Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Jesu li godine samo broj?

Objava 03. prosinca 2016. 0 komentara 1550 prikaza
Catch the core.
Catch the core.
Catch the core.

Nedavno mi neumorno priča i priča jedan stariji švaler (volim iz nekog razloga tu riječ švaler) koji bi htio nešto od mene, ali ja nisam bila otvorena za tu ideju pa mi je ostala samo tema za blog. Naime, dok je pričao, a ja nisam mogla nepristojno otići jer nije bio napadan i neugodan, razmišljala sam... Razmišljala sam o tome kako me gleda u oči i stoji mi blizu i pitala sam samu sebe vidi li se da imam 35 godina... U sljedećem trenutku odbacila sam tu pomisao jer – briga me, ionako me taj tip ne zanima i ubacuje se jer mu treba hrana za ego i to što ja neću mu je baš napeto. Ali ono još bitnije je bilo to što su te godine moje, tu su, ne idu unazad, idu samo naprijed i hvala Bogu na svakom novom jutru što se budim, to sam ja, Dijana i imam 35 godina! Nikad ih ne skrivam niti lažem o njima jer bih radila protiv sebe umjesto da stojim iza sebe. 

Nastavila sam razmišljati, tu večer je tu bio i jedan tip koji mi se sviđa, za kojeg pojma nemam koliko godina je stariji od mene i koji je nestao kako se i pojavio, kao magija, ali njemu bih voljela biti dovoljno mlada. Odmah zaključih da je to zapravo glupo razmišljanje temeljeno na nepotrebnoj nesigurnosti i rekoh samoj sebi – koka, saberi se! Ti si ti, ako mu nisi dovoljno mlada, lijepa i zanimljiva, Radeljak je slobodan, možda si njemu okej (šalim se, za sve one kojima moram napisati da se šalim jer će krenuti sa izuzetno zanimljivim komentarima). 

Godine kod žene su uvijek neka taboo tema. A kod upucavanja – godine i kilaža nikad nisu dobra tema. Točnije, to je minsko polje i tu ne ulazi ako želiš izaći živ. A realno, ima toliko zanimljivih tema pa tko zna zavesti, znat će ih i pronaći. Razmišljala sam malo o tim godinama. Nepobitna je činjenica da sam samoj sebi bolja nego prije 10 godina zbog zrelosti, pameti i iskustva koje se akumuliralo. Ja sam late bloomer. Prije 10 godina nisam bila ovako slobodna, otvorena i nisam se tako dobro zabavljala jer sam jednostavno kasnije došla do nekih faza. Sve u svoje vrijeme. Tako sam i ja sada u svom vremenu. Izlazim, zabavljam se, čitam, pišem, stvaram, radim, ljubim, volim, uživam kvalitetnije nego prije jer sam se oslobodila. Nisam ni ista osoba koja sam bila prije 2 godine. Evoluirala sam. Svi se razvijamo s godinama. Rastemo u dubinu. Ukoliko smo naravno takav tip. Netko voli plitkost i to je okej. A netko voli abyss (volim i tu riječ). Koliko ljudi, toliko nijansi ličnosti.

Istina je da se mnoge žene osjećaju bolje u tridesetima upravo zbog tog evoluiranja, zapravo ne znam niti jednu koja je rekla da se osjeća gore. Jednostavno dosta toga sjedne na svoje mjesto makar i bore sjednu na lice. A te bore nisu bitnije od unutarnjeg mira, zadovoljstva i sreće koje ne poznaje godine. Razmišljala sam i o tome je li to nešto čime se tješimo, ali nije. 

Danas vlada diktat vječne mladosti i kao da je kriminal pokazati da starimo. Bojimo se kao da je starenje slabost, a ne privilegija jer kada malo bolje pogledate – svaka nova godina je zapravo dar, netko nema priliku doživjeti te godine. Ako tako gledamo, onda smo blagoslovljeni. Ako gledamo na godine kao na teret, onda baš nećemo biti sretni. Ako očekujemo potvrdu svoje vrijednosti i mladosti od drugih, onda nikad nećemo biti sretni jer smo stavili svoju sreću u tuđe ruke. 

Mi žene želimo biti lijepe, zanimljive, sposobne, pametne, ovakve, onakve, ali biti nešto od toga ili sve nije vezano za godine nego za osjećaj, barem ne bi trebalo biti vezano za godine. Ljepota i mladost su stanje duha, takav mindset ili imaš ili ne, ne možeš ga nanijeti na lice kao kremu protiv bora, moraš doći na tu razinu svijesti i onda to isijava iz tebe. Naravno da netko tko ima 18 izgleda kao da ima 18, a netko tko ima 20 godina više izgleda tako, ali što je bitno? Netko možda s 40 ima manje energije nego netko sa 60, a to nije do godina, to je do onoga u nama, do duha koji se umorio iz nekog razloga. Netko u 40-ima ima više energije od onih u 20-ima. Imam bivšeg kolegu koji je vječni mladić. Njega godine ni ne okrznu. Njega kad vidiš, vidiš samo vječno proljeće. On je nesalomljiv. Jedan je SŠ :) Ali on je takvog duha, to nije stvar tretmana, kremica ni estetskih kirurga. On je vječno mlad zbog lijepe osobnosti, onoga lijepog u njemu, lijepog što čini drugima i samo biti u njegovom društvu je lijep osjećaj!

Ljepota nije samo mlado lice, utegnuto tijelo. Ljepota je ono nešto čime zračiš kad uđeš u neku prostoriju. Ljepota je u sitnicama i detaljima, a ne u datumu rođenja. Ljepota je kada te nešto dirne i kada se od sreće smiješ i kad od sreće plačeš. Ljepota je u iskrenosti. Ljepota je znati cijeniti vrijeme, godine, sve naše mijene, sve naše faze i biti u trenutku, biti ovdje i sada. 

Trebamo više poštovati sebe i druge. Trebamo svoje godine poštovati i tuđe godine također. Kada se definiramo godinama, uskraćujemo sebi puno toga. Trebamo se definirati samo ljepotom osjećanja, mogućnošću stvaranja, činjenja dobrog, širenja pozitivne energije, primanja i davanja ljubavi.

Na kraju dana, na kraju svih naših dana, neće biti bitno koliko bora smo imali, nego koliko smo osjećali, voljeli i koliko smo se smijali!

Kad voliš,kad si voljen, kad si iskren, kad si dobar, kad si nasmijan, kad si zadovoljan, sretan i zdrav - tada nisu bitne godine! 

Ljepota je u mladosti. Ljepota je u starosti. Ljepota je u nama. Ako se volimo, ako se cijenimo. Ako si pored nekoga i ne osjećaš se dobro jer mu nisi dovoljno mlada što ti daje do znanja između redaka, onda je to jasan znak da si na krivom mjestu, s krivom osobom. Možda napišeš blog o tome, možda se samo nasmiješ jer netko tko te voli i cijeni nikad ti neće priuštiti loš osjećaj. 

Sigurno nam kosti neće zauvijek biti tako snažne, naravno da će nam srce pumpati krv drugačije s vremenom, mozak više neće biti tako brz, jednom na licu više neće biti mjesta za nove bore, nećemo moći uvijek plesati do zore, ali možemo imati osmijeh na licu i biti sretni kad se sjetimo da smo imali priliku proživjeti život, proći toliko toga, dobroga i manje dobroga, voljeti i biti voljeni. Vrijeme prolazi neminovno i život prođe u trenu, ali kako to vrijeme ispunjavamo nas definira, ono što volimo nas definira i oblikuje taj naš život. Ja jako volim inspirirati sebe i druge i mene to oblikuje. Uvijek sam u potrazi za inspiracijom. Ako se opterećujemo godinama, kočimo sebe i ne dopuštamo si veselje. Moja baka kaže: Život je jedan. Prebrzo prođe. Uživaj sada. Uživaj dok možeš. Moja baka je skoro godinu dana u domu jer su joj jednog jutra otkazale kosti i nije od tada više stala na svoje noge. Nikada više nije na svojim nogama otišla na ručak. Ali je veselija nego mnogi koji hodaju na svojim nogama i uvijek ponavlja: Život je jedan. Prebrzo prođe. Uživaj sada. Uživaj dok možeš. 

Nedavno se vozim u tramvaju nakrcana stvarima i umorna, primijetim pored sebe kako sjedi i pogledava me jedan stariji markantan muškarac, 60-70+ i čita knjigu. Ispadne mi rokovnik i ja ga brzo dohvatim, ali i on ga je htio dohvatiti, no nije se mogao tako brzo sagnuti, pogleda me sa sjetom i kaže - "Oprostite, star sam". To je bio jedan divan trenutak galantnosti. Ja se nasmiješim i odgovorim - "Nema veze, hvala vam". I odem kući misleći kako divna gesta na kraju jednog baš teškog dana kada mi je trebalo nešto da me digne.

Poanta priče iz tramvaja: Gospodin uvijek ostaje Gospodin.

Maksim Gorki je rekao – Voljena žena ne stari.

Mogu se samo složiti. Dok volimo sebe, dok volimo druge, dok nas vole, godine su samo broj, samo uživamo još više, bolje, ljepše!

Ne brojimo ni užitke, ni godine, samo se smijemo i nazdravljamo još jednom danu zajedno! Još jednoj godini zajedno!

Samo opušteno!
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.