Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Je li lijepo ponašanje izašlo iz mode?

Je li izumrlo? Ili se polagano gasi, blijedi kako postajemo zreliji pa svijet doživljavamo u njegovoj sirovosti koju ako maestralno opisuje Bukowski.
Objava 17. rujna 2020. 2 komentara 1222 prikaza
Proizd, Korčula
Proizd, Korčula
Proizd, Korčula

Razmišljajući proteklih mjeseci o bitnom i nebitnom, iskristaliziralo se više nego ikada nešto najbitnije, kao temelj svakog dobrog odnosa. Izronilo je kao biser iz blata, kaljuže svakodnevice pune briga, problema, stresa, neizvjesnosti, natezanja tko je u pravu, tko nije, tko će dobiti više, tko će dati manje... Iz tog mulja koji se lijepi, ako se ne obranimo, za naša tijela i dušu, izronilo je nešto sjajno. Nešto što kad kažeš zvuči demode jer lijepo ponašanje u današnje vrijeme kao da izumire. 

Lijepo ponašanje je kao biser. Rijetko je nažalost. Biseri imaju neku dobru energiju i volim ih nositi i uvijek me asociraju na lijepo ponašanje. U teškim vremenima najviše dolazi do izražaja, ali i najviše nedostaje. 

Je li lijepo ponašanje u modi? Je li izumrlo? Ili se polagano gasi, blijedi kako postajemo zreliji pa svijet doživljavamo u njegovoj sirovosti koju tako maestralno opisuje Bukowski. Jer on dobro kaže, to zaista je tako, stvarnost je surova, nije to pretjerivanje. Ali kako u svemu tome ostati svoj, ostati čovjek, zadržati dobre vrijednosti i vjeru u kaosu, ponašati se kako treba, činiti dobro? Toliko je izazova oko nas i u nama. 

Lijepo se ponašaj. Lijepo ovdje znači dobro, ispravno. Prema sebi, prema drugima, nije li to najvažnije u interakciji? Iako, što je dobro lavu, nije dobro jelenu. Što je dobro mišu, nije mački. Tako i kod ljudi svatko ima svoju verziju istine, dobrog i lijepog.

Je li takozvano suvremeno vrijeme usisalo lijepo ponašanje u neku crnu rupu? Jesmo li evoluirali da bi se loše ponašali jedni prema drugima? Je li tako lakše, brže, sigurnije?

Pa se okujemo raznim oklopima da ne bi ništa došlo do nas, ali ne dođe ni loše ni dobro i čemu onda taj oklop? Izloženost i dobrom i lošem najbolje iskuje ratnika života jer i dobro i loše čine život autentičnim.

Nedavno me uhvatio pljusak dok sam se vraćala s posla, natovarena torbom, laptopom i vrećicama iz dućana. Ono kratko vrijeme kad je prvi val samo naizgled bio završena priča. Prvo je kiša lagano padala pa sam čak i uživala. Baš volim osjećaj kiše na koži. Međutim, kad je počela padati jače, ja nisam imala ruku viška da se nekako ogrnem, nisam mogla trčati u visokim potpeticama da ne padnem, elegantno odjevena i malo manje elegantno natovarena hodala sam po tom pljusku što sam brže mogla. Kiša je toliko padala da mi je nepoznat čovjek stao na semaforu i pozvao da uđem (ne, nisam tako luda da uđem iako je simpatično), nepoznata žena me pozvala ispod kišobrana da me dovede do zgrade. To mi je bilo toliko simpatično da se i sada smješkam kad se sjetim. Ušla sam u stan mokra do kože smijući se. Uljepšali su mi dan ni ne znajući.

Iako se čini da je svijet poludio, otišao kvragu i da samo psihoza diše oko nas i sada, baš sada, u ovo čudno vrijeme u kojem živimo ljudi jesu sposobni biti ljubazni, dobro se ponašati, dobro i lijepo. Ljudi jesu ljudi. Samo što su stres, psihoza i negativa jače emocije. To je nešto što se potencira, to izaziva pozornost više sigurno nego priča o pokislom mišu koji vjeruje da će i mačak biti dobar. Uostalom, nije li lijepo maštati o ljepšem svijetu, a svojim primjerom djelovati i napraviti mjesta ispod kišobrana kad krene da lije kiša svega što nas muči.

Negativa je uvijek snažnija emocija, strah uvijek više paralizira, nego što ljubav opušta. Možemo li to mijenjati? Možemo, ali za rad na tome treba strpljenja, a toga je danas jako malo. Uskoro će se strpljenje prodavati po cijeni skupljoj od zlata u nekoj budućnosti koja će doći iza nas.  

A bez obzira jeste li pokisli ili ne, možete se nasmijati nekoj sitnici zbog koje vam je oko srca toplo bilo. Postali smo osjetljiviji što je potpuno normalno uz sve što se dogodilo od proljeća. Više nego ikada nam treba lijepo, dobro ponašanje. Ove godine, kao da nam je koža postala tanja, strpljenje još više, a tanki smo i sa živcima, razumijevanjem, poštovanjem prema drugima. U vrijeme kada to nikad nije bilo važnije, osluškujem, gledam i osjećam koliko je prelijepo i koliko čisti ovaj svijet upravo – lijepo ponašanje. I svaki put, i najmanji primjer zasja svojom ljepotom i podsjeti me - kako je lijepo! Čak i kada se sjetim nečeg iz prošlosti što je gotovo sretna sam jer - bitno da je nekad bilo lijepo. Tješi me i to jer ipak... bilo je lijepo. 

Ne znam je li u modi lijepo ponašanje ili ne, nije ni bitno kako drugi dišu i kako krive Drine. Znam da se mogu tješiti time da je kod mene uvijek upravo to – lakmus papir odnosa. Uz modernu mantru jer treba se lijepo ponašati, ali i preživjeti u "modernoj" džungli – do no harm, take no shit.