Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Gdje ode ljubav poslije prekida?

Objava 14. listopada 2014. 2 komentara 1200 prikaza
Should I stay or should I go...
Should I stay or should I go...
Should I stay or should I go...

U ciklusima. S ciklonama. S anticiklonama. Ljubav. I neljubav. 

Gledam ovog ljeta varljivog toliko puta kako se predivan dan pretvara u kišni dan. Sunčano plavo nebo zamijenilo je olovno sivo. Kiša samo što nije. Ili već je. Mijenja se vrijeme. Na očigled. 

Sve je u ciklusima. Sve se mijenja. Pogledajte ženu u ciklusu. To je neka hormonalna sila koja te diže i spušta i ne možeš utjecati na nju. U jednom trenu ti se jede torta, u sljedećem jedeš kisele krastavce i ciklu. U jednom trenu si opijena srećom, u drugom te opere tuga. Tih nekih dana kad hormoni upravljaju nama. 

Ciklusi. Sve je u ciklusima. Niti jedna cesta nije bez krivina. A ni jedna žena. Ni muškarac.

Tako se mijenjaju i ljudi. Tako se mijenja i ljubav. Samo što odbijamo prihvatiti da je to tako. Jedan dan te volim i na kraj svijeta te vodim. Drugi dan te ne volim i nema me više. Um odbija povjerovati da se prevario. Ideš korak po korak unazad i misliš gdje si pogriješila jer uvijek je najlakše sebe kriviti. 

A može li ljubav biti pogreška?

Nekada nam se jednostavno u pravo vrijeme i na pravom mjestu dogodi kriva osoba. A nekada mislimo da je osoba najbolja na svijetu, no sve ostalo je krivo. Pa ne uspijemo. Nekada se sve čini savršeno, no nikako nam ne ide. Krajevi glasni, bučni u svojoj tišini, uvijek su tužni premda je svaki kraj, neki novi početak. Nekada je kraj jednostavno neizbježan. I ja bih voljela da traje zauvijek naša zajednička sreća. Ali nekada jednostavno nažalost ne traje. 

Nekada nam se nešto lijepo i novo dogodi kad zatvorimo vrata nečemu što odavno ne diše ili nas kao uteg vuče na dno. Tu smo zbog dobrih stvari. A one loše nas guše. Možda nas u snu uguše te loše stvari onoga MI. A možda preživimo sve bure i oluje i naša ljubav na kraju bude jača. 

Bilo bi jednostavno da postoje pravila i da ih jednostavno slijedimo. Ali pravila nema. 

Nikad nije sve savršeno (ponavljam - nikad nije sve savršeno). Ono što vezu čini savršenom je volja dvoje ljudi da rade na njoj jer im je stalo, jer se vole, razumiju, poštuju i cijene i žele dijeliti vrijeme i prostor sa svojim partnerom. U dobru i u zlu.

Koliko takvih znate? Ja nažalost premalo. Pišite mi kako vam je lijepo, kako ste sretni i zaljubljeni i kako je to divno! Treba nam takvih toplih priča svima! Pisat ću vam i ja takve priče - ako ćete vi meni :-) 

Pitam se nekada gdje se presele leptirići iz trbuha? 

Kako je moguće da emocije tako brzo nestanu? U čemu je kvaka? Jesmo li polako se gasili, odumirali i onda jednostavno nestali? Ili je bio to neki brzi, čisti, kiruški rez?

Ima raznih prekida, brzih i sporih. Više sam za brze varijante, ali s obzirom. Nema prekida sa šlagom. Niti jedan prekida nije lagan, nema ugodnog prekida, možda su samo iznimke ti neki sporazumni prekidi kada ljudi ostaju prijatelji nakon što nestane ljubavi. I to je fino i sa stilom. Sigurno da je to bolji način nego kada ti netko srce pregazi tegljačem. 

Pitam se - gdje ode ljubav kada nestane? Gdje ode ljubav poslije prekida?

* * * 

Hej, nestala je ljubav?

- Pa gdje je otišla? 

Ne znam.

- Pa kako ne znaš? Kad se to dogodilo? Kako se to dogodilo?

Izmigoljila se jednog jutra iz srca i otišla je. Iznenada, kako je i došla. 

* * *

Uvijek je netko iznenađen i ne primijeti da se prišuljao kraj. Ili postoje ljudi koji žive dugo u nekom kraju. Kraj je nekada dugo trajao. A nekada je bio brz, ali ne i bezbolan. 

Svaka je ljubav prava dok nam je super divno i krasno. A kad dođe do kraja, onda je katastrofa i loše sve, a pljujući po toj ljubavi, pljujemo po sebi. 

Bilo je dobro dok je trajalo. Ako je ružno završilo, treba nekome duže, nekome kraće za oporavak. Ali vrijeme je najbolji melem. Svako iskustvo nas čini. Ne možemo pobjeći od neizbježnog kraja, bez obzira koliko voljeli početak i sredinu.

Nekada jednostavno vrijeme proguta NAS. Ostane ON. Sam. Ostane ONA. Sama. Nestanemo MI. 

I stvarno,  gdje ode ta silna ljubav kada poslije prekida?

Samo u ladicu sjećanja ili negdje na nebu postoji mjesto, postoji raj i postoji pakao i za naše ljubavi? 

Želim neku lijepu priču, vašu, moju, nečiju, bilo čiju, samo neka je lijepo, iskreno i slatko da nas opije ljubav! Do tada jedna drugačija. 

U nastavku jedna moja kratka priča stara više od godinu dana. Nije autobiografska, nisam imala toliko ni početaka ni krajeva, ali sam evocirala taj osjećaj života mrtvih veza. U zadnje vrijeme previše nekakvih prekida i dugih krajeva bez kraja, s puno odumiranja. 

Kraj može biti odlična inspiracija za bolji početak. I tako ga treba gledati. Skupiti komadiće sebe i raširiti krila za novi let. Destinacija: Ljubav. 

Život mrtvih veza

Sjedili smo za stolom nekad omiljenog kafića, sada samo kafića. Znali smo oboje da je gotovo, no oboje nismo poduzimali ništa da NAS dokrajčimo. To MI dugo već nije disalo. Umrli smo negdje putem.

Bila je to prirodna smrt. Nije bilo bolesti - nitko nikoga nije povrijedio niti prevario. Prirodna smrt koju smo neprirodno prihvatili, tj. nismo ju prihvatili iz tko zna kojeg razloga. Možda zbog toga kakvi smo bili dok smo bili živi MI. A bili smo jednom najbolji... O nama su priče pričali... 

Legli smo sada svaku večer jedno pored drugog u krevet, ali bili smo sami. Ne sjećam se vremena kada nije bilo tako. Ne sjećam se vremena kada po cijele noći nismo spavali, a ujutro smo ustajali čili i veseli.

Više nisam osjećala njegov miris. Pored mene je bilo živo biće, disalo je, bilo je toplo, ali ja ga nisam osjećala jednako kao što on nije osjećao mene.

Nije to bilo ništa loše, ništa strašno ni tužno čak. Puno gore je bilo to što nakon svih tih godina nismo mogli pogledati istini u oči. Ovako smo se mogli razvlačiti u nedogled bez ikakvog smisla. Ponekad sam mislila da ćemo ovako zauvijek. Mislila sam i da nema bolje niti da ima drugačije.

Što je smisao uopće, možda je u besmislu smisao tješila sam se. Smršavila sam pet kilograma dok nisam ni trepnula jer sam izgubila apetit za njega, za nas pa tako i za hranu. On je nestajao na nekoj drugoj razini. Postajao je sve više siv. Sva njegova crna boja postala je siva. Moja omiljena crna...

Dani su se vukli, pretvarali u tjedne, tjedni u mjesece dok jednog dana jednostavno nisam prestala disati... 

  • zagor27:

    matematičkim rječnikom .......... miješate kruške i jabuke ....... ljubav ne nestaje ........ pogledajte baku od 80 g. kako se brine o svojoj kćerki od 60 g. da se nije dobro obukla, da mora paziti na sebe itd. Uglavnom, i nakon ... prikaži još! 60 godina brige i paznje prema svojoj kćerci, iako i ova već ima 60 g. majka se nastavlja brinuti i voljeti svoju kćer. Zato nemojte mješati kruške i jabuke. Emocije, poput požude, strasti ......... su one koje idu čas gore, čas dole. ..................... Najljepši primjer ljubavi kršćanima je dao Isus. Iako su ga razapeli, on ih nije proklinjao, već je molio za njih. To je ljubav Oca, jer oni koji su ga razapeli su njegova djeca, tada su bili zločesti, nisu znali što čine. ......................... Zato je Isus i rekao, voljeti one koji vas vole nije nešto posebno, to svi čine, kriminalci, zločinci ......... no voljeti i one koji vas nevole, e to je već nešto posebno .................. također ....... pravila postoje ........ Isus ih je pojednostavio .......... Voli boga ....... Voli bližnjeg ................. zar stvarno mislite da je mislio da Boga volite danas, a već sutra ili u sljedećem trenutku da vaša ljubav nestane ??? ..................................... Voljeti nije lako, pisao sam vam stih onog pjesnika ............... put ljubavi je toliko uzak da njime može proći samo jedan ......................... u ljubavi dvoje postaju jedno ............. no, to zahtjeva odbacivanje svog ega, zato ljudi nemogu voljeti . Već ratuju za "moje", moja vjera, moja rasa, moja religija, moja domovina . Je li Bog crtao granice i pisao po zemlji koji dio je čiji ?????????????????? Ne. To su učinili ljudi, oružjem. Zbog svoje pohlepe, ovo je moje, ja ću to osvojiti. Svi smo mi došli na zemlju na isti način i ostajemo na njoj tek jedno jako kratko vrijeme, jedan tren, ali mi bi prisvojili sebi komad te zemlje. ................................. za ljubav treba puno truda, energije, odricanja ................ a koliko god nam partner bio lijep, brzo će nam dosaditi ................................ žene obično "padaju" na laži, macho tipove ........... a one "mlakonje", dobrice ..... zaobilaze ............. poslije se žale da su ostavljene ........................... onog trenutka kada shvatite što treba tražiti, naći ćete to bez problema ................................. a sve dok su vaša mjerila za traženje pogrešna, nailazićete na pogrešne ................... jer je sam start bio krivi ....................................... želim vam puno sreće i ljubavi ............... koja nije ciklična :)

  • zagor27:

    Majke i očevi vole svoju djecu jer su njihova, vole oni njih i kada su "nestašna", ne odobravaju oni njima nestašluke (u izuzecima i to postoji) no zbog toga ih ne prestaju voljeti ................. zato jer su njihova, imaju obavezu ... prikaži još! prema njima ............ umjetnici vole svoja djela ......... poljoprivrednici svoje plodove ........ uložen je trud, naš, naša ljubav ............ kad nam partner dosadi, neda nam ga se slušati ........... i to što ne zatvara zubnu pastu nam jako smeta ............... uglavnom .................... kao i uvijek ........... kad su naši ........ sve im je oprošteno ......... ali ako nisu naši ............. jao njima ...... onda su najgori .... makar su sto puta bolji od naših ........................ nažalost tako neki pričaju i o bivšim partnerima ................ bivšim religijama (kod prelaska na druge religije) ........... to je naša slobodna volja ..................... gradovi pogoduju čestom mijenjanju partnera i razvodima, dok su razvodi na selu nekada bili prava rijetkost, nažalost bilo je tu i nasilja nad ženama koje se prešutno toleriralo ........ no uvijek će biti onih koji potvrđuju pravilo