Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Jeste li za online upoznavanje?

Objava 02. prosinca 2014. 0 komentara 1134 prikaza
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Znači li biti online - biti dostupan? 

Zadnjih godina društvene mreže brišu sve granice komunikacije i povezuju vas sa svima svugdje. Facebook je samo jedan od mogućih „prozora“ za izjašnjavanje, debatiranje i dijeljenje stavova, razmišljanja, fotografija, videa, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Može biti inspirativan ukoliko pratite neke zanimljive "proizvođače sadržaja", a može biti i opterećenje. Sve ovisi kako se postavite. Kao i u svemu u životu.

I blog je jedna zajednica koja okuplja oko nekog sadržaja. Može biti inspirativan, zabavan, zanimljiv i koristan i takve sadržaje volim pratiti. Zapravo, jedino takve sadržaje i pratim - one koji me mogu inspirirati i naučiti nečemu. Sve ostalo je gubitak vremena. A vrijeme je dragocjeno. 

Sve te društvene zajednice/mreže dovode i do toga da ti "ulijeću" ljudi koji su za kavu, čaj, topli zagrljaj i koješta. Pitanje je samo jeste li za to ili ne. Je li vam online upoznavanje okej. 

Online upoznavanje/uletavanje postaje "normalan" dio svakodnevice. Postoje ljudi koji smatraju činjenicu da ste online na nekoj od mreža ekvivalentnom tome da ste dostupni. Nekada bi vam netko prišao, sada si štedi vrijeme, trud, energiju time što te doda na nekoj društvenoj mreži (druga stvar je hoćeš li ga prihvatiti) i na taj način uspostavlja prvi korak. Svidjelo se to nama ili ne, društvene mreže su otvorile takav način "uletavanja", koketiranja, flertanja i slično. 

Jeste li vi za online dating? 

Facebook kao jedna od vodećih društvenih mreža u zadnje vrijeme predstavlja i svojevrsno mjesto za upoznavanje i prvi korak do prvog susreta s nekom novom osobom. Suvremeno vrijeme dovelo je do veće dostupnosti informacija o nekome i do toga da virkamo u tuđe živote i kalkuliramo „dodati nekoga ili ne“ jer nikad ne znaš, možda nam se i dogodi neka dobra priča, pa nas netko intrigira online i zamišljamo svakakve priče. Ili nije tako?

No što ako nam budućnost nosi samo to? Što ako ćemo uskoro postojati (karikiram) samo online, samo na društvenim mrežama i nećemo nikoga puštati u naš stvarni život zbog raznoraznih strahova? Oslanjamo se na sve, na horoskop, gatanje, raznorazne „znakove“ samo da se ne bi oslonili sami na sebe.

Bojimo se prvog koraka uživo, a što ako nam je prvi kontakt preko Facebooka možda rješenje za sram, strah i ostale kočnice?

Ja nisam za online upoznavanje premda s obzirom na godine i da je teško pronaći nekog slobodnog i normalnog iznad 30, možda i nije tako čudno okrenuti se nekom online datingu? Ipak, ne vidim se. Not my cup of tea. Ne da mi se. Ne dodajem nepoznate ljude na društvenim mrežama niti mi je to privlačno ni potrebno. Ili osjetim uživo na prvu ili ne. Nema podgrijane juhe. Pišem blog i ljudi misle da me znaju na temelju toga. Ali nije ni to sve od mene, to je samo jedan djelić mozaika. 

Online upoznavanje – da ili ne?

  1. Jedan od osnovnih razloga mog antagonizma prema upoznavanju putem društvenih mreža je činjenica da virtualno svi možemo biti hrabri, možemo biti superžene i supermuškarci i možemo reći sve što nam padne na pamet. Ono što zahtijeva zapravo pravu hrabrost je kontakt uživo. Bez obzira što danas imamo svojevrsnu „burzu slobodnih ljudi“ na društvenim mrežama gdje vrlo lako vidimo tko je slobodan a kod koga je veza „komplicirana“, „otvorena“ na neki način to kao da minorizira važnost upoznavanja uživo. Prednost društvenih mreže u ubrzanom tempu svakodnevice je velika, ali ono što ne smijemo zaboraviti je činjenica da se život događa u stvarnosti a ne na mreži. Komunikacija koja je najvažnija je ona u četiri oka, a tu je i sva čar. Ništa ne govori o vama toliko koliko vaša blizina. 
     
  2. Drugi razlog je donošenje preuranjenih stavova da se na Fejsu, Twitteru ili nekoj drugoj mreži svi kao znamo kao da to što možeš pročitati što netko misli, kako netko piše, kako netko izgleda na namještenim slikama govori pravu bit o osobi. Osoba je puno više od Facebook/Twitter profila, puno više od slika, statusa, glazbenog ukusa i bloga. Osoba je prije svega biće od krvi i mesa i nije nakupina bitova, bajtova i piksela nego je čitav svijet koji čeka da se otkrije u nekom normalnom, stvarnom okruženju koje nije neki „chat“ gdje svi možemo provesti sate, dane a neki i čitav život. Ali puno je lakše čavrljati virtualno, u svom kućnom izdanju gdje te samo monitor vidi nego uživo gdje ćeš možda imati tremu, ispast ćeš nervozan/na, ruke će ti se tresti, bit ćeš raščupana, pričat ćeš previše ili premalo a možda čaaaak  i bude dobro i shvatiš da netko ima takav sjaj u očima koji nikakva fotografija ne može uhvatiti niti dočarati. No to je rizik na koji kukavice kakve jesmo rijetko smo spremni pristati.

Nikad ne reci nikad

Činjenica je da je korist od modernih načina komunikacije enormna. Nikad nismo više dijelili informacija i razmišljanja, nikad nismo više komentirali s poznatim i nepoznatim ljudima teme koje su aktualne, zanimljive, životne. Sklapaju se poznanstva, prijateljstva pa zašto onda ne i neka romantična priča?

Svima nam treba dobar šamar da se opustimo i prepustimo i da riskiramo ponekad - nekada se isplati, nekada i ne. Ako želimo upoznati nekoga, možda neku romantiku, možda čak i ljubav onda trebamo biti spremni na sve i na ništa. Ali rizik da dobijemo ništa često prevagne mogućnost da dobijemo sve. Možda smo svi zapravo umorni od “žaba i žabaca”, ali to nije izgovor. Treba skočiti u nepoznato jer tako smo više živi i više upoznajemo i sebe i druge. Postoje pozitivni primjeri ljudi koji su se upoznali online i pretvorili to u lijepu ljubavnu priču. Isto tako, postoje neki loši pokušaji gdje su osobe u stvarnosti bile potpuno drugačije od onoga što su na nekoj mreži. Što god bili, na kraju se ipak jedino u stvarnosti otkrije tko ste zapravo.

Je li vrijeme romantičnih prvih koraka zamijenjeno dodavanjem te osobe na Fejsu?  Pomažu li nam društvene mreže da se više družimo, sklapamo nova prijateljstva i možda priliku za nešto više ili zapravo ograničavaju kontakte uživo jer svi smo “gore”, svi smo na Fejsu, Twitteru ili nekom drugom komunikacijskom servisu?

Nije na kraju dana problem niti online upoznavanje, lako za to - hoćeš/nećeš/ne moraš. Ono što mene čudi danas je zašto smo unatoč modernim načinima komunikacije koji nas zbližavaju više nego ikad, mi zapravo nikad udaljeniji jedni od drugih?

Umjesto da nas sve to online zbliži, sve te društvene mreže, svi ti neki online chat servisi/aplikacije poput whatsappa, vibera, mi smo tako udaljeni jedni od drugih i komunikacija je naizgled lakša, a sve manje se stvarno poznajemo. Ljudi se manje upoznavaju. Ljudi se manje poznaju. Ljudi se manje zbližavaju. Ljudi se otuđuju. A nikad više ljudi nisu bili posvuda online. Na prvi pogled, reklo bi se da smo svi dostupni, a svi smo zatvoreni. Čak i ja, premda pišem blog. 

Možda je vrijeme za povratak romantici i pisanju pisama rukom. Možda je vrijeme za istinu, toplinu, iskrenost koje samo nečija prisutnost, nečija energija i nečiji sjaj u očima može dati, a taj sjaj nije preko ekrana pametnog telefona ni laptopa. Vrijeme je za povratak na početak. Tada je bilo sve ljepše i nježnije jer smo komunicirali uživo. 

Sada, samo zato što smo svi online, ne znači da smo stvarno tu. 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.