Blogosfera Daisy Pozitivka

Kad imaš naizgled sve, što nedostaje?

Objava 08. srpnja 2018. 1 komentara 551 prikaza
Proizd, Korčula
Proizd, Korčula
Proizd, Korčula

Nedavna smrt poznatog Chefa svijet je ostavila bez teksta jer što reći kada si presudi tako poznata, uspješna osoba koja ima sve o čemu mnogi sanjaju i koja je djelovala kao da živi punim plućima, kao da je sve svoje kockice posložila i demone pobijedila. Sjetila sam ga se i danas, bio mi je baš simpatičan i cool lik, netko tko bi me vjerojatno privukao jer smo totalne suprotnosti. Prije njega, otišla je Kate Spade, žena koja je ostvarila nevjerojatan poslovni uspjeh, a i privatno je djelovala uspješno, ljudi su ju voljeli, djelovala je pozitivno, vedro mada se i ona borila sa svojim demonima. Zapita se čovjek kad čita te tužne priče, što nedostaje, kada naizgled imaš sve? Ljudi misle da ono što su oni imali je garancija sreće, no ipak nije to tako. 

Mnogi, među njima i ja, maštaju o onome što je bila stvarnost poznatog Chefa i njegov život – o putovanjima, finim mjestima na kojima ćemo sva naša čula prepustiti čistom hedonizmu, uživati u harmoniji savršenih okusa nekih novih jela iz nekih novih zemalja. Hrana i seks imaju tu moć da izazovu savršeno zadovoljstvo koje nas ostavlja sretnima i sitima. Ili gladnima za još. Oni koje vole uz hranu i piće, stavljat će na liste neke nove tekuće draži koje će njihovo nepce otkrivati. Maštamo o sretnim ljubavima ili divljim avanturama, maštamo da se vratimo u zagrljaj onih koje volimo i koji nas vole. Chef je to naizgled sve prošao i imao.

Uvijek težimo osigurati se egzistencijalno, skupiti neku zalihu, imati neki back up, rezervu, plan B. Radimo da zaradimo i priuštimo si odmor za koji često nemamo vremena jer ironično – radimo previše. Zagrlit ćemo cijeli taj svoj život sa sigurnošću koju smo stekli, stvorili i jamčit će nam to da će sve biti dobro. Naravno da ne mislim da je u novcima sreća, ali kad ne moraš razmišljati o kreditima, stanarini, plaćanju računa i ponedjeljku – malo je lakše. Još kad nadodaš tome činjenicu da za zdravlje ponekad moraš izdvojiti značajne novce, a ako ih pak nemaš – moraš jednostavno pomiriti se sa sudbinom i liječiti se sukladno mogućnostima. To mi je suludo, ali i zdravlje ima cijenu ponekad nažalost. 

No kad sve neke bitne stvari imaš pokrivene, riješene, kako onda nije dobro kada se sve čini u savršeno dobrom redu? 

Premda nisam vjerno pratila emisije poznatog Chefa, nekako mi je bio drag jer je bio tako drugačiji, neizbrušen i autentičan. Njegova gruba, sirovo iskrena priča i njegovi demoni s kojima se borio i koje je, činilo se, pobijedio, bila je tako ljudska, životna, iskrena... Bio je dokaz da možeš te demone pobijediti, možeš pobijediti ovisnost i možeš isplivati i napraviti fascinantan svjetski uspjeh koji inspirira mnoge. Zbog te svoje autentičnosti mi je bio dobar primjerak ljudske vrste jer je dokazivao da ne moraš biti savršen da bi uspio i ne moraš se uklapati u kalupe, možeš iskakati iz okvira i osvojiti svijet.

Osvojio je tako on svijet. Svijet i nas. Ali ono što nije bio osvojio je on sam. Nikad nitko ne zna što se skriva iza zatvorenih vrata nečijeg života kada ostane sam. Ne može se sreća definirati bankovnim računom, brojem zemalja koje je čovjek posjetio, brojem ljubavnika/ljubavnica koje je imao, brojem uspješno osvojenih vrhunaca – ako ta ista osoba na kraju dana nije sama sa sobom zadovoljna i na ti.

Možda je i Chef bio sa sobom na ti, ali možda je bio i bolestan, samo je skrivao jer to je takav tip bolesti, ljude je sram jer kad slomiš ruku je normalno, ali kad ti je slomljeno nešto unutra, teško ljudi priznaju i prihvaćaju pomoć nažalost. Ako skrivaš bolest i nitko ne zna, onda ti ne mogu drugi ni pomoći. Zato treba sebi pružiti ruku i prihvatiti i ruku i pomoć od drugih.

Bitno je da smo sami sebi prijatelj i da smo iskreni prema sebi i drugima. A ukoliko nam treba pomoć, svakako je važno obratiti se nekome profesionalnom i zatražiti pomoć, upaliti signale za pomoć, poslati taj SOS na koji god način, ali da bude jasan.

Činjenica je da smo na kraju dana sami i kad sami ostanemo bitno da imamo sve što nam treba – iskreni mir, pravo zadovoljstvo, neki naš privatni zen i ljubav prema sebi. A na tome čovjek mora raditi i sebe iznutra izgraditi uz sve izazove koji nas bombardiraju izvana i iznutra. Nije sramota biti bolestan, šteta i tragedija su ne prihvatiti pomoć jer možda nekad možemo sve sami, ali zahvaljujući ljudima u našem životu kad nam je teško, kao i profesionalcima koji su tu za takve bolesti psihičke prirode – ne moramo sve sami.

Bez zdravlja, fizičkog i psihičkog, sve što imamo blijedi nažalost. I zato - zdravi bili!

  • cimer_fraj:

    Proizd, svijet kakav je nekad bio ili mozda dasak onog, sto nas ocekuje u raju? U svakom slucaju prelijepo mjesto, za koje do prosle godine nisam znao da uopce postoji.