Blogosfera Daisy Pozitivka

Stara cura si, a još bi birala?!

Objava 05. srpnja 2015. 14 komentara 8201 prikaza
Slavimo slobodu!
Slavimo slobodu!
Slavimo slobodu!

Fejkat orgazam ili fejkat život?
Bez obzira što pišem blog sigurno neću pisati o detaljima svoje intime u svoja četiri zida stana, ali pošto je taj single status toliko zanimljiv, čovjek koji je sam dolazi često u situaciju da se na neki način opravdava zašto je sam, kako to da je sam, što nije u redu, ti si sigurno zahtjevna, izbirljiva, teška, nešto s tobom nije u redu. 

Uvijek nekako nepresušna tema - zašto si sama? Pa možete čitati self-help članke - kako preživjeti to što si sama, kako ne prerezati vene dok se svi udaju, žene, rađaju oko tebe, kako biti adekvatan član društva makar si single, kako sama popraviti vrata od ormara i pipu u kupaoni, kako otići na svadbu sama, kako otići u Pariz s 4 para i preživjeti - bila i preživjela. 

Ovo nije članak - sama i ponosna i fabulous. Biti kvalitetan čovjek, ispunjen i sretan možete biti sami i s nekim. Biti ponosna i fabulous nije vezano za status veze/braka. Vezano je za to kakav ste čovjek. 

Ovo nije članak gdje vam želim reći da je normalno biti sam. Ne znam što je vama normalno. Znam što je meni, a to ne znači da je i vama. Normalno je biti sam, biti u vezi,  biti u braku, biti i ne biti u nečemu.

Dakle, sva vam je to okej. Jedino nije okej biti fejker. Bolje fejkat orgazam nego biti fejk osoba i fejkat vezu, brak, život. 

Pa ne znam što da vam kažem, da se trudim prodati kako sam super, a Mirko je slijep i to ne vidi ili da vam kažem kako to zaista je. Zahtjevna sam, izbirljiva, teška i sa mnom nešto nije u redu - jer to je to što želite čuti?

Ili ne treba generalizirati i apriori reći da nešto nije u redu čim si sam. Pa nismo svi isti niti su naše samoće niti zajedništva ista zar ne? 

Pričati o tome je li bolje biti sam ili s nekim je kao da polemiziramo o tome je li bolje kad pada kiša ili sja sunce - jedno bez drugog ne ide, ne postoji godina, a ni život bez kiše ili bez sunca. Sve je kombinacija.

Pa pošto je život pun mijena i samo mijena stalna jest - zašto se svi toliko čude kad je netko sam? Nitko nije cijeli život sam niti je cijeli život s nekim.

Uostalom, rodimo se sami, umremo sami, zašto je onda tako čudno živjeti sam?

Govori li status o nečijoj sreći?

Ne možete nikada zaista svesti sve ljude, živote, priče pod zajednički nazivnik. Nečiji brak i čopor djece i savršena kućica u cvijeću s bijelom ogradom ne znače baš ništa - kako znati je li to sreća ili samo paravan? To znaju samo akteri te priče. Znam takvih paravana da ih i dalje ne mogu objasniti jer ih se grozim. Međutim, nečiji lažni život nije niti moja stvar niti vaša. Kao niti nečija istina. Možemo samo polemizirati i komentirati, ali ne tiče nas se ničiji život osim ovog našeg.

To što ja pišem blog o toj temi ne znači da si uzimam za pravo da osuđujem nekoga. Nipošto. Ja živim svoj život i plaćam svoje račune. A vi živite svoj i plaćate svoje. Niti ćete vi moj ceh platiti niti ja vaš. Niti sam ja savršena, niti ste vi, nije nitko uostalom. 

Ja radije biram biti sama i sretna nego s nekim samo da budem s nekim. Kada legnem navečer u krevet, moja duša je mirna, a i moje tijelo. Ne varam sebe, ne varam nekoga drugog. Uostalom, zašto ne bi svatko od nas imao legitimno pravo birati? Mogu biti s nekim, samo trebam okrenuti broj, ali zašto da varam sebe i da varam nekog drugog. Uvijek je neki "moving", upoznajemo ljude, prilike, neprilike i biramo. I vi i ja. Ako smo s nekim bili ili smo trenutno s nekim, mi smo odabrali, nas je netko odabrao. 

Ako biramo što ćemo jesti, zašto je tako čudno birati osobnosti s kojima želimo koegzistirati u nekom odnosu?

Biramo i prijatelje, nije da nam svaki prijatelj odgovara svojom energijom i osobnošću niti mi svima odgovaramo. Zašto je onda tako čudno birati partnere s kojima ne samo da smo prijatelji, nego smo partneri i dijelimo krevet i život? 

Ja inače odajem dojam osobe koja je u dugoj, stabilnoj vezi i to mi je reklo dosta ljudi. Valjda jer mi u očima ne piše "traži se dečko, što dobar, što jak". Možda da promijenim natpis? 

Zahtjevna, izbirljiva, teška ili samo realna?

Da, tražim puno, ali i dajem puno i ne želim tuđe mrvice. Ali ovisi što je puno meni, što je puno vama. Nekome je moje puno - previše. I to je u redu. Nekada je nečije sve - meni premalo. Svatko ima svoju kombinaciju. Ne budem trčala za nekim komadićem niti za pola nečega. Ja hoću sve. Dušu. Tijelo. Nematerijalno. Srž. Suštinu. Energiju. I križni "šarafciger". A to je puno teže dobiti nego nešto materijalno.

Svatko može dobiti nekog sponzora jer na tržištu postoji ponuda i potražnja za takvim odnosima. Za to je zaista lako. Danas toga ima više nego ikada. Samo trebaš reći da, nasmiješiti se stričeku u CLS-u koji te mjerka i pogledom dati znak. Nije da sam ljubomorna jer mene nitko neće jer nisam mlada k'o rosa. Dođem i ja u priliku reći da ili ne. S obzirom da kupujem robu i hranu na sniženjima i akcijama - jasno je kakav odgovor ja dam.

No stavimo na stranu bogate stričeke i slatke curice, tigrice i ostale poduzetnice. Što više godina imamo sve je teže naći partnera jer s godinama kao da se treba pristajati na manje jer što bi ti htjela s toliko godina, pa nisi više rosa.

Smije li samo rosa birati? Što bi trebala odabrati ocvala Lolita? Nekog njemačkog penzionera? Nekog pasivnog agresivca? 

Nepojmljivo mi je i groteskno strašno imati mentalni sklop gdje pristaješ na nešto samo da nisi sam. Užasavam se toga i ne znam kako to izgleda kada provodiš svoje vrijeme, dragocjeno, ograničeno vrijeme s nekim samo da nisi sam. Meni je to klaustrofobično i guši me i pomisao. Zato sam ja sama. Jer nismo kliknuli neki Mirko i ja. I što sad. Pa ne kliknemo svi s nekim. 

Meni je moja sloboda, moje blago i u život ne puštam tako lako jer svatko tko uđe u naš život ostavi trag. Zašto onda puštati svakoga tko pokuca?

Bilo bi lijepo da svatko pronađe čovjeka svog života i ostvari sve svoje planove vezane za privatni život. Dok Čovjek Čarobnjak kruži svijetom tražeći me i gubeći me, ja radim isto. Tko zna, možda u ovom, možda u sljedećem nađemo se negdje na pola puta. Možda ćemo u sljedećem životu imati svoju konobu negdje u vreloj, divljoj, divnoj Dalmaciji, on će biti s otoka iskovan valovima i vitrom, a naša djeca će biti na njega tamnoputa i garava. 

Nije isto jesi zahtjevna jer želiš biti jedno s osobom ili jedno s njegovim bankovnim računom, popisom imovine i oporukom. Tako da ni tu ne treba generalizirati. Nemamo svi iste zahtjeve. Niti mi treba da mi netko citira Nerudu, debatira o Kantu, ali sigurno mi ne treba netko da me kupuje materijalnim. Volim i ja fine stvari, ali ne na takav način. Mene se kupuje samo osjećajima.

Je li dozvoljeno birati partnera za "ples"?

One (wo)man band. Pa neka. Šta sad. Nije da je to kao na pokretnoj traci pa biraš - ovaj mi valja, ovaj ne. Treba vremena da nekoga upoznaš. Ako imaš priliku upoznati nekoga, shvatiš želiš li s nekim provoditi vrijeme ili ne. Ako nema osjećaja, meni to nije za dalje. Pri tom ne mislim na fatalnu neku ljubav i sudar kometa. Mislim na neki osjećaj ugode provođenja vremena s nekim. Vrlo jednostavno.

Ako se nekome moram opravdavati bez neke potrebe, razloga, ako me netko guši, ako netko me pritišće i ubrzava, probam dati do znanja da mi to ne odgovara, da usporimo. A ako nećeš darling sporije - ja odoh. Pa ako se sama dobro osjećam, s nekim se mogu osjećati samo jednako dobro ili bolje jer inače sve to nema smisla. 

Smiješna mi je situacija što se neki muškarci ponašaju prema ženama na način - što bi ti htjela, imaš XY godina, nije da možeš birati, velika si cura pa to tako sada ide... To kad čujem, jasno mi je u koju ladicu ide takav primjerak. I ide na blog naravno. Svi mi možemo birati.

Biramo s kim ćemo provoditi svoje dragocjeno vrijeme. Ako biramo društvo i prijatelje s kojima provodimo vrijeme, zašto je tako čudno birati partnere s kojima ćemo biti nešto više od toga?

Činjenica je da nisam ni ja svakome dobra, a nije ni meni svaki dobar. I to je potpuno normalno. Ono što nije normalno je povrijediti nekoga, ponašati se loše prema nekome i nemati razumijevanja.

Ima faza kada nam je najpotrebnija potpora i razumijevanje i kada odbijemo svakoga tko nema vremena, volje niti želje za to i tko forsira nešto drugo.

Netko tko te ne želi držati za ruku kada ti je to potrebno nego bi držao za nešto drugo - zašto bi dobio išta? 

Bitnije od pitanja jesi li sama je odgovor na pitanje - jesi li sretna.

ps. Nakon što sam ovo napisala, kao i nakon svakog mog teksta ovakve tematike, mislim si - Dijana, Dijana, nema nade za tebe, mani se pisanja ako želiš naći Mirka! Skoro svaki muškarac bi zaključio da puno filozofiram, puno pričam i pobjegao bi glavom bez obzira bez da mi da priliku! No nemojte nikome reći - ovo je samo test - tko prožvače moj blog i ne prestraši se Scile i Haribde - taj je pravi! 

  • mrki69tua:

    Lijepo je bitj sam, neovisan i bezbrižan, al je još lijepše imat podršku u suprotnom spolu, dijete/cu i pogledat ih svako jutro, jer sve dobije smisao, ali sve u svoje vrijeme. I da, čovjek što je stariji to je teži, ... prikaži još!, izbirljiviji i kritičniji, upravno sve suprotno što si mislio da ćeš biti kada si bio mlad.

  • elvis79:

    Ma, ponukalo me da iskomentiram Daysi...koja ima vrhunske tekstove. Sve pohvale. Ali, samoća...samoća je stvar odluke. Zasigurno nije najbolja stvar u životu. Ali, oblikuje karakter. Citirati cu...Ja živim u obliku samoće koja je bolna u mladosti, ali ugodna u godinama ... prikaži još! zrelosti. A. Einstein

  • Avatar Daisy Pozitivka
    Daisy Pozitivka:

    Hvala vam svima na komentarima. Što sam starija, to sve više sam sigurnija u to da je najvažnije biti iskren sam sa sobom i s drugima. Biti čovjek. Truditi se i boriti za ono u što vjeruješ - naravno - ... prikaži još! to ne podrazumijeva da si neka sotona i maltretiraš ljude jer vjeruješ da imaš na to pravo. U vezama i odnosima sve je zapravo vrlo jednostavno. Treba samo odgovoriti na pitanje - jesi li sretan, je li ta druga osoba sretna. Ako jeste - super. Ako niste, onda je važno artikulirati problem i raditi na njemu ako vam je stalo. A ako nije - i to je dobar znak gdje ste. Sve je zapravo vrlo, vrlo jednostavno. A ako si sam i nisi sretan, trebaš naći način da budeš sretan sam sa sobom prvo, a onda eventualno i s nekim drugim. Partner nije rješenje za sve naše probleme, mada je predivno zaspati slušajući otkucaje srca nekoga koga voliš. Ali partner nije odgovoran za naš život i našu sreću nego smo odgovorni mi sami. U dvoje je predivno. Ali ako nismo dvoje, ako smo sami - mora i to biti dovoljno inače čovjek postane ogorčen, nesretan, frustriran. Vjerujem da kada je čovjek sam sa sobom okej, sve s vremenom, prije ili kasnije - bude okej.