Blogosfera Daisy Pozitivka

Poligamija je naša stvarnost i budućnost?

Objava 06. rujna 2014. 16 komentara 1275 prikaza
Foto: Pixsell
Foto: Pixsell
Foto: Pixsell

Ne znam je li moguće voljeti više ljudi u isto vrijeme. Ali poligamija o kojoj ja pišem u nastavku i o kojoj pričaju drugi zapravo se ne bazira na ljubavi. Ljudi s kojima sam razgovarala podrazumijevaju da poligamija apriori znači više partnera za seks, rijetko tko tu spominje ljubav ili bilo kakav odnos osim seksa s više osoba. Naravno, iz priče to shvatiš. 

Neće nitko reći: Želim imati više partnera za seks jer su mi moja Marica ili moj Ivica dosadni svaki dan. Nego će svi brijati na modernu poligamiju i svi će biti zagovornici toga premda većina ni ne zna što to znači. Ajde, nazovimo stvari njihovim pravim imenom. Mogu mi to umotavati u ne znam kakve šarene, ukrasne papire, ali to je to. Nitko kod poligamije od mojih sugovornika nije spomenuo ljubav niti nešto slično, samo to vežu uz seks i nepostojanje nekih "strings attached". Ako ti je odličan seks s nekim i uživaš u njemu, sigurna sam da s pravim partnerom ne može nikad biti dosadno i nemaš potrebu za drugim. Treba biti kreativan. Ali je nekima lakše promijeniti partnera. 

Znate li što znači poligamija?
Znate li što podrazumijeva poligamija? 

Meni poligamija kakvu danas ljudi spominju nije Tilda Swinton (koja ima dva muškarca za životne partnere
) poligamija nego promiskuitet. Fino upakiran pa ajmo biti moderni.

Vjerujemo u poligamiju, a ti isti uopće ne znaju što to znači. Poligamija nije skup partnera bez interesa, osjećaja i obaveza, niti bez ljubavi. Samo što nikoga ne zanimaju u cijeloj poligamnoj priči na ovaj način - ljubav&osjećaji. 

Nitko nije rekao: "Volim ih sve! Ne mogu se odlučiti jer volim kod svakoga nešto i svaki me čini sretnim i ne želim ih izgubiti! Želim Ivana jer mi je on pravi grli-grli Teddy Bear za kišne dane i romantičarenje, šetnje i ljubljenje u kinu, na klupici uz rijeku, najbolji mi je za emotivne trenutke, rastapanje i uživam s njim, još kad mi napravi biftek u umaku s paprom, jednostavno ga želim još i više jer ljubav ide kroz želudac; želim Mirka jer je tako smiješan i nasmijava me, poslije me boli trbuh od smijeha, prezabavan je i baš me uveseljava kao nitko i pozitiva je čista; želim Vladu jer je preseksi u odijelu i ne dam da ga skida - ni tad, jednostavno mi je premrnjau takav moćan, pametan i sposoban da osvoji svijet, pamet je takav afrodizijak; želim i Josipa jer je tako super duhovan i uvijek od njega mogu nešto novo naučiti, voli putovanja i super se provedemo kad odemo negdje i otkrivamo nove stvari, fotografiramo i pišemo crtice s putovanja; želim Marka jer je divljak, neopterećen i neobuzdan, zvijer i gentleman i s njim je sve ko bungee jumping - ludo&opasno!". I tako dalje i tako šire i tako nas je sve više... 

Je li nam potrebno XY osoba da bi sve naše potrebe bile zadovoljene?

Ili možemo raditi kompromise i biti sretni i s jednom, ali vrijednom? 

Umorila sam se samo dok sam ovo napisala. Mene umori otići na par spojeva jer onako treba mi malo predaha između. Ja bih stala na Teddy Bearu, oko ostalog bi se dogovorili. Nisam definitivno tip za harem ni poligamiju. Nitko od osoba koji su zagovornici poligamije nije pričao o nekom odnosu s tim ljudima. Svi pričaju samo o seksu s više ljudi, da nije svaki dan isto jer tko bi svaki dan uživao u istom bla bla bla. No da... Možda da promijene osobu s kojom su ili da ju nauče svemu što vole pa da nemaju potrebu mijenjati? Samo prijedlog, što ja znam... 

Moderno vrijeme, moderno s ironičnim prizvukom, vrijeme je modernih veza. Barem tako kažu. Vrata su otvorena i nije bitno koliko ih uđe i izađe ili koliko ih je u tom trenutku tamo, u tom odnosu. Nema brojača na vratima. Svi se konzumiraju, ali bez obaveze jer ljubav je postala obaveza. Osjećaji su obaveza. Ljubav je postala slabost od koje nitko ne želi da boluje. 

Meni je obaveza platiti račune. Ljubav mi nije nikad bila obaveza. Samo zadovoljstvo. Možda je jako malo ljudi upravo osjetilo ljubav. I zato su svi veliki frajeri i velike frajerice. Ili su razočarani i povrijeđeni pa im je skrivanje iza poligamije zapravo štit. A tko nije povrijeđen? Svi smo bili povrijeđeni. Ili još jesmo. 

Pravi hrabri znalci znaju da ljubav nikad nije slabost. Ljubav je snaga makar nas činila slabijima i ranjivijima. Snažni smo samo zbog toga što vjerujemo da je moguća u vrijeme u kojem je ljubav obaveza, trošak i mnogima nepotrebna, predmet ismijavanja pa kažu "pa jesi normalna, tko još vjeruje u ljubav?". Ismijavaju moju vjeru u ljubav, ali moja vjera je nepokolebljiva. 

Ipak, pitam se ove sjetno kišne, a opet divne subote - u ljubav tko danas uopće vjeruje? Ljubav iskrenu, pravu, dobru, jedan na jedan? Bez laži, manipulacija, prevara i spletki? 

Vjeruje li itko? Ima li nas još?

Ako ne, zašto? Što je presudilo? Ili tko? 

Kažu da je ljubav za one ispod 20 i da je ljubav za luđake. Pa što onda ako ne vjerujemo u sve što drugi kažu i baš vjerujemo u ono što želimo, makar to bilo neko čudo poput ljubavi. Jedan na jedan. Četiri oka. Velika. Sjajna. Duboka. Ja sam stara duša i volim neka divna prošla vremena, retro glamur i retro ljepotice koje su oduševljavale svojom pojavom, zakopčane do vrata. Kako je bilo prelijepo u ono vrijeme kada se zavodilo pogledom, jedan treptaj pričao je priče i mogao je muškarca baciti na koljena... Taj pogled ispod obrva, pun intenziteta. Danas, pa danas su stvari drugačije. Danas nema romantike. Ima intenziteta nešto drugačije vrste. Danas nema uvertire nego samo pitanje kod tebe ili kod mene. 

Kakve su to moderne veze? Moderni odnosi? Kakve promjene je donijelo moderno vrijeme po pitanju odnosa?

Što je tu moderno? Moderno je jer nema nikakvog odnosa samo fizička razmjena? 

Je li glavna promjena što se danas brojka ljudi povećala i više nismo samo nas dvoje u toj priči?

Možda smo svi u vezi jedni s drugima na neki način, a da ni ne znamo. 

Muškarci i žene lelujaju gradom u potrazi. Gledam ih sinoć. Svi su u potrazi. Oni koji su slobodni čeznu za nečijom toplinom. Oni koji su zauzeti žele nešto novo da razbiju svoju svakodnevicu s nekim. Baš svakodnevica kakvu bi svatko poželio. Imala sam duge veze i nikad potrebu da razbijam svakodnevicu s nekim drugim. Ne znam što to znači bježati od nekoga s kim si. Valjda zato što je to bila prava ljubav dok je trajala. I početak i kraj su bili pravi. I sredina. Bez razbijanja svakodnevice s nekim drugim likovima. Oni zauzeti su danas najslobodniji od svih jer nemaju što za izgubiti, uvijek se imaju kome vratiti. Oni su redovito najglasniji i sami sebi najbolji, na vrhu svijeta. Samo ne znam kakav je osjećaj kada se vratiš mirišući na nekog drugog i legneš pored nekoga tko ni ne sumnja ili još gore zna, ali joj nije stalo. 

"Tvoji stavovi", reče mi prijatelj jučer, "nisu uobičajeni za današnje vrijeme, moraš to shvatiti". Shvaćam. Čini mi se da sam zastarjela jer vjerujem u neki normalan odnos pun ljubavi, jedan na jedan. Ne mogu zamisliti da dijelim nekoga koga volim, a niti sebe da dijelim s više ljudi. Samo zato što ja to ne mogu zamisliti ne znači da drugi ne mogu. Ja nisam pravilo. Ja živim svoj život. Drugi žive svoj. Na kraju svatko plaća svoj račun za svoje odabire. 

Monogamija. Mit ili stvarnost. Pisala sam već o tome davno. Pišem ponovo jer se tema aktualizirala. U zadnje vrijeme sve češće čujem kako monogamija zapravo nije normalna, prirodna, urođena.

Što je normalno, prirodno i urođeno? Da se nikada ne skrasimo s jednom osobom nego da smo svačiji? 

Monogamija je izumrla s dinosaurima? Trebamo se prilagoditi modernom vremenu ili krepati ?

Slušam tako te priče i baš mislim kako mi je drago da nisam dio tog trenda, ja sam Daisy i ja sam demode. Svatko je gospodar svog kreveta, ja svog, vi svog. I svatko živi svoj život po svojim pravilima. 

Svejedno se pitam je li zaista poligamija nešto što možemo očekivati? Zapravo, jedino što možemo očekivati? I što znači ta poligamija - da smo Tilda Swinton ili da smo samo potajno željni promiskuiteta?

Ne znam je li im uspijeva tako pronaći sreću ili samo prijeko potrebno pražnjenje s nekim novim. Gledam ih, slušam i zaista mi ne djeluju sretnije i ispunjenije. Djeluju mi kao da im nikad ništa nije dovoljno. Djeluju mi nesretnije i neispunjenije od nekoga tko nema nikoga, al ima sebe. To je to. Dobiješ sve i opet nisi sretan. Možda bi bilo bolje potruditi se i cijeniti ono što imaš. Potruditi se i pronaći ono što te čini potpunim i s kim ćeš se ispunjavati, a ne prazniti. Ali neki ljudi ne vjeruju da je moguće pronaći to nešto, tog nekog. 

Je li to poanta da imamo toliko ljudi u igri?  Je li to ključ do sreće?  

Jedino što meni ovako staroj duši pada na pamet kod takvih priča je da bi mene to smorilo i da je to previše svega. Već vidim neki excel file u kojem se vodi evidencija kad je tko na redu. Meni je to sve previše. 

Kad dođem kući i dočeka me On, ja ne mogu biti sretnija i željeti išta više od njega za kojeg moje srce kuca. Pa to tako zaista je kad se volite, nije sve savršeno nikada, nisam ni ja, nije ni on, ali srce zna. Ono na lijevoj strani, stavite ruku i osjetite. Sreća je to srce njegovo osjetiti. I nikad mi nije bilo potrebno još neko drugo. Kada volim, onda želim samo jednog i ne zanimaju me drugi. Želim samo njega.

Ja vjerujem u monogamiju. Ja vjerujem u čuda. Vjerujem da je sve moguće. Zašto vjerujem - jer sam to imala, jer sam voljela, jer sam dobivala i jer sam gubila, ali sam voljela iskreno uvijek i voljet ću ponovo tako, kako jedino i znam. Vjerujem da je jedino bitno, iskreno i pravo dodir moje i njegove ruke. 

A vi, vjerujete li vi u monogamiju ili ste moderno poligamni? Što za vas predstavlja kvalitetan odnos? 

Je li poligamija naša stvarnost i budućnost? 
  • Avatar abakus
    abakus:

    Nisam ti se dugo javio na tekstovima, Daisy. Ne znam ni sam zašto, imao sam dosta svojih preokupacija, a i nisam osjetio u sebi potrebu da nešto napišem na tekstove koje si pisala. No ovaj tekst na to me sada ... prikaži još! naveo, možda zbog tvoje tuge koju osjećam iza njega. Draga Daisy, nitko ne želi dijeliti s nekim drugim osobu koju voli. Ali to dijeljenje ne odnosi se samo na vrijeme dok ste u vezi, ono baš sada. To se odnosi na cijeli život. Monogamija ne znači biti samo osobom s kojom si trenutno u vezi, pa onda opet samo s osobom s kojom ćeš nakon ove prve biti u vezi, pa tako i trećom, četvrtom, petom... Ovo o čemu govoriš nije monogamija ili bi se moglo eventualno nazvati sukcesivnom monogamijom inače poligamne osobe. Monogamija je kad si s jednom osobom cijeloga života. I kad osobu koju voliš ne moraš dijeliti s onima s kojima je bila prije tebe jer takvih jednostavno - nema. No ako ih je bilo, a kod većine ljudi, budimo realni, bilo ih je, onda kakve veze ima dijeliš li tu osobu samo s onima s kojima je bila prije tebe ili je dijeliš i s onima s kojima je istovremeno dok je i s tobom? U svakom slučaju je dijeliš. I to više ne može biti prava ljubav (osim u nekim toliko rijetkim slučajevima kajanja i velike promjene da ih ne vrijedi ni spominjati). Odatle to da je prava ljubav danas postala iznimno rijetka. I odatle to da se čak i ideja o sukcesivnoj monogamiji počinje smatrati zastarjelom. Nije ona zastarjela, koliko je jednostavno nerealna i nefer. Ako je netko sebe dijelio s drugima ranije, onda zašto misliš da se ikome ikada više možeš dati cio? Ne može. Stoga su ljudi koji otvoreno zazivaju poligamiju samo pošteniji od onih koji su također bili s drugim ljudima, ali ne istovremeno. Nema tu stvarne razlike, samo pokušaj da se isto ponašanje predstavi na malo bolji način.

  • Ananda:

    Nema ljepšega kada te samo jedna osoba čeka i misli na tebe kao srce na dlanu ! :-) Inače ne podržavam poligamiju !

  • zagor27:

    poligamija....životna zajednica sa više partnera....bilo muških ili ženskih...miješati ljubav u životnu zajednicu je ok....ali ljudi najčešće pod ljubav podrazumjevaju zaljubljenost, napaljenost, očaj .......do nedavno životne partnere su vam određivali roditelji pa je tim čudnije povezivati zajednicu s ljubavlju.....jedan parner je ... prikaži još! ok....no svatko se zasiti ako jede svaki dan jagode.......i volio bi promijeniti......i to je potpuno prirodno.....pišete..."Ja vjerujem u monogamiju. Ja vjerujem u čuda. Vjerujem da je sve moguće. Zašto vjerujem - jer sam to imala, jer sam voljela, jer sam dobivala i jer sam gubila, ali sam voljela iskreno uvijek i voljet ću ponovo tako, kako jedino i znam. Vjerujem da je jedino bitno, iskreno i pravo dodir moje i njegove ruke. " i time samo dokazujete da niste voljeli već je to bilo nešto drugo :).....sretno s drugom, trećom, četvrtom.......monogamijom :)