Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Sve je relativno.

Objava 05. siječnja 2016. 2 komentara 1890 prikaza
samo opušteno...
samo opušteno...
samo opušteno...

***

Profesor filozofije stajao je pred svojim razredom i imao neke predmete ispred sebe. Kad je sat počeo bez riječi je podigao veliku praznu staklenku majoneze i počeo je puniti s golf lopticama. Potom je upitao studente je li staklenka puna. Složili su se da je.

Profesor onda uzme kutiju malih kamenčića i izlije ih u staklenku. Zatresao je staklenku lagano. Kamenčići se otkotrljaju i popune otvoreni prostor između golf loptica. On je opet upitao studente je li staklenka puna. Složili su se da jest.

Tada je uzeo kutiju pijeska i izlije u posudu. Naravno, pijesak je ispunio sve ostalo. Pitao je još jednom je li staklenka bila puna... Studenti su odgovorili jednoglasnim 'da'.

Profesor je zatim izvukao dva piva ispod stola i natočio cijeli sadržaj u posudu, učinkovito popunio prazni prostor između pijeska. Studenti su se smijali… "Sada", rekao je profesor kad je smijeh utihnuo, "Želim da prepoznate da je ova staklenka predstavlja vaš život.

Golf loptice su važne stvari - vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaši prijatelje i omiljene strasti – čak i ako je sve ostalo je izgubljeno i samo su oni ostali, vaš život će uvijek biti ispunjen. Kamenčići su ostale stvari kao što je vaš posao, vaša kuća i vaš auto... Pijesak je sve ostalo - male stvari.  "Ako prvo stavite pijesak u staklenku", nastavio je," neće biti mjesta za kamenčiće ili golf loptice. Isto vrijedi i za život. Ako ćete potrošiti sve svoje vrijeme i energiju na male stvari nikada nećete imati mjesta za stvari koje su vam važne.

Obratite pozornost na stvari koje su najvažnije za vašu sreću. Provedite vrijeme sa svojom djecom. Provedite vrijeme sa svojim roditeljima. Posjetite djedove i bake. Idete s bračnim drugom na večeru. Uvijek će biti vremena za čišćenje kuće i košenje travnjaka.

Vodite brigu o svojim golf lopticama, stavite ih na prvo mjesto. Postavite svoje prioritete. Sve ostalo je samo pijesak. Jedan od studenata je podigao ruku i pitao što pivo predstavlja. Profesor se nasmijao i rekao: "Drago mi je što ste pitali. Pivo samo pokazuje da bez obzira koliko se pun vaš život može činiti, uvijek ima mjesta za par piva s prijateljima."

***

#preuzet tekst, autor nepoznat

Sve je zapravo jednostavno. Upravo ovako kako je gore napisano. Ja ne mogu to bolje pojednostaviti, objasniti niti bolje poželjeti nego kako je u tekstu na koji sam naletjela danas i podijelila s vama. 

Sve više cijenim jednostavno. Nema komplikacija. Hoćeš. Nećeš. Ne moraš. Možemo sve. Ne moramo ništa. Ti i ja. Bez forsiranja. Samo opušteno. 

Nova godina. Nove prilike. Nove odluke. Novo ovo i novo ono. A zapravo je svaki dan nova prilika i nešto novo zar ne. Svaki dan kad otvorimo oči i krenemo u još jedan dan mogu se čuda dogoditi.

Možemo se smijati. Možemo plakati. Nekada od jutra pjevam i plešem bez razloga. Nekada sam čemer i tuga i plačem. Sve je to za ljude. No, sama činjenica da je sve, baš sve tako relativno, čini me malom i poniznom pred veličinom vremena koje prolazi i koje je ranjivo kao i mi sami. Nekako moramo uhvatiti zajednički ritam kako bi nam bilo dobro. Mi sami sa sobom. Mi sami sa svojim životom, s vremenom, s ljudima, s očekivanjima, s poslom, sa svime. Sve je neka simbioza. Sve je neko usklađivanje i balansiranje kao punjenje ove staklenke. Svatko ima svoju kombinaciju zbog koje smatra da je njegova staklenka zadovoljavajuće puna. I zapravo je jednostavno - biramo s kakvim ljudima, osjećajima, doživljajima, stvarima, veseljima, zadovoljstvima, hedonizmima ćemo puniti tu staklenku zvanu život.

Ipak, neka simbolika je iza kraja godine bez obzira slavili ili ne slavili. Radi se inventura. Radi se usklada stanja prošle godine s očekivanjima, planovima od te prošle godine. Rade se planovi, stvaraju očekivanja, kuju želje, sniju snovi o boljoj godini ispred nas. A o čemu to ovisi? O nama samima? O svemiru, sudbini, Bogu, karmi, nečemu, o nekome? A o svima i o svemu zapravo. Samo opušteno uplovimo u još jednu godinu jer od stresa i nerviranja sigurno nema dobre plovidbe. Mirne glave, mirne ruke, s glavom na njegovom srcu... 

Je li sve kako treba biti ili je sve kako mora biti? Sve je stvar subjektivne percepcije što se treba, što se mora. Jedino što mi se čini kao univerzalno i najbolje rješenje je manje brinuti. Ionako je sve relativno. Zašto da se brinemo toliko i uskraćujemo si priliku za smijeh, mir, sreću? Ionako na neke stvari ne možemo utjecati. Možda baš sada imamo najviše. Možda nam je sada baš najbolje. A to ne znamo. Jer se brinemo previše oko malih i velikih stvari. 

Na nama je odgovornost za naš život. U našim je rukama. Nije u rukama nekoga drugog bez obzira koliko voljeli te druge i koliko voljeli oni nas. Mi sami smo kovači svoje sreće. Mi sami smo odgovorni za odnos prema problemima. Gledamo li na oluju kao propast i kraj ili gledamo na nju kao izazov. Mirno more nikada nije napravilo dobrog mornara nego baš oluja. Ne trebamo se bojati toliko. Trebamo biti hrabri. Nekada je kraj prilika za još bolji početak. 

Nešto mudrija i pametnija, zrelija i trezvenija grickam hrabro novi kolač 2016. Da moram biti kratka, a srećom ne moram, rekla bih samo jedno kao suma sumarum prošle godine: Sve je relativno.

I sreća. I tuga. I mi sami. I drugi ljudi. I osjećaji. Danas jesmo. Sutra nismo. I zato sam odlučila još više se smijati i još više uživati! Odlučila sam se za više dobrog i lijepog! Sve je relativno. Samo je ljubav univerzalna. Energija zvana Ljubav koju odašiljemo iz sebe, ono čime zračimo, ono što je bit nas samih.

Ljubav u nama. Ljubav koja stvara. Čista i iskrena ljubav prema životu kojeg živiš, cijeniš i poštuješ i prema životima drugih. Nekako mi se to čini uvijek ispravno. Akumuliranje ljubavi kao energije, kao goriva, kao motivatora, kao inspiracije. Ne samo ona ljubav prema nekome s kim dijelimo trenutke, sebe, život. Nego više od toga. Ljubav kao mantra! Ljubav kao mindset! Ljubav prema finoj hrani, finom vinu, finim doživljajima, finim putovanjima, finim filmovima, finoj glazbi, finoj umjetnosti, finim muškarcima, finim ženama, finim osjećajima, finim finoćama koje čine život životom! 

Više finoće svima koji su dovoljno hrabri da žive ljubav! 

Da si manje nedostajemo, a da se više imamo.  

Da se manje brinemo, a da se više smijemo. 

Da budemo slatki jos više, a gorki manje. 

Da se ljubimo i grlimo više, osjećamo više.

Da se volimo dublje, iskrenije i da se cijenimo više.

Da budemo pažljiviji, a manje hladni i grubi i da manje bježimo od emocija.

Da budemo okruženi dobrim ljudima, a loši da nam ne budu prepreka na našem putu. 

Da u svemu uživamo više i da budemo više zahvalni, sretni, ispunjeni i da nam godina donese mnogo dobrog&lijepog, a najviše zdravlja! 

Od srca sve to želim svim dobrim ljudima u 2016!