Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Kako smršaviti 356 kila do ljeta i pronaći pravu sreću?

Objava 01. svibnja 2015. 3 komentara 1216 prikaza
Nisu bitne kile, bitan je osjećaj...
Nisu bitne kile, bitan je osjećaj...
Nisu bitne kile, bitan je osjećaj...

Došlo je proljeće i skidamo svoje zimske okove. Skidamo slojeve odjeće i polako otkrivamo onaj zimski sloj špekeca i čvaraka (s tim da je to ne jedem) koji nas je grijao tijekom hladnih dana. I sada sa svake stranice vrište savjeti kako smršaviti 356 kila do ljeta (i u mršavljenju pronaći pravu sreću) i između redaka ne osramotitit se na plaži jer ako si debeljuškast na plaži - sramotiš se jel... Pa onda članci gdje griješimo kad želimo smršaviti i kako ubrzati mršavljenje, kako postići figuru do ljeta jer bez figure ne puštaju na plažu, kako se riješiti upornih naslaga s trbuha, bokova, dupeta i tak u nedogled. Ohhhhh, da sam ja uporna kao moje naslage gdje bi mi bio kraj! 

Moramo se riješiti djelića sebe kako bismo bili više mi. Apsurdno, ali tako je.

Jer ako nisi mršav, utegnut i zategnut - jesi li išta uopće? Vrijedimo li samo ako smo super utegnuti i mršavi? 

Nemojte me krivo shvatiti - ja volim biti fit koliko mogu biti i volim održavati svoju kilažu jer se osjećam dobro u tim okvirima. Kada sam aktivna, dobro se osjećam i imam više energije i zato se trudim biti u pokretu.

S jedne strane sam pobornik zdravog života, vježbanja, zdrave hrane, svojih trbušnjaka, volim jesti povrće i voće, ali s druge strane volim zgriješiti i to jako... Volim masno, volim slasno, volim slatko, a volim i sve posoliti (od toga ću možda umrijeti i od ljutih začina), volim sve što je fino i dosta toga što volim je štetno u velikim količinama, kao i Mirko. Ali sam sretna jer mogu si priuštiti da jedem, ne gladujem, volim svoj apetit i uživam u svakom zalogaju bio to carpaccio od tune ili omiljene velike hrenovke s finim, ljutim francuskim senfom (imam pik na te hrenovke i znam da je nezdravo, al volim tu i tamo) i nije bitno da je nešto skupo, bitno da je fino.

Ali u svemu treba naći balans. Ako ujutro jedeš chia puding s brojnim super zdravim sastojcima, a navečer se nakrkaš masne kokice s krumpirom i još na kraju kruhek potopiš u onu slasnu sočnu masnoćicu oko mesa mmmmmmmmmm - paaaaaaaaaaa to nije balans. Nekad nam se omakne priznajem. Bog zna da volim sve što kolesterol ne voli! Ali ako je to redovita praksa onda to nije zdrav život, to je zavaravanje. Bitna je ravnoteža. Ako ju izgubim, trudim se vratiti ju. Nekad uspijem, nekad ne, bitno da se trudim. Treba naći kombinaciju koja svakome od nas odgovara i čini nas zadovoljnima.

Ako stalno krkaš nezdravo, ne krećeš se i ništa ne radiš za svoje zdravlje - zašto kukaš da se loše osjećaš? Zašto nešto ne poduzmeš?

Jel ti netko gura hamburger u usta i sili te da jedeš svaki dan nezdravo? Je li te netko sili da se ne krećeš i ne živiš zdravo?

Pa tvoj je život - ti držiš uzde, zašto onda stojiš? 

Promjena počinje u nama. 

U svoje slobodno vrijeme volim između ostalog i čitati i pratim mnoge zanimljive stranice koje me inspiriraju i motiviraju. Volim učiti. Ono što je u proljeće vrlo aktualno je promjena i sve što možete napraviti da promijenite svoj izgled. Gdje god pogledate vrišti neki proizvod ili usluga ili članak koji će vam pomoći da smršavite. Ja volim dobro izgledati premda nisam neka manekenka niti da ćete pasti u nesvijest kad me vidite - ali sam zabavna i otvorena, pa ću vam se svidjeti (ne zato što sam puna sebe nego nisam neka zla frustrirana kučka). No ono što mi je puno bitnije je dobro se osjećati, biti u ravnoteži, biti u svom nekom zenu i važnije mi je biti snažna nego biti mršava. Strong is the new skinny. Kad sam snažna osjećam se najbolje. A to nije definirano kilama nego unutarnjim stanjem. 

Možete biti mršavi, utegnuti, njegovani, lijepo sređeni, ali ako ste unutra nezadovoljni, nesretni, frustrirani i/ili nesigurni to se reflektira prema van - ma koliko vam se činilo da nije tako. 

Nekada kada izgledamo najbolje, a ne osjećamo se tako, ne znamo ni primiti kompliment jer naše vanjsko i unutarnje je u neskladu. 

Lijepe, a do neba nesigurne - kako, zašto i zbog čega?

Obično neke žene (naravno ne sve, ne možemo generalizirati) koje jako dobro izgledaju znaju iznenaditi s tim koliko su nesigurne. Bez obzira na sređen život koji naizgled imaju, bez obzira na sređenu vanjštinu koju imaju, bez obzira na dobru odjeću i šminku, ako unutra nisu sređene - ne samo da ne zrače, nego zamrače. Iznenađena sam količinom takvih lijepih, nesigurnih žena koje prolaze kroz grad, a ja na uglu stojim i promatram (to sam stavila samo zbog rime i Azrine pjesme)

S druge strane, ja možda pored neke takve izgledam kao da sam ispala iz Hobita (karikiram, inače sam prava mačka), ali ja sam uglavnom uvijek vesela i nasmijana i kad imam razlog za to i kad nemam. Njegujem svoj neki zen, svoj mali osobni privatni raj u meni samoj koji mi osigurava potreban mir. Prođem pored ogledala i nekada mi se sviđa što vidim, nekada se prestrašim (al nemojte nikome reći). Sve ovisi kako se osjećam, ali radim na tom svom osjećaju. Radim na fizičkoj, ali i na psihičkoj Dijani. 

Uvijek je iznova potrebno pronalaziti motivaciju jer imamo uspone i padove.

Ono unutra je izvorište. Na tom se gradi sve ostalo. A ne da izgradiš sve izvana, imaš prelijepu fasadu, izvana je savršeno, a unutra je jedno veliko, pusto, prazno ništa.

Ali zašto ljudi zanemare ono unutra? Zašto je pozornost na mišićima, umjesto na mozgu? I jedno i drugo su super u kombinaciji, ali potreban je balans kao i u svemu u životu. 

Ako vježbamo mišiće - moramo vježbati i mozak, ono unutarnje stanje, kako se osjećamo, kako se odnosimo prema drugima, raditi na svojim nesigurnostima i unutarnjim manama, a ne samo na gluteusu maximusu premda volim i ja dobar gluteus.

Jesu li kile zaista najbitnije? Definiraju li kile našu privlačnost?

Nevjerojatno mi je kad vidim tako zgodnu ženu i lijepu i sređenu i onda shvatiš da je unutra trula kao osoba, nezadovoljna, nesigurna, frustrirana i to onda prenosi na druge i istresa se na ljude oko sebe. To je meni žalosnije od par kila viška. Obično znaju takve žene komentirati neke frajere koji su s nekim ženama koje baš i ne izgledaju dobro kao ti frajeri i čude se i čude jer one su tak zgodne i lijepe, a frajeri se na druge manje privlačne lijepe i njih ne primjećuju. A gle ti čuda! Draga moja i ja bih se nalijepila na neku bucku veselu i zabavnu koja nije opterećena svojim izgledom, kilama, licem, kosom, sisama, guzicom i koja ne provodi vrijeme pričajući o tome kako se udebljala i na licu joj ne piše frustracija, očaj, nesigurnost i neiskrenost. Nema jačeg antirajca od vječno nezadovoljne i nesigurne žene. Odmah se muškarcu u meni jarbol spusti...

Ja volim žene koje su svoje, sigurne u sebe, imaju svoj stav, osobnost, karakter i snažne su dovoljno da budu i slabe ponekad. Takve žene i takvi muškarci izazivaju u meni divljenje i poštovanje. A ljudi koji su takvi zrače i privlače. Ne moraju biti najljepši i najzgodniji, ali im njihova unutarnja snaga daje moć. Ili možda samo ja tako razmišljam (kažu da imam način razmišljanja nekarakterističan za vrijeme u kojem živimo i potpuno sam vam demode)...

Žene preopterećene svojim izgledom, žene koje ne rade na svojim nesigurnostima - nisu seksi ma kako god izgledale. Nije mi samo jasno zašto ne rade na sebi? Ako već troše vrijeme na svoj izgled, zašto ne potroše vrijeme i na svoj mozak? 

Ne znam koji frajer želi slušati stalno o nečijem izgledu - po meni to može samo slična osoba koja baš nema puno mozga. Oprostite, ali koje je drugo objašnjenje nego pričati konstantno o izgledu? 

Koga zanima stalno pričati o tome kak se netko udebljao i koga zanima slušati o tome? Pa uvjeravanje - ma nisiiiiiiiiii, ma super siiiiiii, ma neka teeeeeeeeee, ima te na pravim mjestima bla bla bla bla! A ja si mislim - nisi ti debela draga, ti si naporna i dosadna. I onda samo ušutim (ako možete zamisliti mene da šutim uopće). Ja da sam frajer - meni bi to bio totalni turn-off. Ono ubije mi žar instantno priča o izgledu pa i kad muškarca slušam jer mi je to dosadno. Uostalom, ja sam pobornik jačih muškaraca s još jačom osobnošću pa možda nisam dobar referentni okvir. 

Proljetne promjene izgleda svode se na sljedeće drage moje i dragi moji: 

  • Ako nisi zadovoljna (zadovoljan - odnosi se i na muškarce) svojim izgledom i misliš da si debela - zašto ne smršaviš ako te to muči? Zašto samo pričaš o tome da si se udebljala? Je li te priča o tome kako si se udebljala čini mršavijom? Vrlo je jednostavno (osim ako debljina nije zbog bolesti) - jedi manje porcije, al jedi više puta, jedi zdravije, jedi puno zelenog, lisnatog povrća, manje masnoća, više proteina i pij više vode. Točka. Jel to neizvedivo? Ako je neizvedivo - nastavi jesti čips i piti gazirano piće nakon što si pojela pizzu u ponoć jer ne bum ti ja pametovala! Ti znaš bolje zar ne. 
     
  • Ako nemaš energije, život te umoriooooo (pričaj mi o tome...) i troma si, sva si se opustila - digni dupe s trosjeda jer je tamo već istetovirano i pokreni se. Ne treba ti skupa teretana, ne moraš nigdje otići, možeš ostati doma u poderanim tajicama i rastegnutoj majici i za nula kuna izgledati puno bolje i ono bitnije - osjećati se puno bolje. Evo ti link - žena RASTURA i garantiram da daje rezultate i sve to ispod 30 minuta. Nemaš vremena ni toliko - onda nastavi pričati o tome kak nemaš vremena jer ja ionako nemam pojma o tvom vremenu. 

Može svatko smršaviti, može se srediti i može se njegovati, naravno u okviru svojih mogućnosti jer što god netko rekao sve košta - više ili manje.

Ali fokusirati se samo na to da smršavite 356 kila do ljeta, da podignete dupe, da izgubite šlaufek oko struka, da utegnete noge, da zategnete lice, da napravite totalni remont i kad se prošećete po plaži da ste glavna mačka gle ti čuda - ipak nije najbitnije jer ako imaš sve to i glavna si maca, ali si nesigurna, nesretna, vječno nezadovoljna - je li to sreća? 

Najbitnije je da smo sretni i zadovoljni sami sa sobom. Iznutra. Izvana. S kilama viška. S kilama manjka. Bitno je da smo zdravi i sigurni u sebe, svjesni svojih mana i vrlina. Zdravlje uvijek treba biti na prvom mjestu. Fizičko i psihičko. A ne gladovanje i prežderavanje. Nikakvo pretjerivanje nikad nije dobro. Možda u ljubavi samo. Možda je ljubav jedina hrana koje nikad ne može biti previše. 

Ne moramo biti mršavi da bismo bili sretni. Možemo biti sretni i zadovoljni i s manjkom i viškom, ali to ne znači da nećemo raditi da budemo još bolja verzija nas samih ako nas to čini sretnijima. Borba za time da budemo bolji, treba biti motivacija, a ne opterećenje. 

Možemo kukati i raditi na sebi, ali ako samo kukamo, a ne radimo na izvoru naše kuknjave, neće biti nikakve magične promjene niti ćemo se osjećati bolje. 

Puno je razloga zbog kojih možemo biti nezadovoljni sami sa sobom. Svi smo mi nezadovoljni ponekad i kukamo. I ja sam takva. Nisam savršena, nije nitko. Bitno je da radimo na svojim manama i na sebi. 

Problem nije to što smo nezadovoljni sami sa sobom i nesigurni u sebe bilo da je riječ o fizičkom izgledu ili nekom unutarnjem neskladu. I to je dio života, nije sve uvijek super, nije sve uvijek lijepo i nije sve uvijek u redu i ravnoteži. Problem je ako ne poduzimamo ništa i ne promijenimo to nego se prepustimo toj kaljuži lošeg osjećaja i ne dižemo glavu iz s*anja.

Kako onda do bolje verzija samog sebe?

Na to pitanje nećete dobiti odgovor na mom blogu niti u nekom od milijun članaka na tu temu. Može vas to potaknuti i inspirirati. Ali najbitnije je napraviti prvi korak. Odlučiti. Pokrenuti se. Biti uporan poput celulita. 

Pitanje je samo hoćemo li napraviti taj prvi korak. Proljeće je idealno vrijeme za prvi korak.

Krenimo zajedno! Priprema, pozor, sad, ne od ponedjeljka nego od danas! 
  • Axel_Lund:

    Svojedobno sam napisao nikad objavljeni clanak o motivaciji za pocetak vjezbanja. Na kraju bih mogao sve sazeti da je najvaznije osjecati se dobro u svojoj kozi, nebitno koliko imas kg., naci zadovoljstvo i ispunjenost u vjezbanju, ne pretjerivati i forsirati ... prikaži još! i na kraju biti zadovoljan s rezultatima te ih nastojati odrzati. Ljudi koji su bas toliko gojazni da je to vec bolest cisto sumnjam da su zadovoljni i sretni u zivotu. Treba se zapitati i koji je smisao uzivanja u zivotu ako si s vremena na vrijeme ne priustimo pokoji masni, nezdravi, kolesterolom napucani obrok?