Blogosfera Daisy Pozitivka

Hrčak u utrci s vremenom i obavezama

Kažu da što smo stariji da je vremena manje i da brže juri. Premda nam se često tako čini, to nije istina. Dan i dalje ima 24 sata, ali mi imamo vjerojatno više obaveza, planova i želja. Apetiti nam rastu i trčimo da stignemo sve jer sve se mora stići! Ili? U toj utrci se čovjek lako pogubi u svom tom moranju i stizanju. Stigne li se taj čovjek zapitati je li sretan? Stigne li uopće biti sretan?
Objava 21. siječnja 2019. 0 komentara 282 prikaza
Foto: Dijana Karabašić
Foto: Dijana Karabašić
Dijana Karabašić

Ne stignem ništa! Koliko puta to čujete ili koliko puta to izgovorite? Vrlo često, prečesto. Što više to ponavljaš, to kao da još manje stigneš. Postane ti mantra. A kad mantraš sve stižem/sve ću stići/skoro sve ću stići i sve je ok, to djeluje pozitivno i gura te naprijed. Ne stignem ništa je kao crna rupa koja te proguta nakon milijun puta što to kažeš. S tim stavom, odmah si osuđen na propast.

Ali s druge strane, ne mora to biti ništa negativno. Prije sam se opterećivala ako nisam stigla sve što sam zamislila. Nije stvar da nešto nisam stigla, nego sam zapravo odabrala vrijeme za nešto drugo. Možda i to da ne radim ništa, ali to ništa mi je nešto značilo jer sam napunila baterije. Umjesto da sam pospremila, završila sam na spontanom druženju s prijateljima. Umjesto da sam bila u nabavci, odmorila sam se jer sam bila umorna. Umjesto da sam pogledala film, zaspala sam. Umjesto da sam ostala kod kuće, završila sam do kasno vani plešući s društvom. Umjesto da sam stigla sve ili da sam stigla ono što sam si zacrtala, završila sam negdje drugdje, s nekim drugim i bilo mi je lijepo i sretna sam. To je ono bitno. Da ti je lijepo, da si sretan, ispunjen i zadovoljan jer bez obzira što ti je bilo na listi, dan te odveo možda drugim putem i sretna si na kraju tog istog dana. Nije li to najbitnije? Da te nešto usreći? To ne znači da se ne stignu podmiriti sve obaveze koje imamo ili da ih zanemarujemo. To jednostavno znači da je važno imati i fleksibilan pristup planovima, obavezama i životu.

Ne prihvaćam riječ MORAM. Ne prihvaćam riječi NE STIGNEM. Umjesto toga kažem da ništa ne moram, ali da sve mogu. Taj zaokret u komunikaciji, djeluje mi toliko motivirajuće. To mi djeluje pozitivno i nemam otpor prema tome što obavljam, a svi imamo draže i manje draže obaveze. Umjesto toga da konstantno kao hrčak koji se vrti u svom krugu govorim da nešto ne stignem, reći ću što stignem, nabrojati čak i biti zahvalna što sam sve obavila. Stignem biti sretna i zadovoljna i kada sve na svojoj listi obaveza ispunim, ali i kada ne ispunim. Ako u sebi akumuliram bilo kakvo nezadovoljstvo, neće mi biti dobro. Ako se stalno kritiziram, sigurno se ne motiviram. 

Nedavno sam razmišljala o tome moranju i stizanju. To nas koči i ograničava jer sve shvaćamo kao obavezu, utrku, ToDo listu bez kraja. Nešto si sami nametnemo, nešto obitelj, nešto društvo. A kada se opustimo malo, čiste glave, mirne duše, napunimo baterije, budemo malo fleksibilniji i spremniji improvizirati, sigurno smo motiviraniji ostvariti sve što nas čini sretnima, sva moranja slatka i manje slatka. Kad je sve na svom mjestu u glavi, stignemo sve na tom uvijek punom popisu ostvariti. Za mene djeluje, probajte i vi jer sve možemo, a ništa ne moramo ;)

U novu godinu nisam ušla s novim odlukama jer su mi dobre i ove stare pa s njima nastavljam, a i vama želim sve dobro koje zaslužujete.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.