Naslovnica Daisy Pozitivka

Imate li lager za dopisivanje?

Objava 06. svibnja 2017. 0 komentara 0 prikaza
Foto: Shutterstock
Dijana Karabašić
Foto: Shutterstock

Nedavno s dragim ženama sjedim na terasi ugodnog mjesta i pričamo o svemu i svačemu. Jedno od onih laganih druženja, opuštenih, neopterećujućih, poput najfinijeg Millefoglie iz Rovinja. Easy... Sve te moje žene su 30 plus, neke slobodne, neke zauzete, zanimljive i lijepe, pametne i sposobne, posebne svaka na svoj način. Pričamo o nekim loverima, ljubavima, trenucima i kako smo zapravo svi nekada više ili manje imali lager za dopisivanje. Nekada je tu bilo na lageru nekoliko tipova i fascinantno je da se često svi javljaju u isto vrijeme, a nekada nema nikoga, vlada zatišje pred oluju na lageru. Zaključak naše diskusije nije da je nestao lager, samo su ga zamijenile kvalitetnije interakcije jer u 30-ima je sve puno konkretnije, stvarnije i moram priznati ljepše. Lager za dopisivanje u dvadesetima je nekako puno intenzivniji i zanimljiviji, a vjerojatno je to i neizbježna faza iz koje nešto naučimo. Kokteriramo i hrabri smo na riječima. Znači li to da nam lager dosadi s godinama nemam pojma, ali nije to ni bitno. Ono što me zaintrigiralo je zapravo što taj lager za dopisivanje znači.

Imate li lager za dopisivanje ili ste ga imali?

Pričam s drugom ženom koja ima malo više godina od nas i koja mi kaže jednu važnu i nepobitnu činjenicu kako je bilo nekad i kako je sad. Prije nije bilo niti lagera niti dopisivanja. Naravno, dijelom jer nije bilo mobitela, ali najbitnije – prije su ljudi bili konkretniji. Nisu bezveze trošili vrijeme na puko dopisivanje koje u vrlo velikom broju slučajeva ne vodi nikuda. Nije problem dopisivanje niti taj lager. Problem je što previše takve komunikacije vrlo često znači ništa od stvarne realizacije.

Ne tako davno bilo je - vidimo li se ili ne. Prije je bilo ako mi se sviđaš, želim te i vidjeti. Danas, možeš se dopisivati s nekim svaki dan tjednima, mjesec dana i kad dođe do trenutka – hoćemo li se vidjeti, sve padne u vodu. Ispadne da je to bilo samo dopisivanje mada je prštalo od energije, zanimljivih tema, pametnih razmjena mišljenja i seksi detalja. Lako je navući se jer dopisivanja znaju biti poprilično omamljujuća i zavodljiva. Lako je nekad pomisliti kada se dopisujete da je ta osoba savršeno upakirana u dopisivanju – baš to što želiš. Ali kada dođe do toga da i neko real time druženje dogovoriš i stvarnost podijeliš s tim nekim s lagera – ljudi se povuku. Zašto?

Boje li se ljudi ili jednostavno ne žele ništa više od redaka komunikacije u mobitelu ili računalu? Ako ne žele ništa više osim dopisivanja, koja je poanta toga? Koje je zadovoljstvo u tom dopisivanju? Ispunjavanje rupa i praznina u nečijem vremenu i životu? Dizanje ega? Takvo dopisivanje mi je poput praznih kalorija. Pruža zadovoljstvo u tom trenutku, ali poslije si prazan, nema koristi niti nekog kvalitetnog ispunjavanja. 

„Kad se netko s tobom samo dopisuje, znači da nema potrebu vidjeti se s tobom. I da mu zapravo jedino popunjavaš vrijeme, prazni hod.“ – kaže ona.

I mislim si to je to. S nekim ljudima se samo možeš dopisivati jer popunjavaš neko vrijeme i nikad ne dođe do nečega.

Ja sam tip koji voli pisanje i pišem gdje god stignem kada sam inspirirana, bilo da je riječ o društvenim mrežama, blogu, post-it papiriću, zabilješkama u nekim bilježnicama ili mobitelu. Meni to nešto znači, volim to i inspiriram se na razne načine i na raznim mjestima. Ipak, nikada ne bih interakciju s nekim koga želim svela samo na dopisivanje. Bolje ne upadati u taj vrtlog jer netko može biti i povrijeđen. Može mi se svidjeti netko s lagera za dopisivanje tko samo želi biti na lageru i za dopisivanje. A ja možda želim popiti kavu, prošetati ili slušati proljeće s njim. Mene ne uzbuđuje da se dopisujem s nekoliko tipova ili s jednim ako ne mogu vidjeti kako mu oči sjaje i vidim li u tom sjaju ono što mi se sviđa. Možda se i ja nekome sviđam kada se dopisujemo, kada čita moj blog, ali jedino može znati je li mu se sviđam, ako me upozna in real life.

Dopisivanje je zavodljivo, ali kada nekoga vidiš, osjetiš njegovu energiju, tek tada znaš (nekad odmah, nekad kasnije) želiš li mu dati svoju ruku i hodati rukom u ruci nekad u neko predvečerje. Na slikama i na riječima možemo svi biti lijepi i jaki, a u stvarnosti?

Stvarnost je druga priča. 

Dogodilo mi se prije par godina da sam imala mali crush na nekoga s kim sam se dopisivala. Blog je kriv za sve. Počelo je oko bloga i pisanja. Jako pametan i sposoban tip što me uvijek privuče. Na kraju je ispalo skroz pogrešno i u stvarnosti nemoguće za realizirati.

Jednostavno cijela ta ideja dopisivanja nije mi zanimljiva. Ne bih se osjećala dobro niti željeno da imam vezu koja se odvija i oteže dugo na whatsappu, viberu, messengeru i slično. Kada sam na mobitelu, provodim vrijeme čitajući zanimljive i kvalitetne sadržaje i inspirirajući se. Ako je riječ o nekom početku s nekim i ako se dopisujemo, onda ne volim dijeliti ono što se dijeli u stvarnosti preko poruka. Ali ako dijelim s tim muškarcem stvarnost, onda je to druga priča naravno i kada si nedostajemo i ne vidimo se, tada ćemo komunicirati na sve druge načine.

Nepobitna činjenica kod dopisivanja je ta da sve relevantno na kraju ipak mora biti face-to-face. Ako ne idemo prema tome, kuda onda idemo? Zašto otežemo to dopisivanje? Možda su neki ljudi stvoreni samo za to. I nekada nam to treba. Nekada smo u fazi textinga i sextinga i sve je vrlo alluring. To je sve dobro ili loše, ovisno samo i isključivo o tome je li vam godi, je li vas čini sretnima - vas i samo vas. Nije bitno što drugi misle o tome jer vaš mobitel je vaš mobitel tj. vaš lager. Ako ste vi sretni i nikoga ne povrijedite svojim postupcima - go for it. Ne trebate se nikome objašnjavati niti opravdavati. 

Možda ćemo s lagerom za dopisivanje saznati djelić jedno o drugom, ali sigurno se ne može shvatiti kompletna osobnost preko poruka i što je najbitnije – može se puno toga krivo interpretirati. Biram biti konkretna. Kako bi rekao Elvis – it's now or never. Ako želite nekoga upoznati, odvedite ga na iće i/ili piće i pitajte što vas zanima, ispričajte što želite.

Lager za dopisivanje može biti zanimljiva, korisna i seksi uvertira, ali ako predugo to traje i ako se samo na tome sva komunikacija bazira, tada je gubitak vremena. A vrijeme je dragocjeno. S kim ga provodimo u stvarnosti, a s kim na mobitelu – govori puno o vrijednosti odnosa.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message