Blogosfera Daisy Pozitivka

Kako preživjeti povratak s godišnjeg?

Jer kao što bi mi rekla moja draga baka - Život je jedan. Brzo prođe. Uživaj!
Objava 18. kolovoza 2019. 0 komentara 949 prikaza
Eternal blue.
Eternal blue.
Ioanian sea.

Godišnji odmor... To blaženo vrijeme kada se možemo opustiti i prepustiti slobodi koju donosi vrijeme kojeg odjednom imamo više nego inače. Ne idemo na posao na kojem provedemo minimalno 8 sati dnevno i to je uvijek najkvalitetniji dio dana, barem meni jer ja imam najviše energije u to vrijeme. 9 navečer mi je ponekad nova ponoć, ali nemojte nikome reći. Za to krivim svoj magični trosjed jer čim se malo nakrenem, utonem u divnost... Uglavnom, kako preživjeti povratak s godišnjeg odmora je tema. Kako se vi nosite s povratkom s godišnjeg odmora inače? 

Poslije godišnjeg odmora ljudi se trebaju vratiti puni energije i elana. Točnije - trebali bismo. Zato idemo na godišnji odmor. Da se odmorimo, isključimo, prepustimo, opustimo. Na godišnjem smo slobodni od alarma, gužve u prometu, jurnjave da stignemo na poslu obaviti sve pa poslije posla da stignemo obaviti sve druge obaveze i da se vidimo s dragim ljudima. Vikendom jurimo i žurimo nadoknaditi sve što nismo stigli kako bismo iskoristili tih 48 sati maksimalno. A vrijeme koje provodimo na godišnjem odmoru ispunjeno je opuštenije, obaveza je samo skrojiti dan po dan po svojoj mjeri i želji, lagano. Naravno, imajući u vidu i svoju obitelj, prijatelje, tj. ljude s kojima provodimo taj isti godišnji. Ovo se najviše odnosi na ljetni, morski godišnji odmor. Kad otputujem negdje, onda je tempo zahtjevniji jer želimo vidjeti puno toga. 

Ono što dosta često primjećujem je drama i stres po povratku. Kao da si otišao negdje u raj i sad si primoran se vratiti u neki pakao svakodnevice, "svi i sve je krivo za to", a tamo gdje si otišao bi ostao zauvijek. Mislim, i ja bih ostala na rajskoj plaži zauvijek, ali nastojim ostati realna. Zapravo, neku novu riječ bih trebala izmisliti za taj povratak s godišnjeg, a koji bi opisao to apokaliptično raspoloženje kod nekih. 

U čemu je najveći problem povratka s godišnjeg? 

Je li godišnji prekratak? 

- Realno, uvijek bi svatko još par dana, a onda bi još dan, dva, još samo malo zar ne? Ja kad uživam, uvijek bih još ne zato što mi je malo ili sam nezahvalna, nego zato što je predivno i ja bih još malo, pa još malo i onda još malo i.... Uvijek želim još malo tog divnog osjećaja (u pozadini svira pjesma Forever more od Moloka....), daj da potraje još malo... Svi želimo još. A vrijeme proleti. Svima. Nekad ti je pak dovoljan jedan vikend da te napuni energijom ako si takva osoba i puno ti znači taj vikend. Ako nisi osoba koja se može napuniti, neće pomoći ni mjesec dana ako si takav tip.

Svatko ima nešto što ga čini sretnim, ispunjenim, zadovoljnim. Poanta je to pronaći jer kad to nađeš lakše će ti biti u svakodnevnici i na godišnjem odmoru. Ako ti se tvoja svakodnevica ne sviđa, onda ne možeš biti sretan kad se vratiš jer se vraćaš stvarima i ljudima koji te ne čine sretnim i zadovoljnim. Trebaš se suočiti s time i mijenjati ono što možeš. Svi mi imamo nešto što nam nije sređeno u životu, odnose koji nisu onakvi kakve bismo voljeli i neostvarene želje i snove. Ali to ne treba biti kočnica sreći. Samo se treba presložiti. Reprogramirati. Ali to zahtijeva rad na sebi. Sigurna sam da svatko pronađe svoju satisfakciju na godišnjem, samo je navika kukati po povratku kao da se time taj godišnji nekako opravdava i naglašava kako je teška svakodnevica jer mora nam biti teška. A ne mora. Čak i ako je, naš stav može biti pozitivan, proaktivan i inspirativan. Ako vidite nekoga da se smije, ne znači to uvijek da mu je lagano u životu, nego je to stav kojem možda prkosi težini koju nosi. I to poštujem, hrabre borce, strpljive i snažne. 

Hoće li ikome biti bolje od kuknjave jer je godišnji prošao?

- 100% sam sigurna da neće. Neće biti bolje ni onima koji su se vratili, a sigurno ne ni kolateralnim žrtvama koje moraju slušati tu kuknjavu. Još su mi najbolji oni koji se vrate s nekih bijesnih, rajskih destinacija i krene kuknjava, patnja, drama... Kad neki toliko kukaju, i meni stvarno bude žao što su se vratili, ali najviše zato što su nezahvalni. Ne znam je li možda moguće uopće preobratiti te i takve da budu barem malo pozitivni zbog svega što su doživjeli. Sigurna sam da bi svi oko njih uživali u pričama s godišnjeg odmora umjesto te neprivlačne kuknjave popraćene s grimasama lica za koje bi Samantha Jones rekla: Darling, don't do that thing, it's very unattractive. Ja to ne razumijem. Ali sam potpuno sigurna da se od kukanja jer je godišnji prošao neće taj godišnji vratiti, nećeš se osjećati ljepše ni bolje, kao ni jadni ljudi na koje se istresaš. 

Sad kad sam ja se istresla o istresanju po povratku s godišnjeg odmora, pitanje je: 

Kako preživjeti povratak s godišnjeg odmora?

Nisam prije toliko doživljala godišnji. Super mi je bilo, ali s godinama mi je sve bolje i sve više uživam, sve me više ispunjava i vratim se osvježena, napunjenih baterija i nabrijana skroz! Prije par godina slušajući jednu osobu koja se vratila s godišnjeg odmora kako na mene istresa svoje frustracije zbog povratka, prosvijetlilo me. Tako mi je to bilo ružno za slušati da sam samoj sebi rekla da nema šanse da ću dopustiti ikada žaljenju što je prošao godišnji da nadmaši zadovoljstvo jer sam uživala u tom odmoru. Nema šanse! 

Sada kad mi netko kaže na moje pitanje "Kako si" odgovori "Kako bih bio, vratio sam se s godišnjeg i bla bla bla bla tuga, čemer, jad jer #povratak...", osim što požalim što sam pitala, nemam aposlutno nikakvog suosjećanja za takav stav. Žalim ljude što nisu više zahvalni jer je to prvi korak za sreću. Stvarno me ne zanimaju ni najmanje takvi nesadržajni odgovori, ali me zanima gdje ste bili, što ste radili, što ste fino jeli, doživjeli, otkrili. Zanima me kako ste se proveli i možda nije sve bilo kako ste očekivali, ali je sve u svemu sigurno bilo lijepo zar ne? 

Moja ljetna rezidencija je moj balkon. Ne provodim cijelo ljeto na moru kako maštam oduvijek. Ali osjećam zahvalnost svaki dan kad sjednem ovdje i gledam u predivne grane visokog drveća i udišem mir koji opušta. To je moja meditacija. Čini me sretnom uživanje u trenutku gdje god da sam. A to što sam se vratila s još divnije destinacije, samo je dodatni razlog za sreću. 

 

A kako onda preživjeti povratak s godišnjeg - recept se krije u svakom danu, u svakodnevici koju živimo jer život nije samo godišnji odmor. Život nisu samo lijepe destinacije, fina hrana, hedonizam i uživanje sa super raspoloženim društvom. Život je ono što se događa svaki dan i ako svaki dan imamo nešto čemu se veselimo, što nas čini sretnima i zadovoljnima, onda ćemo se sretni vratiti svemu tome. Ne govorim ovdje o vraćanju u savršeno sređene živote, ispolirane obiteljske i ljubavne priče, idealne poslovne uvjete i veliko društvo koje nas čeka. Realno - tko ima sve to? Ne trebamo se time opterećivati. Trebamo kreirati svoju svakodnevicu sukladno mogućnostima i uvjetima, željama i potrebama tako da svaki dan imamo razlog za osmijeh! Nije bitno je li razlog velik ili malen, bitno da se smijemo! 

Jer kao što bi mi rekla moja draga baka - Život je jedan. Brzo prođe. Uživaj! 

Eternal blue.Foto: Eternal blue. 1 / 5

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.