Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

I Hitler je imao curu, a ti si sama!?

Objava 28. rujna 2014. 9 komentara 1046 prikaza
Foto: Goran Jakuš/Pixsell
Foto: Goran Jakuš/Pixsell
Foto: Goran Jakuš/Pixsell

Ne razmišljam previše o svom popularno nazvanom single statusu, ne režem si vene i ne smatram se nesretnom niti frustriranom zbog svog statusa. Pišem blog kojeg čita nekoliko stotina ljudi, nekad i tisuću i nekoliko stotina. Hvala vam što me čitate. I kad već pišem zašto da vam lažem. Možda bi bilo dobro da pišem da sam nesretna i da tražim nekoga tko će ugrijati moje usamljeno srce? Da iskoristim blog za to? Jer ljudi ne vjeruju kad kažeš da si okej i da si prihvatio da nemaš nekoga premda ti je voljeti najomiljenija aktivnost na svijetu i ljubav najdivniji osjećaj. Ali nema Čovjeka Čarobnjaka i ako dođe super dobro je došao, ali ako ne dođe, preživjet ćeš. Začudo. No ljudi misle drugačije. S tobom Dijana nešto nije u redu. Nije da me briga što misle, ali dobra je tema i aktualna jer me opet netko ispitivao zašto sam solo. Kao odabrala sam biti solo, a zapravo sam odbila čovjeka svog života, sam tak jer mi je super kuhati za jednu osobu. Hmmmmmm... Ljudi. Vječna inspiracija. 

Ljudi me potaknu jer vrlo često se zna dogoditi da me pitaju uz ono što čekaš - jer očigledno nešto čekaš ako si solo, čekam rasprodaje jedino, eto to čekam; pa pitaju  što s tobom nije u redu - jer s tobom nešto nije u redu kad si sama, a imaš 133 godine; u čemu je problem - jer problem je ako si solo u društvu u kojem je stopa razvoda nikad veća; kak to da ti nemaš dečka - jer što je cura bez dečka, čak je i Hitler imao curu; ti tak voliš tovit&tetošit i ono bla bla bla bla i super si čupa čups, a solo si - nešto nije u redu, možda si manijak jer solo si, a gle ni Jack Trbosjeka nisu otkrili, tko zna kakve duhove skrivam u ormaru! Sigurno je i on bio u vezi! 

Razmišljam je li problem u meni, jer to je najlakše - sebe okriviti, to i drugi vole raditi. Zapravo ne razmišljam na takav način da sam ja kriva niti da radim nešto krivo jer ako ne možeš biti otvoren i iskren s nekim, onda mene takav odnos ni ne zanima. No u današnje vrijeme baš sudeći po pričama i iskustvima najbolje se igrati, okolišati, manipulirati i biti pauk koji plete mreže dok ne uhvati žrtvu. Kao neću mu se javljati da ono on bude zagrijan jer ako se ja javim onda će on ono vidjeti da sam zagrijana a to nije dobro. Pa jesi zagrijana ili nisi? Čemu skrivati? Zašto? Je li će odnos biti bolji ako se natežemo mjesecima i igramo kako bismo shvatili napokon na kraju kada padnu sve maske da zapravo nismo jedno za drugo. Imam previše godinda da bih fejkala. Mene to umara. Bitna mi je kvaliteta svakog odnosa - prijateljskog ili ljubavnog. Bolje imati jednu prijateljicu koja je kvalitetna kao osoba nego 10 koje nisu. Bolje biti sam nego fejkati odnos, vezu, brak. Ako ste na kraju dana kvalitetno sami pa barem znate s kim ste! Možda mi nema tko uvijek pomoći kada trebam promijeniti tešku plafonijeru, ali tako ti je pao grah stara! 

Sinoć pričam s prijateljicama o čemu drugome nego o muškarcima jer se oko toga svijet vrti, zapravo ne, moj se vrti oko hrane ali simpatične su te priče pa se uvijek nasmijemo pokušajima i nekako iz priče dolazim do zaključka da se svi volimo kriviti za neke stvari, a možda nam samo nedostaje sreće. Puno divnih žena znam, zaista dobrih, dragih, pametnih, sposobnih, snažnih, normalnih, a sve su same. Znači nisu glupe, nisu plitke, nisu površne, nisu sponzoruše, ali su solo - i ja ne mislim da imaju neki problem. Zašto bi takve žene krivile same sebe jer su same? Zbog čega? Zbog društva? Zbog toga što selo nešto priča?

Vrhunac je kad ti kažu da imaš visoke kriterije. Jedini kriterij je da je normalna osoba. Pa što znači normalna osoba. Pa da me voli, da me razumije, poštuje, cijeni, voli, voli, voli, da je pažljiv i gentleman i zvijer i da uz njega dobijem set noževa. Okej, može i bez noževa premda mi fakat trebaju. Ono što me zapravo privuče nekome je vrlo jednostavno - kada s nekim mogu razgovarati o svemu i svačemu i zezati se i smijati, privlači me osobnost, karakter. Bilo bi lakše da me privlače mišići i automobili jer toga ima više. 

Ili ono ti imaš svoje ja. Pa čije ja da imam? Onak, što, kak? Je li zločin imati svoje ja? Pa imam svoje ja, ti imaš svoje ja. Možemo imati ono MI. Ali i ne moramo. Nema forsiranja. 

Ti si lajava, muškarci vole tihe žene. Neka ih onda samo vole. Ja sam glasna. A s obzirom da pišem blog, prva stvar kad me progooglaju je blog koji ispada minus jer se navodno prestraše jer imam mišljenje o svemu. 

Ti si kriva jer te se muškarci boje jer si pametna i sigurna i sposobna. Pa dobro, onda neka se boje, muškarac kojem ne imponira snaga jedne žene za mene nije muškarac nego eunuh - a to baš nije nešto što želim. Masi žena to govore. Tebe se boje. Ti si kriva. Ti djeluješ kao da ti nitko ne treba. Muškarci vole žene s kojima mogu lako manipulirati. Seriously??? Zamišljam kako bi bilo da ja volim muškarce s kojima mogu manipulirati, koje mogu dresirati kako se to lijepo veli. Ehhhh, sada bi mi usisavao Gajbicu, brisao pod, ribao kamenac, štednjak, pobrisao prašinu, napravio ručak, a lijep je dan pa bi mogao prozore oprati i vrata također. Zamišljam da ga stavim na lajnu i vodim u šetnju gradom i trepćem da mi kupuje što želim jer to znači lako s muškarcem, navodim ga da mi kupi one najljepše štikle, crne, sjajne, visoke. A on je tako sretan i malo priglup jer tko normalan bi dopustio da tobom netko manipulira. Jel to sreća? To tako ide? Idemo manipulirati pa tko manipulira taj je sretan? Je li zaista sreća imati partnera koji radi sve što želiš? Nikad nisam to na takav način gledala. Možda je u tome kvaka. Što je najbolje/najgore, znam takve ljude koji manipuliraju, ali ne djeluju mi sretno, djeluju mi kao da nikad nisu zadovolj(e)ni, a to i sami pokazuju. 

Kažu da muškarce treba dresirati. Neki dan na nasipu sam vidjela puno pasa koji su tamo na dresuri. Neki su bili zavezani, neki su tamo vježbali to što vježbaju. Ne znam jel postoji neki poligon za muškarce pa da uzmem nekog koji je zavezan i samo čeka da ga izdresiram? Mene to nekako ne privlači. Ja volim mačke jer su svoje, divlje i ne možeš ih dresirati. Ali se maze najslađe. Ne bih ni voljela da ju dresiram jer volim njen slobodan duh, posebna je i svoja. Ali ima ljudi koji vole dresirati druge ljude. Tu sjedi. Tu budi. Sad dođi. Sad skoči. Sad budi. Kakav pakao. Zaista.

Kaže prijateljica ona je kriva - tako joj kažu ljudi oko nje - da bira krive muškarce. Pa koji su krivi? Pa nema te osobe koja bi pikla prstom direkt u znate što! Pa svi želimo biti sretni! Jesu li žene svjesno mazohistice pa ono srljaju u ralje kretena? Sumnjam. Možda ima nekih koje vole daj šta daš pa završe s nekim samo da nisu same pa su i onda nesretne. Ali nije nitko kriv što je sam, osim ako nije neka poremećena, zla kučka, ali znam neke i sve su udane... Dakle - nije ni to. U čemu je kvaka.

Kažu joj vi žene volite zločeste dečke i onda patite. I? U čem je problem ako žena voli, želi divljeg konja vranca koji se ne da odsedlati i što sad? Hoće li vezati nekoga tko se vezat ne da? Neće ako želi biti s njim, bit će s njim ako želi baš zbog toga kakav je. A onog trena kada žena poželi pripitomiti nekoga tko je u svojoj biti divlji, tu je kraj zabave i početak patnje, tada se pati. Nemaš kaj stara mijenjati. Ili budi s njim divljim ako želiš ili kupi čivavu. Žene vole snažne muškarce, to ne znači da je netko stoka i zato zločest. To znači da je gentleman kad treba, a zvijer kad treba. Simple as that. Žena voli možda odjuriti na motoru u suton s onim bad boy kuharom koji je mrnjau u onoj novoj reklami nekog showa koji ne gledam (klik ovdje ak želite baciti oko na kuhara i isprintati si poster za ured), ali samo zato ako se s tim tipom dobro osjeća. Ako se ne osjeća dobro s nekim, nema te velike motorčine na koju će sjesti i otići s takvim tipom. To je pravilo. A ne da žene ne vole dobre dečke jer su dobri dečki dosadni. Nije istina. Dobri dečki, gentlemani nikada ne izlaze iz mode. Stvar je u kliku - ili ga osjetiš ili ne. Dobar odgoj nikad ne izlazi iz mode. Žene ne vole dosadne muškarce. Muškarci ne vole dosadne žene. A dosadan može biti i zločesti dečko koji priča samo o svom autu, svojim lovačkim pothvatima i svojim mišićima bez obzira kako dobri mišići bili. I sad sam vjerojatno grozna jer me ne zanimaju auti, koliko treba je ulovio svojim lasom i koliko proteina i plankova treba da se dobije takav six pack. 

Još jedna super stvar kad ti netko veli - ti si zajebana, ono vladaš prostorom i sigurna si u sebe - i veli ti to kao da je to mana. Pa šta bih trebala biti nesigurna? Trebala bih biti miš? Skrivati se iza nekoga? Odmah mi se zamrači pred očima na takve stavove da žena mora biti submisivna u takvom smislu... Imam ja svoje slabosti, daleko od toga da nemam, ali imam debel zaštitni oklop od safira. Ja sam jedino miš kad sam u kinu i nešto je strašno, neka akcija, e onda fakat jesam miš, stalno se trzam na neke iznenadne stresne scene što je loše ako si na dejtu u kinu, ali to mi je refleksno da se cimnem. Nedavno sam tako odskočila kad su se vrata tako glasno kasno navečer u staroj zgradi rovinjske bolnice zalupila da mi je bilo neugodno, srećom bila sam pored kolege pa smo se samo smijali na moj račun.


Zaključak: Zajebana sam. Otvaram si sama vrata ako muškarac nije gentleman da to napravi u našem romantičnom hodu oko vruće kaše. Nije mi problem pronaći stol u restoranu. Hodam dignute glave jer mi je bitno držati se ispravno, a ne zato jer sam puna sebe. Nije mi problem platiti račun. Znam što želim i ne čekam da mi netko kaže što želim jer kako će on znati kad želim ćevape, a kad sushi. Znam što ne želim. Nije mi problem ako se netko ružno ponaša prema meni to mu dati do znanja, fino i sa stilom, nikad bezobrazno jer ja sam dama. Dama koja će ostati zauvijek sama.  

Nekako u ovim godinama shvaćam da ljudi dosta procjenjuju tebe kao osobu na temelju toga jesi solo ili ne, jer čim si solo, nešto s tobom nije u redu. Neki ljudi se i srame biti solo i ne osjećaju se ugodno jer su sami, a društvo te apriori stavi u ladicu "solo. nešto nije u redu". Bez obzira što najgore osobe koje sam upoznala u svom životu su osobe u vezama i brakovima, kada si solo društvo smatra da s tobom nešto ne valja. Nisu svi naravno isti, ali u pričama se uvijek kaže ona je frustrirana i zločesta jer je sama. A kad pogledam ljudi su zločesti ili ne, nevezano za status veze. Stvar je toga kakva si osoba. Samo ljudima treba dati priliku prije nego im se stavi oznaka "solo si jer s tobom nešto nije u redu". 

Sve je u redu. Samo se nismo još našli. Možda se ni ne nađemo, nije ni to kraj svijeta i razlog da ne živimo.

Ne postoji neka komuna u koju će potjerati solo ljude kao gubavce. Doduše bilo bi dobro da postoji neko mjesto tipa Remetinec, samo veće, da potjeramo sve zle ljude. Stvar je samo u tome kako se osjećate i kako se nosite sami sa sobom i svojim statusima. Ja sam trenutno u vezi s Gajbicom u kojoj živim i slavimo godišnjicu za koji dan. Mene to čini sretnom jer sam u njoj uvijek na sigurnom. Punim baterije i guštam. 

Dakle, ja sam Dijana, ja sam single i ja sam zajebana i nenormalna jer da je drugačije imala bih nekoga, sudeći po društvu. Ali kad pogledate malo bolje - želite li se zaista uklopiti u ovo društvo? Ponekad želim samo pobjeći od ovog i ovakvog društva na pusti otok. Samo s kuharom iz jezikove juhe - jer netko mora kuhati ;-) 

Uostalom kad malo bolje pogledate i Hitler je imao nekoga, Hitler je nekome bio privlačan za vezu. Može to značiti da sam ja gora od Hitlera. Dijana Grozna. Nije ni to pravilo. Nema pravila. Pravila sami definiramo. Ja imam pravilo: Biti sretna s riječima i djelima koje dolaze od mene. To mi neće platiti račune, ali me čini Čovjekom. Na to mogu djelovati, a "selo" će pričati što god želi, to je ono što "selo" radi. 

A ako želite nekoga dresirati, udomite psa iz nekog azila i napravite dobro djelo jer dolaze hladni dani.