilu i malo mi je trebalo da shvatim... da su to izrazi sućuti.

Lukas je umro. Iznenada. Od srčanog infarkta. Mlad čovjek koji je na svakoj fotografiji bio nasmijan, pun života, energije i čija muzika je uveseljavala mnoge. Danima samoj sebi to nisam mogla objasniti... Mislila sam da je možda neka zabuna, greška. Ali nije bila. Moj omiljeni DJ je napustio stage. Puno prerano.

Takvi događaji uvijek me dramatično resetiraju. Uvijek me preusmjere ako sam se izgubila. Čovječe, kako smo glupi! Brinemo oko takvih gluposti, trošimo vrijeme bezveze, a zapravo smo svi tako krhki. Ono što daje kvalitetu životu je ono dobro u njemu – dobri ljudi, dobri trenuci, dobre stvari i dobri osjećaji. I na to se trebamo fokusirati. Ne možemo možda promijeniti svijet, nepravdu oko nas i puno, puno toga. Ne možemo ponekad imati ni život kakav smo željeli, sanjali... Ali ne trebamo gubiti energiju na to ni na žaljenje. Trebamo uživati u onom dobrome. Još više. Trebamo vidjeti ono što je tu i što imamo, one koji su tu i koje imamo. Imamo i one koji nisu više s nama kroz ljubav koju osjećamo i djela koja su nam ostavili, osjećaje koje i danas bude...

Uživajmo! Stisnimo se čvrsto ovdje i sada jer to je jedino u što možemo biti sigurni! Ne mogu to samoj sebi dovoljno puta ponoviti, ali trudim se živjeti tako da me u mojim nitima vodiljama ne zaplete nešto i da me ne izbaci iz ravnoteže. Ni nedostajanje. Ni žaljenje. Ni tuga. Ni sreća. Ne letim previsoko kao Ikar...

balans bejbe, balans.

Muzika je besplatni balans. Odvede me na putovanja. Osvajamo i otkrivamo neke nove vrhunce. Inspirira, motivira, diže. I zato hvala za muziku Lukas! Vikendom mislim na one koji nisu s nama i koji mi fale. Volim misliti da je nebo otvoreno za naše dobre misli, želje i pozdrave. I ovaj vikend uz omiljenu glazbu, pogledavam prema sunčanom nebu zahvalna i sretna jer sam imala divne ljude u životu i jer ih imam i danas makar kroz uspomene. A imam i sebe, i to nije malo. Treba sam sa sobom biti u redu kako bismo mogli svoje, ali i tuđe neravnoteže procesuirati. Sve je to samo test. Drugi ljudi su test i njihove sjebanosti koje otresaju na sve druge osim da sami sa sobom provedu koji razgovor. Šteta je trošiti energiju na takav način kada možemo voditi ljubav zar ne? Nekada smo zaista svi sjebani, ali ono što nas razlikuje je kako to rješavamo i rješavamo li uopće. Kako bi rekla Madonna "I'm not your bitch, don't hang your shit on me." Pa zašto su onda ljudi neuravnoteženi? Je li to dio njihovog karaktera i nema im pomoći? Zašto se istresaju na druge?

Jer im, unatoč svemu i svima, nedostaje ipak ljubavi. Ljubavi prema samom sebi prije svega.

Imajte se rad.

Danas samo ljubav. Strgana sam malo od puno previše raznih obaveza, ali sam sretna i ispunjena. Sama sam se uštekala u svoj punjač energije i dižem se. Jučerašnja ljubavna priča, čiji sam svjedok bila, toliko me oduševila da mi je duša puna. Pjevušim i smješkam se. Ja sam Ljubav. Jimmy Stanić i njegova supruga Barbara ispričali su svoju romantičnu priču u bajkovitom Zrinjevcu i pokazali da su i danas kak labuda dva! Toliko emocije u jedno kasno radno popodne na jednoj klupi ljubavi... Mogu samo biti sretna što sam sposobna osjetiti tu energiju! Divno je!

Ja imam svoj neki privatni zen u kojem mi je najveći i najvažniji cilj održavati ravnotežu u životu. Kao neki mali bonsai vrtić gdje šiškam i njegujem ono meni bitno. I to je možda samo meni bitno, ali to je jedino bitno. Nekad mi netko kaže da sam luda jer sam vesela i vrckasta, sa stresom i gužvom se nosim s osmijehom, ali iskreno - meni je najbitnije da sam u tom svom nekom balansu između pozitivne ludosti, rastopljenosti i energije te užurbane, stresne svakodnevice i ljudi s druge strane.

Zadnje vrijeme me oduševljava moć samokontrole. Prije bih reagirala na gluposti, ali sada štedim svoju energiju i usmjeravam ju puno bolje nego prije 10 godina. Nekad prije bi me mučili i kljucali drugi ljudi kao Prometeja, nepravda bi me žderala i slon bi mi sjedio na duši. Patila sam baš onako dramatično grčki... Sada, s nešto više godina zaista primjećujem kako je lakše kontrolirati sve utege koji nas izbacuju iz ravnoteže i vuku na dno. Bilo da je riječ o egzistenciji, poslu, ljubavi, ljubavnicima, prijateljima, seksu. Ako si čvrst sam sa sobom, onda te nesigurnosti ne pokolebaju, ostaješ u ranoteži. Ponekad te nešto izbaci, ali bitno da se vratiš i da si dosljedan. Svatko od nas ima svoj način. Kad gledam u najljepše oči na svijetu, osjećam toliko ljubavi da bih mogla cijeli svijet zagrliti. Ali to je zato jer proživljavam sve vrlo intenzivno. Ponekad je to strašno, ali je i divno jer me ljubav kao mantra, energija, hrana, snaga, ponekad i slabost, drži u ravnoteži s ovim ludim svijetom vani.

Svatko je jedinstven mozaik sastavljen od bezbroj dijelova. Netko bitan je upravo netko tko voli taj mozaik kao cjelinu makar mu se možda neki komadić neće svidjeti. Ja baš volim mozaike! Svi ti dijelovi su jedna cjelina u ravnoteži. Da nisu u ravnoteži, pukao bi mozaik, ne bi ga bilo moguće spojiti.

Bitno je ne trošiti energiju na krajnosti jer nema savršenog, samo savršeno izbalansiranog između raznih dijelova koji čine cjelinu. Bitno je biti dosljedan sebi i biti iskren prema sebi i drugima. Bitno je ne poletjeti previsoko kada nam ide dobro, ali i ne potonuti preduboko kada nam ne ide nikako. Tome nas zapravo i uči istočnjačka filozofija, a pošto oni žive najduže – sigurno ima nešto u tome. Previše se trošimo u ekstremima, a premalo fokusiramo na balans u svim životnim aspektima. Danas pronalazimo puno bezdana u kojima se gubimo ponekad, ali sve je to život. Moramo pronaći nešto što nas diže iz tog pepela. Meni je to neka moja mantra. Nekada je ista. Nekada svaki dan imam novu. I ponavljam to. Ponavljam. Ponavljam uporno dok ne ostvarim zacrtano. Nekada je mantra i muzika koju volim i koja me puni i snaži. Imam tu moć da dopustim muzici da djeluje kao melem. Baš me bilda iznutra bilo da slušam Linkin Park ili Metallicu na najjače ili slušam deep, soulful house u nekom mellow, chillout modeu i playlistu Lukasa Greenberga na Mixcloudu. Jednostavno se prepustim. I opustim. Besplatno je. Ništa ne košta. Here comes the sun little darling...

opusti se. 

Opuštanje je najbitnije kako bismo maksimalno uživali i bili produktivni u svim sferama života. Ako smo živčani, rastrojeni i rastreseni nema šanse da možemo uživati u potpunosti. A opet, ako ništa ne radimo da to promijenimo smatram da je to neodgovorno. Prvo - neodgovorno prema samom sebi jer se ždereš sam, stradat će ti zdravlje kad tad. A drugo - neodgovorno je prema ljudima oko tebe koje maltretiraš svojom negativom i frustracijama. Nije lako naći balans, zato je puno lakše istresati se na druge i biti napet i stalno s prstom na okidaču. Svi mi imamo trenutke ludosti, ali jedno su iznimke, a drugo kad to postane redovni modus operandi.

Vrijeme je dragocjeno. Nikad dovoljno vremena. Potrebno je dobro balansirati sa svim našim privatnim, poslovnim planovima kako bismo na kraju dana ipak bili ispunjeni, a ne zamoreni strkom i panikom. Blansiranje sa svime i svima je ključ uspjeha. Balansiranje s ljudima, vremenom, stvarima, sa samim sobom. Kada smo u ravnoteži, onda smo najopušteniji.

Ako nismo opušteni s nekim, bilo da je riječ o prijateljima ili nekim intimnim partnerima, ljubavima, ako ne možemo biti što jesmo - onda sigurno nešto nije u redu. Ne nužno s tom osobom ili s vama. Ali nešto nije u redu s organizacijom vašeg vremena jer biti s nekim s kim ne možeš biti svoj, sigurno ne čini nikoga sretnim. Biti netko drugi zanimljivo je jedino u krevetu u dogovorenim scenarijima na obostrano zadovoljstvo. Ali glumiti da si nešto da bi te netko želio, volio, htio - gubitak vremena.

Fokus. Fokus. Fokus. 

Ako paničarite, vrištite, vičete i fokusirate se na problem umjesto na rješenje - nećete biti produktivni i nećete riješiti brže problem. Ali ukoliko se saberete i fokusirate na rješavanje problema, onda ćete zasigurno biti efikasniji.​ Ako se fokusiraš ne krive stvari, krive ljude, sigurno nećeš na takav način pronaći balans. Ali ako se fokusiraš na ono dobro, ono što te čini sretnim i zadovoljnim, e onda si na dobrom putu.

Treba naći balans. Svatko ga nađe na svoj način. Ako se fokusiraš na ono što je bitno, ne možeš pogriješiti.

Zvuči jednostavno, ali nije. Ja svaki dan krećem ispočetka i to je jedini recept za uspjeh - biti uporan jer jedino se tako čovjek nauči dočekati na noge i ostati u ravnoteži.

Vjerujte mački, ona zna. Puno puta je pala kako bi se naučila dočekati na noge.

  • Deleted user:

    Prava topla priča :) Sad znam, na koga me asocirate po stilu pisanja - na Brunu Šimlešu:)) Što se tiče "žderanja" vlastitim frustracijama i negativnom emocijama, to sam na vlastitoj koži osjetio i znam kako je to.

  • Deleted user:

    dobrooo....jako dobar text u sivilu ostalih