Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Od komplimenata nitko umro nije!

Objava 12. prosinca 2015. 9 komentara 1325 prikaza
Holly Madison by Tatiana Gerusova
Holly Madison by Tatiana Gerusova
Holly Madison by Tatiana Gerusova

Kaže on meni da čita moj blog. I da pišem svašta i nasmije se frajerski. Ima tako lijepe oči, a što je još opasnije - pametan je... Kažem mu da definira svašta. Pa krene priča koja završi tako da sam ja zajebana. Nikad ne bih to rekla za sebe. Kao da sam neka aždaja. Možda i jesam. Dok sam bila mlađa, možda sam bila slađa jer nisam pisala blog i bila tako direktna pa me neki doživljavaju kao da kastriram muškarce. A zapravo "kastriram" samo male karaktere. Ali valjda kako pišem teme kakve pišem, ljudi skoče pred rudo. Muškarci uglavnom. I onda dobiju potrebu da raspravljaju o bitku, batku i o tome kako to nije sve kako ja pišem i kako ja ne znam kako je to kad... You don't get to tell me thaaaaat... A ni ne moram znati baš sve. Ono bitno što ne znam ću naučiti. Samo ne možda od njega... Jer je zajeban... 

Koliko nam znače komplimenti? 

Razmišljam nešto o uletima i komplimentima. Ponekad vani dobiješ tonu komplimenata i uleta, a nekada nigdje nikoga pa čak ni šlepera da potrubi kad prolazi.

Ali mijenjaju li naše raspoloženje komplimenti? Dižu li ego? Čine li čuda? Osjećaš li se živo samo zato jer ti netko poklanja pažnju? Osjećaš li se lijepo samo zato jer ti neko muško kaže da si lijepa ili si lijepa jer se osjećaš tako? Osjećaš li se kao frajer jer žene govore kak' si najveći frajer i kak' si super i ovo i ono? 

Tražimo li potvrdu od drugih da smo lijepi, dobri, dragi, pametni, simpatični, sexy, slim, slatki i fatalni? 

Ako tražimo od drugih konstantno neko dokazivanje naše vrijednosti i veličine - koliko smo zapravo vrijedni i veliki? 

Razmišljam kako djeluju komplimenti na mene i osjećam li da se budi moj ego i da pleše od sreće. Pa baš i ne. Ne zato jer sam ja cool mačka nego zato što ne dopuštam da me vodi ego i da me hrane komplimenti jer što kada nema komplimenata, hoću li onda biti gladna? Što mi znači da me to hrani? Komplimenti su lijepi, volim ih i ne može se reći da ih ne čuje svatko vrlo rado. Ali ako je netko previše ovisan o potvrdi drugih - onda ima problem s egom jer stalno traži svjesno i podsvjesno neku potvrdu. 

Zamisli da stalno moraš govoriti prijateljici, curi, ženi da je lijepa, da nije debela, ne nije se udebljala (jer su žene osjetljive na kilažu, ali sve smo cool pa kao ne, nismo osjetljive). Zamisli da stalno prijatelju, dečku, mužu moraš govoriti komplimente da bi uvijek bio frajer... Ostatak sam cenzurirala. Kada je traženje potvrda nečija STALNA potreba - onda je to gušenje i to nije dobro. 

Pravim frajericama i frajerima nije to potrebno na takav način.

Izlazim u petak van i nisam se baš osjećala nešto posebno privlačno niti da sam kraljica, bila sam bez krune tu noć. Tu noć nije bila moja hiperaktivna i sjajim-zračim noć, ali broj komplimenata koji sam dobila bio je iznenađujuć. Nisam znala otkud to sve, ali bilo je lijepo. Ne ono "dam ti kompliment da mi daš ono što znam da imaš jel...", nego onako baš neki fini muškarci, zanimljivi dečki, iskreni i dragi. Baš su me iznenadili svi ti neki pozdravi i uleti i osmjesi poznatih i nekih novih ljudi. Nekako je bilo baš to sweet. Pozitivna energija bez ikakve loše namjere. Ništa ružno nego baš sve nešto nice&sweet. 

Činjenica da sebi nisam zračila tu večer, a drugima jesam, potaknula me da pišem o komplimentima. Nekada nas možda drugi vide bolje nego mi sami sebe jer ne promatramo se tako, navikli smo sami na sebe, a nekada znamo biti jako samokritični i ne vidimo ono dobro na nama. Vrlo često vidimo samo ono što nam se ne sviđa, a zaboravimo na ono lijepo. Nekada smo zaokupljeni brigama pa ni ne mislimo o tome kako izgledamo.

Ja obožavam dijeliti iskrene komplimente prijateljicama, prijateljima, obitelji, poznanicama, curi s kojom čekam u wc-u (za dama - toalet) i ima nešto lijepo pa se začavrljamo, vidiš kako se iznenadi kad joj kažeš da ima super haljinu i da izgleda super! Dijelim komplimente partnerima, ljubavima, svijetu, pa čak i svojoj Gajbici jer ona to zaslužuje, a nekada i sebi kada sam posebno raspoložena! Volim ih i primati, ali nije da me definiraju. Kada se dobro osjećam, ne može mi ništa dan pokvarit. A kada se loše osjećam, onda me ne može iz mrtvila dići kompliment, ali lijepo ga je čuti kad si down i ne osjećaš se lijepo ni iznutra ni izvana - pogotovo za vrijeme PMS-a kada žene grizu. 

Od komplimenata se ne živi, ali se i ne umire! 

Razmišljajući o tim komplimentima zaključila sam da su bez obzira na ego ili ne-ego zapravo lijepi, slatki i dragi. Nije stvar u tome da su hrana poljuljanom samopouzdanju ili da su samo potrebni egotriperima - premda ima takvih slučajeva. 

Kada pogledaš tko ih govori, način na koji ih govori, zbog čega ih govori i kada shvatiš da je iskreno - komplimenti su super! Mislim da se svi malo ustručavamo previše i da jednostavno trebamo reći: "Imaš tako prekrasne oči i sviđa mi se kako sjaje!". Još da čovjek ima hrabrosti i reći: "Pa dobro hoćemo li se samo gledati ili ćeš me poljubiti..." - gdje bi nam bio kraj!

Lijepo je da postoje ljudi hrabri, voljni, spremni davati komplimente. I lijepo je znati te komplimente i primiti. 

Biti dovoljno hrabar muškarac, imati stila i mota i znati dati kompliment ženi! Biti dovoljno velika žena da dijeliš komplimente drugim ženama, a ne gledaš ju kao prijetnju koja će to malo slobodnih mužjaka na tržištu "zabezecirati" (da, baš ta riječ)! To je super!

Na kraju dana najbitniji je kompliment koji damo sami sebi. Jer sva naša lica - dobra i loša, sve to ipak najbolje znamo mi sami i oni koji nas vole bez obzira na sve. I kad smo sami sa sobom zadovoljni, tada sjajimo i u mraku!

Dragi muškarci, budite iskreni i dragi, uvijek fino i sa stilom dijelite komplimente u vrijeme i mjesto za njih, osobi koja to zaslužuje. Žene vole to. 

Drage žene, dijelite komplimente jer i muškarci ih vole čuti makar neće priznati i nije da su komplimenti rezervirani samo za nas.

Dijelite komplimente, pohvalite, primijetite! Lijepo je, godi, ne škodi! 

Budite kompliment svima koji su blizu vas! 

Photo published with the courtesy of Tatiana Gerusova, www.tatianagerusova.com

  • wavecaptain:

    Elem, sve to s komplimentiranjem stoji, kako konstatacija da nije dobro kad se osloniš (samo) na komplimente - pa skužiš da, kad izostanu, postaješ nesiguran/na - tako i ono da ti spontana lijepa riječ ili osmijeh, taman i od strane ... prikaži još! potpuno nepoznate osobe, stvarno mogu uljepšati dan i napraviti da se osjećaš jako dobro... ali znaš kaj? Ključna stvar je kak doživljavaš dotičnu osobu - ako ti je simpa, draga, zgodna, interesantna, kaj god, njezin kompliment će ti vrlo vjerojatno dobro sjesti, ali ako je riječ o osobi uz koju ti ne idu spomenuti pridjevi, onda ti potpuno iste riječi ili geste mogu zazvučati bez veze, čak i odbojno ili iritantno... A identično vrijedi i za pristojno ponašanje (s time da su pristojnost i kultura u današnje vrijeme definitivno passe kategorije, pa se mahom doživljavaju u luzerskom kontekstu), jer kad je M pristojan prema Ž, a istovremeno joj nije interesantan kao persona, onda je takav sigurno samo zato jer joj se želi zavući... gdje li već... a čovjek je možda samo naučio reći "hvala", "molim" i "izvolite", umjesto da se razgovara k'o krkan iz birtije... Uglavnom, da ne tupim više - svakako je lijepo kad te netko ugodno iznenadi lijepom riječi i gestom, a da pri tome zauzvrat ne očekuje baš ništa, ali činjenica je i da su ljudi često vrlo subjektivni i selektivni, pa takve pozitivne inicijative, nažalost, zbog iskrivljene percepcije vjerojatno dosta često odu u pm :-)

  • Lokislav:

    Ivančice, zgodna si curka, svaka čast. “Zaiebana” je preteška riječ, ali priznaj da si “high maintenance”.

  • Rocky.Zg:

    Draga Daisy, meni su tvoji clanci zanimljivi, i inspirativni. I mislim da si jednostavna , makar vidim da neki muskarci misle da nisi, i prekrasna.