Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Daisy Pozitivka

Sve se mijenja. Sve ostaje isto.

Objava 08. studenoga 2015. 2 komentara 782 prikaza
Romantična jesen...
Romantična jesen...
Romantična jesen...

Kupila sam olovku za usta. Istu nijansu kao inače. No pakiranje se promijenilo. Sve je ostalo isto. Ali nije. Kvaliteta se promijenila bez najave. I nije više to to. Osjećaš se prevareno jer naizgled sve je isto, a nije.

Kupujem dugo omiljenu nijansu ruža no više se baš ta moja nijansa, najsavršenija od svih, ne proizvodi. Sve sam pretražila tražeći baš taj broj 132 nježni sweet pink. Moram se prilagoditi promjeni.

Svako jutro ritualno kuham prvu jutarnju bez koje ne izlazim iz stana i ne započinjem dan. No okus je drugačiji. Promijenila se. Mada je ostala ista. Osjetim po mirisu da je drugačija kombinacija, makar je ista. 

Nekad jednostavno osjetiš da više to nije to. 

Mijenjaju se stvari, zašto se onda čudimo kada se promijene ljudi?

Do jučer smo se voljeli, danas više ne. Do jučer smo se trebali, danas više ne. Karikiram ovo za olovku i ruž. Ali tko želi, shvaća.

Vjerna sam k'o pas. Kad nešto volim, uz to ostajem. Lojalna sam i u dobru i u zlu. Vežem se i ostajem kada mi je dobro i kada nekoga ili nešto volim. A i njemu je dobro. Nemam potrebu za promjenama kada je dobro. A kada loše i ružno zasjedne ne prijestolje, kada gorčina zavlada i napada, onda se mijenjati nešto ipak mora. Prirodno je tako. A dok sam sretna by your side kako Sade pjeva, tu sam...  

Nekada smo svi mi mazohisti pa ostajemo i kada boli u nadi da će biti bolje. Nekada se bojimo promjene i to je ljudski. No sve ima svoje granice. Treba mijenjati sve što nam škodi i sve koji nam škode. Uzeti uzde i odjahati u suton. 

Bez obzira na nevidljive spone kojima smo vezani za nekoga i za nešto, bez obzira na ljubav, želje i potrebe sve se mijenja kad tad.

I ja se mijenjam. I vi se mijenjate. Nekad na bolje. Nekad na gore. Život nas ispretumba nekoliko puta. Onda smo kao Bondov Martini, shaken, not stirred. Nekad boljeg okusa, no nekad promjena ostavi neku gorčinu.

Gorčine se treba rješavati jer škodi. Stvara u želucu kiselinu koja nas nagriza iznutra. Trebamo se čuvati. 

Gledam gorčini u oči i s najljepšim smješkom pružam joj ruku i pozdravljam je. 

Ja sam na miru. 

Ako nas nešto ili neko povrijedi i time nas prebaci na gorko - ne trebamo se predati. Trebamo čuvati svoju slatkoću i boriti se da nas svaka promjena poboljša. Nekada neke ružne epizode, neki ružni ljudi, neke ružne faze prijete da naše temelje uzurpiraju i naruše. Udaraju kao veliki valovi želeći nas srušiti. Jedino rješenje je - ne dati se. Biti snažan. Biti planina. Odolijevati valovima. Crpiti iz takvih ljudi lekcije, žvakati tu gorčinu ako već moramo, ali ne dopustiti da uđe u naše pore i smanji naš sjaj. 

Ne volim gubiti ljude. Ali neke promjene u ljudima dovedu do toga da više nije to to.

Ljubavi se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Prijatelji se mijenjaju. Poslovi se mijenjaju. Nekada na bolje. Nekada na gore. To je životni ciklus. Jedan dan se osjećaš odlično. Drugi dan, makar po svemu identičan, osjećaš se loše.

Zavodljivi ples jeseni... 

Nisam nikad voljela jesen jer je značila kišu i hladnije vrijeme. Ove jeseni sam "pobedastila". Ne znam kako drugačije objasniti ovo oduševljenje jeseni. Hodam gradom zaljubljena u lišće koje pada, šušti dok hodam. Zaljubljena sam u kišu koja rominja, pada bez prestanka danima dok sam u svom zamku. Sve mi se sviđa. Čak mi ni hladnoća ne smeta. Upijam posljednje zrake sunca prije zime i sretna sam. Jesen i ja smo pronašle zajednički jezik.

Možda smo si dugo odlijevale, da bismo se još bolje našle. Sve u svoje vrijeme kažu stari... 

Andy Warhol je rekao: "The idea of waiting for something, makes it more exciting."

Čekamo li se zato tako dugo my dear... 

Pronašla sam neke nove nijanse. Isprobala sam neke nove okuse. Pronašla sam novo mjesto za sebe. Imam neke nove ljude koji me čine sretnom.

Promjena je nužna kako bismo rasli. Ne treba je se bojati. Treba zaplesati s njom tango! I nije ni važno znate li plesati tango jer uz pravog partnera uhvatit ćete brzo ritam! A pravi partner ne gleda boju vašeg ruža, on gleda kakva je vaša duša.

I koliko kod stampeda oko nas bilo, ono bitno je i dalje ona ljepota unutra.

Ta ljepota ne blijedi. Nisu joj potrebne olovke ni ruževi. 

  • Čiba:

    Lijepo ,toliko imamo zajedničkog.Užitak mi je čitati vaše postove.

  • wannabenovinari:

    Nakon puno godina, ovo je zadnje vruće ljeto nakon kojeg sam počeo ne mrziti jesen. Ne mogu reći da ju volim, ali čini se kao da se polako zbližujemo. Ni kiša ni općenito tmurno vrijeme ne smetaju više kao prije.