Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Muškarce treba slušati!

Objava 26. studenoga 2014. 0 komentara 5950 prikaza
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Pričam s prijateljicom koja je bila u nekom većem društvu zanimljivih žena. Bilo je to društvo redom uspješnih žena, što slobodnih, što u vezama, što u brakovima, neke su i majke, dakle kombinacija žena. Žene od kojih možeš nešto naučiti jer imaju bogato životno iskustvo. Realizirane su u sferama u kojima su htjele se realizirati. Obožavam Žene s velikim Ž od kojih mogu nešto naučiti i čije postojanje me obogaćuje. Imam tu sreću pa imam takve prijateljice. 

Takva okruženja i takva druženja u kojima možeš nešto naučiti su predivna. Inspiriraju i podižu. Ne pretačete iz šupljeg u prazno, je li me nazvao, nije me nazvao, je li mi pisao, zašto nije pisao, ako je rekao što je rekao, zašto nije rekao ono što nije rekao bla bla bla bla... 

I dok žene zapravo stalno previše razmišljaju o tome je li se javio i zašto se nije javio, trebamo se opustiti i jednostavno slušati.

Ako se nije javio, nije se javio iz jednostavnog razloga - nije htio. Da je htio, našao bi vremena. Vrlo jednostavno. Ali ne, žene daju neka opravdanja da ne prihvate grubu istinu, a to je da - nije htio. Nejavljanje također treba slušati. Nekada je i nejavljanje vrlo jasna i glasna poruka koja govori je li nekome stalo i misli li na tebe. Ne treba ti netko napisati Ilijadu i Odiseju, dovoljno je par riječi. Priče o izgubljenim mobitelima u današnje vrijeme gdje upisivanjem u Google dođete do svakoga su nepotrebne i uvreda za svakoga tko ima i zeru mozga u glavi. 

Jedna pouka koja je proizašla iz tog druženja tih super žena je bila sljedeća:

Muškarce treba slušati. Muškarac će ti reći što želi. Samo trebaš slušati. 

Made me wonder...

Kad netko stariji i s više iskustva kaže takvo nešto, zapitaš se, zamisliš. Nekada dajemo prilike i zavaravamo se, nalazimo neka opravdanja i razloge za nečije ponašanje, za naše loše osjećanje, umjesto da se suočimo s istinom. Rekao je glasno i jasno. Nisi slušala. 

Muškarac će ti reći želi li samo seks, želi li vezu, je li spreman za neki sljedeći korak. Meni je jedan moj sladak dečko nakon čaja i čokolade i još jedne šetnje rekao da bi želio da budemo u vezi. I meni je to zakon. Meni je to bilo super. Znaš na čemu si. Puno bolje nego da te netko zavlači.

A opet, nekada ti na početku, točnije prije nego išta i bude, netko kaže da ne želi ništa ozbiljno. I onda znaš - ako ti paše, ostaneš. A ako ti ne paše, pičiš dalje.

Poštujem kada je netko iskren i makar mi servirao istinu koja mi se neće svidjeti, poštujem to jer ako mi netko govori istinu, onda znači da i ta osoba mene poštuje. Servirati nekome laž znači nepoštovanje te osobe. 

Trebamo slušati muškarce. I muškarci žene naravno. Sve se odnosi i na žene i muškarce. 

Ne slušati u smislu da si mala poslušna mišica bez svog mišljenja, potpuno submisivna i ovisna o volji i željama muškarca. Ovdje je riječ o nečem drugom. Netko ti govori što on želi ili ne želi, ali ti ne slušaš. Zasljepljeni smo nekada. Dogodi se. Ljudi smo, griješimo. Kada nekoga želimo zna se dogoditi da ne slušamo to da netko nije spreman za neki korak jer mi to tako jako želimo da mislimo samo zato što to želimo tako jako da će se to i dogoditi. Ali neće. Samo zato što mi osjećamo nešto svemirski lijepo, dobro, ugodno, divno i prekrasno, ne znači da će nešto biti ako nema nikakve šanse. Jedno je imati želje, a drugo je poremećeno ne prihvaćati da netko ne želi isto što i mi. Tu nastaje problem. Kad ne slušaš nekoga. 

Ako netko nije spreman i kaže da nije spreman za neki korak, bio to prvi susret, prvi poljubac, prvi seks, useljavanje skupa, brak, djeca, preseljenje što god, treba to slušati. Treba to čuti i treba to prihvatiti i poštovati. Ako nam ne paše, onda odemo. A ako nam to odgovara, onda ostanemo. Vrlo jednostavno.

A zašto je onda sve tako komplicirano? U čemu je kvaka?

Je li to zbog toga što ne slušamo što nam netko govori i ne detektiramo jasne signale i znakove da nismo sinkronizirani po pitanju naših želja i potreba? Jesmo li očajni pa zasljepljeni?

Ako ne želimo iste stvari, zašto ostajemo u takvim odnosima gdje smo neispunjeni i svjesni toga? 
  • Okej, nećeš da se preselimo skupa, ne moraš. Ali onda ja ne mogu dalje ovako jer jednostavno mi treba taj sljedeći korak, sigurnost i želim se probuditi i zaspati pored tebe. Ako je nekome bitan taj korak i ključan, onda će ostajanjemu vezi gdje netko želi živjeti sam, a biti u vezi, samo bolno i rađaju se frustracije, agonija se otegne i na kraju cijela stvar pukne kasnije umjesto prije - da smo slušali što nam netko govori. Ali zašto onda ljudi ostaju u takvim odnosima ako im nešto ne odgovara i nesretni su? Sami kažu da ih takva situacija ubija i razdire? Te frustracije se onda prelijevaju u druge sfere i odnose i u konačnici štete nam jako, samo to shvatimo prekasno. A zašto - jer nismo slušali kada nam je netko rekao što želi ili ne želi. 
     
  • Nećeš djecu, a znaš da ih ja oduvijek želim i sada mi to kažeš? - Okej, ne moraš ih imati, ali ni ja ne želim više ovako. Ne vidim poantu ostajanja u nečemu u kojem ti netko trubi da nešto neće, a ti misliš da će se predomisliti. Ako mu srce kaže da ne želi djecu, onda je bolje da ih nema jer ne bi im mogao pružiti ljubav kad ne bi nastala iz ljubavi nego reda radi. Ako slušamo što nam netko priča, onda na vrijeme možemo otići. A ne ostaješ i misliš predomislit će se. Okej, ima slučajeva kada se netko predomisli. Ali ako ti netko glasno kaže da ne želi UOPĆE IKAD imati djecu, gdje je tu mogućnost da će se predomisliti? Sami se zavaravamo i onda patimo nakon nekoliko godina kada napokon dođemo do ruba i shvatimo da neće biti graje djece. Barem ne s tom osobom. Zar nije bolje takve velike odluke riješiti prije nego kasnije? 
     
  • Nećeš vezu? - Okej, ja želim i trenutno ne želim neki poluodnos, bilo mi je drago, hvala i do neviđenja. Treba i to slušati. Ako očekujemo da će netko se predomisliti i poželjeti nas za vezu, a ne neku neobavezu, onda se zavaravamo. Obično se to na početku zna. Nemaš što razmišljati godinu dana i biti nekome ispušni ventil tu i tamo čekajući da poželi vezu s tobom ili još gore - ostavi curu ili ženu i bude s tobom jer eto super vam je. Ako ti netko kaže da ne želi vezu - to obično znači upravo to. Nije spreman da se skrasi, obveže i da uđe u vezu. I to treba poštovati jer je netko iskren i jasno ti je rekao što možeš očekivati. Puno gore je kada te netko zavarava i pospe cijelu priču sa čokoladnim mrvicama, a ispod je zapravo nešto gorko. Ako želiš vezu, a netko nije spreman za vezu, pičiš dalje. Tako je jednostavno. 
     
  • ​Ako ti tip kaže da neće ostaviti curu ili ženu, a već si zabrazdila s nekim u takvom odnosu i ti ostaješ u tome i očekuješ da se predomisli... To je nešto najgore što možeš sebi napraviti. To ti je metak u srce. I sama si ga ispalila. I kada budeš krvarila, njega neće biti briga za tvoje rane jer će biti kod cure, žene i jasno ti je rekao da će to tako biti. A tko je kriv - kriva si sama. On je bio iskren. To treba poštovati. To što te ne pušta jer si divna, krasna i super fantastična - budimo realni, zašto bi te i pustio - daješ mu nešto što nema doma, a uvijek se vrati u sigurnu zonu i okruženje osobe s kojom je u vezi ili braku jer želi, da ne želi ne bi bio jer nije da ga netko mitraljezom pored glave prisiljava da bude u toj vezi ili braku - ne, čovjek želi biti s tom osobom s kojom želi biti, ne želi biti s tobom. Ali želi sjediti na dvije stolice. Jede dva super kolača. Vjerojatno ne samo dva. I ako zabriješ da će se predomisliti, možeš se samo naći u nekom paralelnom odnosu gdje godinama čekaš da se netko predomisli i uskraćuješ prilike nekome tko je ispred tvog nosa, slobodan i voljan da bude samo s tobom. Tko je kriv na kraju balade - sigurno ne frajer koji doma ode zadovoljen curi ili ženi, a tebe koristi kao osvježenje svoje dugogodišnje veze/braka. Kriva si sama jer si to sebi dopustila. A ako ti to paše, fino, tvoj život i tvoji odabiri, ali nemoj poslije plakati jer je svijet okrutan i muškarci su svi isti. Nisu. Ima divnih muškaraca željnih da ti poklone svoje vrijeme i nepodijeljenu pažnju. Samo zato što su rijetki, ne znači da ne postoje. Topla preporuka - prerežite pupčane vrpce koje vas čine drugom violinom jer žena je zadovolj(e)na samo kada je prva violina. Može netko reći drugačije, ali laže. Niti jedna žena ne želi biti druga. 
     
  • ​Ako muškarac (sve se može i obrnuto upotrijebiti samo što gledam iz svoje perspektive jer sam žena) ima neki lifestyle koji ti se ne sviđa i ne možeš ga prihvatiti, a rekao ti je da se neće nikad promijeniti i ostat će zauvijek takav i on je takav sretan, a tebi smeta jer igra igrice, pije, puši, izlazi, ima veliko društvo, bavi se muzikom i ide po turnejama, ima neki ludi ukus, interese, hekla goblene ili nešto što tebi smeta, a odmah ti je rekao da je takav, možeš prihvatiti ili otići. Ali ako ostaneš, nemoj kvocati. Prihvati. I mirna kuća. Ali ako kvocaš, nećeš ni ti biti sretna, a ni on. Sitno kvocanje je neizbježno. Npr. meni Mirko kvoca da imam previše cipela (kao da žena može imati previše cipela...). A ja njemu da iznese smeće sada jer će poslije zaboraviti (i zaboravi uvijek, izludi me jer je zaboravan i smotan, ali što ću kad ga volim...).

Svi mi, tj. barem ljudi koje ja znam, normalni ljudi s kojima se družim i koji su solo žele nekoga voljeti i da ih netko voli. To znači vezu. Ne znači neki odnos baziran samo na seksu i samo ugodi jer dvije osobe koje se nalaze samo zbog toga su u neprirodnom odnosu u kojem je samo ugoda. A svaki odnos ima i onu drugu i zahtjevniju stranu - kada dođemo do prepreke, nesuglasica, problema i kada to trebamo riješiti. Kada trebamo pričati i kada trebamo slušati. Ako nam je stalo, primit ćemo se rješavanja svega toga. A ako nam nije stalo, primit ćemo se pakiranja i aj bok stara.

Nisu veze savršene niti ljudi, ali ih čini savršenim činjenica da se volimo. Zar ne?

Netko bi rekao na to da sam naivna i da nemam pojma.

Ali ja bih rekla, ako netko ne vjeruje u to - nije nikada nekoga iskreno volio. 

U seksu bez obaveza, kada ti ne paše, više se ne javljaš jer te boli briga. A u vezi, kada je ljudima stalo, onda se može dogoditi da se ne javiš jer se ljutiš ili si povrijeđen, ali na kraju se ipak javiš, odgovoriš jer ti je stalo. Sve one neke brije kako se svi furaju na seks i kako je seks, seks, seks ono što pokreće i okreće i stvara i rastvara su samo brije. Ljubav je ta koja stvara i rastvara. Seks može netko imati sa svakim jer ne mora uključivati emocije. Seks može netko fejkati, ali ljubav ne.

I zato, zato što vam je stalo do osobe s kojom dišete, slušajte ju, slušajte ga. I kada vam kaže da usporite, usporite. I kada kaže da ne želi dalje, nemojte forsirati. Od forsiranja nema uživanja.

Slušaj što ti muškarac govori. Jednostavno ima svoja ograničenje. Nekada je to da ne želi djecu, nekada ne želi brak, nekada ne želi vezu, a nekada ne želi ni na čaj. I to je potpuno u redu. Puno bolje i iskrenije nego da laže i zavarava te da to sve želi samo zato jer bi ti to htjela čuti.

Ako ti odgovara isto što i njemu, sretna si, zadovoljna i ispunjena, onda znaš da ste u redu, želite isto, trebate isto.

Ali ako jedna strana želi nešto, a druga strana ne, onda je pitanje čemu sve? Koja je poanta tog odnosa kada nije potpun?

Prihvaćamo li nešto što nam ne paše jer se smatramo slabijima?  Mislimo da neće netko bolji naići? Bojimo se biti sami?

Mislimo promijenit će se i sutra će se fatalno zaljubiti u mene i željet će nešto više?

Hoće li na vrbi procvjetati cvijeće?

Neće.

Let it go.

Pičimo dalje. Sami ili u odličnom društvu partnera kojem je stalo do nas i koji se javi samo da pita kako smo.

Stvari su vrlo jednostavne. Mi smo ti koji ih nekada bespotrebno kompliciramo!

Slušajte se i imajte se rad! 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.